Jak zemljotres pogodio Grčku: Potres jačine 5,2 Rihtera na popularnom ostrvu Zaharova optužila Hilari Klinton da je lagala o vezama svog muža sa Epstinom

Top tagovi

izbori 2026 Kosovo i Metohija Rat u Ukrajini Kriza na Bliskom istoku

Evropa

Odsekao sebi nogu, ostao na frontu 491 dan, a spasen je dronom: Neverovatna priča o preživljavanju ukrajinskog vojnika

Komentari

Odsekao sebi nogu, ostao na frontu 491 dan, a spasen je dronom: Neverovatna priča o preživljavanju ukrajinskog vojnika - Copyright Printscreen/AP video

Autor: Euronews Srbija

21/10/2026

19:31

Dodajte Euronews kao željeni izvor na Google-u

veličina teksta

Aa Aa

Ukrajinski vojnik Kostjantin Vlasenko (49) proveo je 491 dan na jednom od najopasnijih položaja na frontu, gde se mesecima skrivao od ruskih snaga, preživljavao uz pomoć zaliha koje su mu dopremane dronovima i na kraju sam sebi amputirao teško povređenu nogu. Iz gotovo bezizlazne situacije evakuisan je specijalno modifikovanom bespilotnom letelicom, u operaciji koju ukrajinske snage predstavljaju kao prvi slučaj spasavanja ranjenog vojnika direktno sa borbenog položaja pomoću drona.

Vlasenko je služio u 30. mehanizovanoj brigadi ukrajinske vojske, a njegova priča dospela je u javnost nakon razgovora sa ukrajinskim novinarom Jurijem Butusovim, o kojem je pisao britanski Daily Mail.

Pre rata radio je kao vozač kamiona u kamenolomu u Krivom Rogu, rodnom gradu ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog. Nakon početka ruske invazije pridružio se vojsci, a 2. juna 2025. godine upućen je na položaj u Harkovskoj oblasti kako bi zamenio ranjenog vojnika.

Mesecima zarobljen na položaju pod ruskim dronovima

Vlasenko se na položaju nalazio sa saborcem poznatim po pozivnom znaku "Baski“. Njihovo sklonište bilo je smešteno u uskoj betonskoj odvodnoj cevi, ispod koje su iskopali prostor za boravak. U početku je planirano da budu zamenjeni posle dva meseca, ali su brojni ruski izviđački dronovi gotovo onemogućili kretanje.

Yesterday, we all saw the video of Kostiantyn Vlasenko, a Ukrainian Defender from the 30th Brigade, being evacuated by drone from a position on the left bank of the Oskil River in the Kupiansk sector, Kharkiv region. I was deeply impacted by the video and his interview. After being seriously wounded in February, Kostiantyn lost one leg. Several months later, when gangrene set in, he had to amputate his other leg himself. Throughout all of this, he continued to hold the position alone. Several attempts to evacuate him by land had failed, so different units of Ukraine's Defense Forces came together to rescue Kostiantyn. I'm speechless. — Anton Gerashchenko (@Gerashchenko_en) October 20, 2026

"Imali su toliko mavika da se nebo ‘tamnilo’ od njih. Ako niste videli dron, on bi video vas“, ispričao je Vlasenko.

Pokušaji da vojnici budu zamenjeni nisu uspeli. Pripadnici ukrajinskih snaga koji su pokušali da dođu do njihovog položaja bili su ubijeni, a propale su i misije za pronalaženje tela stradalih. Vlasenko je zato zatražio od nadređenih da više ne šalju ljude po njega.

"Rekao sam im da ne moraju da dolaze po mene. Bilo je bolje da umrem sam nego da više ljudi bude ubijeno“, naveo je.

Situacija se dodatno pogoršala 14. februara 2026. godine, kada je sklonište, nakon višemesečnog rada na njegovoj izgradnji, poplavljeno. Dvojica vojnika morala su da izađu na veliku hladnoću i sklone se u napuštenu školu, odakle su radio-vezom obavestili komandu o svom položaju.

Ukrajinski dronovi donosili su im odeću i zalihe, ali su isporuke otkrivali ruski izviđački dronovi, nakon čega su usledili napadi. Vlasenko je zadobio teške povrede leve noge, a potom je povredio i desnu dok je pokušavao da dođe do hrane.

Njegov saborac "Baski“ poginuo je kada je izašao iz skloništa da prikupi zalihe, a pogodio ga je ruski dron.

"Cele noći sam ga čuo kako jauče. Pitao sam ga gde je pogođen, u ruku ili nogu, ali nije mogao da odgovori. Privukao sam ga što sam bliže mogao. Onda je zaćutao“, prisetio se Vlasenko. Sledećeg jutra njegov saborac bio je mrtav.

Sakrio se u peć i sam sebi amputirao nogu

Nakon što je ruski dron preko zvučnika počeo da emituje poruke kojima ga poziva na predaju, Vlasenko je odbio da se preda. Ubrzo su usledili novi napadi na napuštenu školu.

Kada je prva eksplozija razrušila deo objekta, vojnik je pomislio da je poginuo. Ipak, shvatio je da je živ, a zatim je među ruševinama ugledao staru peć od livenog gvožđa. Uvukao se u nju, a nekoliko sekundi kasnije usledila je nova snažna eksplozija.

"Ne znam koji me je anđeo gurnuo tamo“, rekao je.

Peć mu je spasla život. U narednim mesecima koristio ju je kao sklonište, izlazeći samo kada bi ukrajinski dronovi doneli hranu, vodu i lekove. Uprkos teškim povredama, nastavio je da preko radija obaveštava komandu o kretanju ruskih snaga.

Međutim, stanje njegovih nogu nastavilo je da se pogoršava. U aprilu je tkivo leve noge odumrlo usled promrzlina i slabe cirkulacije, dok je narednog meseca desna noga bila toliko oštećena da mu je dodatno otežavala kretanje.

Vlasenko je tada odlučio da sam sebi amputira teško povređenu nogu. Oslonio ju je na ciglu, uzeo nož i presekao preostalo tkivo koje je držalo ud.

"Suze su tekle, ali sam morao da je isečem. I isekao sam je“, ispričao je.

491 days alone on the frontline. He amputated his own leg with a knife to survive. And when all hope seemed lost, a drone came to bring him home. This is the extraordinary story of Ukrainian soldier Kostiantyn Vlasenko. Imagine a concrete drainage pipe in almost-occupied territory. Two soldiers inside. Then there is only one left. Without legs. With no hope that anyone will come for him. And so it goes, month after month. Kostiantyn Vlasenko, from Kryvyi Rih, volunteered to fight. He had to beg for a long time just to be called up. He was assigned to a position known as “Vertun” — a concrete drainage pipe converted into a shelter. He and his comrade held it for months. Until one day, his comrade was killed — on his 50th birthday, February 16. Kostiantyn was left alone. The enemy knew he was there. They dropped a speaker playing a recording telling him to surrender. His own side would never save him, they said. A white drone would come for him and take him home. Kostiantyn answered over the radio: “russian warship, go fuck yourself.” And stayed at his position. Then came the explosive drops from enemy drones. His left leg was badly injured, and he twisted his right. His legs began to die. The flesh on his left foot rotted away on its own. He amputated his right foot himself — with a knife, resting it on a brick. “Tears were running down my face. It had to be cut off. So I cut it off,” he recalled. Later, he joked to his commander: “Congratulate me — I no longer have flat feet or size 44 shoes.” When the weather warmed up, he crawled to where his legs had been left behind. There, he saw orange-and-black butterflies swarming around them. “I thought: God, butterflies have come out of my legs, too.” It sounds like something out of a Stephen King novel. And that is no metaphor. His wife had sent him King's The Outsider in a care package. The book helped keep him going, along with thoughts of his daughter, Khrystyna. Then came the rescue. A drone flew in to bring Kostiantyn home alive. The pilot dropped instructions. The drone landed and shut down its engines. Kostiantyn clipped himself on with a carabiner, gave the camera an OK sign and a heart, and took off. As they flew over a river, he feared only one thing: that they would be shot down and he would fall into the water. He couldn't swim. Other drones provided cover. The enemy shot one of them down. But Kostiantyn made it. 491 days at his position. Both legs lost. A drone sent to bring him home alive. And a man who still doesn't consider himself a hero. He says: “I don't like being first. I'd rather be second.” He is alive. He is back on solid ground. His heroism and his story will live on forever. — UAVoyager🇺🇦 (@CrimeanVoyager) October 20, 2026

Pored fizičkog bola, suočavao se sa gotovo potpunom izolacijom. Mesecima je ljudske glasove čuo uglavnom preko radio-veze, a poruke saboraca da je na drugim položajima sve mirno pomagale su mu da se oseća manje usamljeno.

Posebno ga je dirnuo paket koji mu je poslala supruga Tatjana. U njemu je bila knjiga "Autsajder“ američkog pisca Stivena Kinga, čija je dela voleo. Ipak, kako je rekao, najveći razlog da nastavi da se bori bila je misao na ćerku Kristinu.

"Nisam se dovoljno posvetio svojoj ćerki. Možda sam želeo nešto da promenim. Bila je to žeđ za životom“, rekao je Vlasenko, dodajući da je u jednom trenutku već počeo da se miri sa smrću.

Spasavanje dronom: Let od 18 kilometara

Oko mesec dana pre evakuacije, Vlasenka je kontaktirao saborac, narednik sa pozivnim znakom "Lisi“, i obavestio ga da se priprema operacija spasavanja. Vojnik je očekivao da će po njega doći vozilo ili kvad, ali je umesto toga dobio mobilni telefon sa video-uputstvima i pisana uputstva na ukrajinskom i ruskom jeziku, koja su objašnjavala kako da se pričvrsti za dron.

Associated Press

Operacija je izvedena uz pomoć teško modificirane bespilotne letelice ukrajinske kompanije "Gurzuf difens“, uz učešće više vojnih jedinica.

Kada se dron približio njegovom položaju, Vlasenko je uspeo da se pričvrsti za mehanizam za podizanje. Pre poletanja rukama je napravio oblik srca i pokazao palac prema kameri.

Prema navodima, dron ga je podigao na visinu od oko 120 metara i preneo približno 18 kilometara, dok su ga pratile druge ukrajinske bespilotne letelice.

Tokom leta brinuo se da bi mogao da padne u reku, jer ne zna da pliva. Ipak, operacija je uspešno završena, a Vlasenko je prebačen u bolnicu, gde se oporavlja od teških povreda.

Ukrajinske snage predstavile su ovu akciju kao prvi slučaj evakuacije ranjenog vojnika direktno sa aktivnog borbenog položaja pomoću vazdušnog drona.

"Nemam reči. Čudo. Zaista je čudo“, rekao je Vlasenko, opisujući trenutak kada je shvatio da je spasen.

Zahvalio se vojnicima koji su mu mesecima dostavljali zalihe, kao i svima koji su učestvovali u planiranju i sprovođenju operacije.

"Želim da se zahvalim svima. Svima koji su toliko učinili za ovo. Čak ih ni ne poznajem sve, ali želim da im dam deo sebe. Neverovatno sam im zahvalan“, rekao je.

Na pitanje o tome što je, prema navodima ukrajinskih snaga, prvi vojnik evakuisan sa bojišta na ovaj način, odgovorio je uz humor koji mu je, čini se, pomagao da izdrži mesece izolacije i patnje.

"Ne volim da budem prvi. Više volim da budem drugi.“