Evropa

O italijanskoj mafiji se sve zna, ili ipak ne? Koje su razlike između četiri najveće kriminalne organizacije

Komentari
O italijanskoj mafiji se sve zna, ili ipak ne? Koje su razlike između četiri najveće kriminalne organizacije
O italijanskoj mafiji se sve zna, ili ipak ne? Koje su razlike između četiri najveće kriminalne organizacije - Copyright Robert Biedermann/Denis BryukhovetskiyBaris Seckin/AFP/Mykhailo pavlenko/Alamy/Profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Kada se u javnosti pomene italijanski organizovani kriminal, prva asocijacija je uglavnom sicilijanska mafija, odnosno čuvena Koza nostra (La Cosa Nostra - "Naša stvar”). Međutim, stvarnost je daleko kompleksnija, za Euronews Srbija kaže profesor dr Darko Marinković sa Kriminalističko-policijskog univerziteta. Prema njegovim rečima, Italija je zapravo podeljena između četiri velike, istorijski ukorenjene kriminalne organizacije - sicilijanske Koza nostre, napuljske Kamore, kalabrijske ’Ndrangete i apulijske Ujedinjene svete krune (Sacra Corona Unita).

Marinković navodi da je još pre više od dve decenije američki FBI procenio da ove četiri grupacije obuhvataju oko 540 kriminalnih porodica sa više od 21.000 aktivnih članova.

"Ono što im je zajedničko jeste da vekovima opstaju funkcionišući po strogim porodičnim i klanovskim principima, izgradivši specifičan hijerarhijski sistem moći poznat kao 'sistema del potere'", objašnjava profesor Marinković. 

Privatna arhiva

 

Koza nostra

Govoreći o Koza nostri, profesor dr Darko Marinković ističe da je reč o najpoznatijoj i medijski najeksponiranijoj kriminalnoj organizaciji na svetu.

"Koza nostra je bez sumnje najslavniji i najviše medijski eksponiran predstavnik organizovanog kriminala na planeti. Sa ukupno 90 do 100 porodica na samoj Siciliji i oko 5.000 članova, ona i danas operiše u više od 40 zemalja širom sveta. Njena strogo definisana piramidalna struktura postala je potpuno ogoljena osamdesetih godina prošlog veka, kada je čuveni pokajnik (pentito) Tomazo Bušeta odlučio da progovori pred legendarnim sudijom Đovanijem Falkoneom", objašnjava Marinković.

History and Art Collection / Alamy / Profimedia

 

Kako navodi, poslednje decenije donele su Koza nostri niz ozbiljnih udaraca od strane države.

"Sve je počelo hapšenjem brutalnog vođe Tota Rine 1993. godine, nakon čega je usledio talas odlučnih policijskih akcija. Tokom 1997. godine, u Argentini je lociran i uhapšen jedan od njenih glavnih šefova Fabročino, koji je u bekstvu proveo čitavu deceniju. Iste godine, u septembru, čak 31 visoko rangirani član Mafije osuđen je za brutalni atentat na sudiju Falkonea, od čega njih 26 na doživotnu robiju. Konačni simbolički krah jedne ere dogodio se početkom 2023. godine u Palermu, kada je pao najtraženiji mafijaški bos Mateo Mesina Denaro, koji se skrivao čak 30 godina. Denaro je u odsustvu bio osuđen za višestruka zlodela, uključujući likvidacije sudija Falkonea i Borselina 1992. godine, bombaške napade u Milanu 1993, ali i jedan od najmonstruoznijih zločina u istoriji mafije - kidnapovanje, mučenje i ubistvo jedanaestogodišnjeg sina jednog mafijaškog pokajnika" kaže profesor.

Prema njegovim rečima, Koza nostra danas više nije organizacija kakva je bila tokom druge polovine 20. veka.

Danas, nakon svih ovih udaraca, čuvena mafijaška "Komisija", odnosno njeno vrhovno telo, više ne funkcioniše kao nekada. Porodice su fragmentisane i deluju u mnogo manjim, izolovanim grupama. Iako Palermo i dalje drži simbolički ključ Sicilije, Koza nostra je definitivno izgubila onaj ogroman politički uticaj koji je imala u 20. veku.

Dodatni udarac unutar same strukture dogodio se još osamdesetih godina pojavom disidentske frakcije Stida (Stidda).

"Nastala je iz otvorenog nezadovoljstva mlađih članova koji nisu prihvatali krvave metode upravljanja koje je nametnuo Toto Rina. Stidu su pokrenuli Đuzepe Benvenuto i Salvatore Kalafat, a organizacija je svoje uporište brzo pronašla u južnim sicilijanskim gradovima poput Gele i Favare. Kasnije se proširila i na Maltu, kao i na bogate severne gradove na kopnu, poput Milana, Đenove i Torina" zaključuje Marinković. 

Kamora

Govoreći o Kamori, profesor dr Darko Marinković objašnjava da ona predstavlja potpuno drugačiji model organizovanog kriminala od Koza nostre.

"Potpuno suprotan model organizacije predstavlja napuljska Kamora, smeštena u regiji Kampanja, jednoj od ekonomski najsiromašnijih oblasti Italije. Za razliku od Sicilijanaca, Kamora nikada nije imala jedinstvenu komandu niti viši organ koji reguliše teritorije, što je upravo čini toliko nepredvidivom i fluidnom. Ona predstavlja konglomerat od oko 111 kriminalnih bratstava u Napulju i okolini, sa više od 7.000 naoružanih članova. Koliko je situacija na terenu alarmantna pokazuje i podatak italijanskih vlasti da u samom Napulju više od 95 odsto stanovništva živi pod direktnim ili indirektnim uticajem Kamore. Bezbednosne službe SAD danas je smatraju kriminalnim udruženjem u nezaustavljivoj ekspanziji, koje zbog svoje izuzetne sposobnosti prilagođavanja novim trendovima često nadmašuje i tradicionalnu Mafiju. Primer za to je razvijanje snažnih veza sa ruskom mafijom", kaže Marinković.

Antonio Balasco / Alamy / Profimedia

 

Kako ističe, upravo nepostojanje centralne hijerarhije dovelo je do stalnih sukoba među klanovima.

"Broj Kamorinih klanova je u konstantnom porastu. Dok ih je 1983. godine bilo svega 12, danas ih ima više od stotinu. Odsustvo centralne uprave dovodi do krvavih unutrašnjih ratova za prevlast na tržištu droge. Tokom osamdesetih i devedesetih godina prolivena je reka krvi. Policijski podaci govore da je samo klan Alfijeri u tom periodu bio odgovoran za više od 500 ubistava, dok je glavni egzekutor suparničkog klana Kuomo kasnije priznao da je tokom te krvave decenije lično ubio više od 90 ljudi", navodi profesor.

Prema njegovim rečima, upravo brutalnost predstavlja jedno od glavnih obeležja ove kriminalne organizacije.

"Kamora počiva na apsolutnom zavetu ćutanja. Čak i kada se likvidacije dešavaju usred bela dana pred stotinama svedoka, gotovo niko ne sme da progovori. Oni retki koji prekrše ovo pravilo prolaze tragično. Biznismen Novijelo, koji je 2001. godine svedočio o brutalnom reketiranju, ubijen je samo nedelju dana nakon što je sam zatražio da mu bude ukinuta sedmogodišnja policijska zaštita. Toliki stepen nasilja izazvao je javne osude čak i dvojice poglavara Rimokatoličke crkve - pape Benedikta XVI i pape Franje", ističe Marinković.

Profesor naglašava da je osnovni motiv Kamore isključivo profit: "Napulj je danas najveće evropsko čvorište za distribuciju narkotika, a vrednost tog posla meri se desetinama milijardi evra. Na to se nadovezuju ogromni prihodi od lihvarenja, prostitucije i sveprisutnog reketa. Gotovo svaka mala radnja u Napulju plaća između 1.000 i 1.500 evra mesečno, dok veliki supermarketi i tržni centri Kamori izdvajaju 5.000 evra i više".

Marinković podseća da je krajem devedesetih godina italijanska Antimafija policija (DIA) zadala ozbiljan udarac Kamori.

"Tada je zaplenjena imovina vredna 285 miliona dolara koja je pripadala moćnom klanu Kazerta. Surovi svet Kamore kasnije je prikazan i u poludokumentarnom filmu "Gomora" iz 2008. godine, snimljenom po knjizi novinara Roberta Savijana".

Međutim, dodaje, Kamora je u međuvremenu promenila način delovanja.

"Iz provincije Kazerta, severno od Napulja, uzdigao se klan Kasalezi, koji je potpuno promenio modus operandi. Umesto tradicionalnog kriminala, infiltrirali su se u legalne poslovne strukture, posebno u građevinsku industriju i javne institucije. Danas pripadnici tog klana ne ostvaruju zaradu prvenstveno reketiranjem, već preko korupcije dolaze do državnih tendera, fondova i subvencija Evropske unije. Istovremeno, pokazali su izuzetnu organizacionu otpornost - čim policija uhapsi jednog vođu, njegovo mesto gotovo trenutno zauzima novi kadar", kaže profesor.

Govoreći o razlikama među italijanskim mafijama, Marinković ističe da se šefovi Kamore izdvajaju i po načinu života: "Za razliku od mafijaša sa Sicilije i Kalabrije, koji tradicionalno vode asketski život skriveni u planinskim zabitima, šefovi Kamore uživaju u luksuznim vilama, pozlaćenom nameštaju, skupocenoj dizajnerskoj garderobi, sportskim automobilima i glamuroznom načinu života. Iako ih takvo eksponiranje čini lakšom metom policije, oni to rade svesno, jer na taj način grade sliku nepobedivosti i postaju uzori mladima u siromašnim predgrađima Napulja, čime obezbeđuju stalan priliv novih, bezuslovno lojalnih regruta".  

'Ndrangeta

Govoreći o ’Ndrangeti, profesor dr Darko Marinković ističe da je upravo ova organizacija danas najmoćnija kriminalna grupacija u Italiji i jedna od najuticajnijih u Evropi.

"’Ndrangeta u samom podzemlju Italije nosi naziv Onorata Società, odnosno "Društvo uvaženih". Bazirana je u surovoj i planinskoj Kalabriji, na samom "prstu" italijanske čizme, i sastoji se od oko 160 porodičnih ćelija sa približno 6.000 članova. Zbog geografske blizine Siciliji, istorijski je nastala kao svojevrsni siromašniji ogranak Koza nostre. Međutim, svoju ekonomsku imperiju i finansijsku moć počela je da gradi tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka na veoma brutalan način - kroz seriju spektakularnih i izuzetno uspešnih otmica bogatih italijanskih industrijalaca", objašnjava Marinković.

Emanuele Roberto / Shutterstock Editorial / Profimedia

 

Kako dodaje, upravo način na koji je iskoristila taj novac omogućio je ’Ndrangeti da preraste sve ostale italijanske mafijaške organizacije.

"Ogromnu količinu tako stečenog novca kalabrijski klanovi nisu potrošili na luksuz, već su je strateški uložili u tada najveći globalni kriminalni posao – međunarodnu trgovinu kokainom. Upravo zahvaljujući toj odluci, ’Ndrangeta je preuzela primat i postala najorganizovanija, ekonomski najmoćnija i najneprobojnija kriminalna grupa ne samo u Italiji, već i u Evropi" zaključuje profesor Marinković. 

Sakra korona unita

Govoreći o Sakra korona uniti, profesor dr Darko Marinković ističe da je ona najmlađa među četiri velike italijanske mafijaške organizacije, ali da je njen značaj daleko prevazišao godine postojanja.

"Za razliku od svojih starijih i vekovnih južnjačkih sestrinstava, Sakra korona unita (Sacra Corona Unita - "Ujedinjena sveta kruna") predstavlja najmlađi i najmoderniji deo italijanske kriminalne četvorke. Nastala je početkom osamdesetih godina prošlog veka u regiji Apulija, na samom "špicu" italijanske potpetice. Njeno rađanje vezuje se za zatvorske ćelije, gde je lokalni kriminalac Đuzepe Rogoli, uz podršku šefova Kamore, želeo da stvori organizaciju koja će zaštititi apulijsko podzemlje od uticaja spoljnih bandi. Sastavljena od oko 50 porodičnih klanova sa blizu 2.000 članova, veoma brzo je razvila sopstveni, brutalni identitet, prepoznatljiv po specifičnim ritualima inicijacije koji podsećaju na srednjovekovne verske sekte", objašnjava Marinković.

NILTON FUKUDA / AFP / Profimedia

 

Kako navodi, upravo je geografski položaj omogućio ovoj organizaciji da za kratko vreme postane jedan od najvažnijih aktera organizovanog kriminala.

"Ono što je Sakra korona unitu ekspresno lansiralo među najmoćnije kriminalne organizacije jeste njen fascinantan geografski položaj. Smeštena na obali Jadranskog mora, Apulija je postala prirodna kriminalna kapija između Zapadne Evrope i Balkana. Tokom devedesetih godina, u vreme ratova, sankcija i ekonomskog haosa u bivšoj Jugoslaviji, ova grupacija razvila je svoj najunosniji posao - šverc cigareta ogromnih razmera. Koristeći moćne glisere koji su gotovo svake noći plovili na relaciji Crna Gora – Albanija – Bari, u saradnji sa balkanskim kriminalnim grupama prebacivali su milione boksova cigareta i ostvarivali ogroman nelegalni profit", kaže profesor.

Prema njegovim rečima, završetak ere šverca cigareta nije oslabio ovu organizaciju, već ju je primorao da promeni poslovni model.

"Sa završetkom ere šverca cigareta, Sakra korona unita pokazala je izuzetnu sposobnost transformacije. Kompletnu logističku mrežu na Jadranu preusmerila je na mnogo unosnije poslove - krijumčarenje južnoameričkog kokaina, avganistanskog heroina i oružja. Upravo su oni bili među pionirima uspostavljanja prvih velikih poslova sa albanskom mafijom u krijumčarenju migranata i trgovini ljudima. Kao i ostatak italijanskog podzemlja, i "Sveta kruna" je vremenom povukla nasilje sa ulica, dok je ogromnu količinu kapitala počela da ulaže u legalne tokove, pre svega u turizam, nekretnine i obnovljive izvore energije duž apulijske obale. Ipak, ona i danas predstavlja ključnu "jadransku arteriju", bez koje je gotovo nemoguće zamisliti ozbiljniji kriminalni tranzit na relaciji Balkan–Italija", zaključuje profesor Marinković.  

Kako je albanska mafija iskoristila moć italijanskih kriminalnih organizacija pročitajte u odvojenom tekstu.

Komentari (0)

Evropa