Evropa

Kako je ruska invazija na Ukrajinu naterala Nemačku na potpuni zaokret u politici

Komentari

Autor: Nevena Zdravković

03/03/2022

-

09:49

Kako je ruska invazija na Ukrajinu naterala Nemačku na potpuni zaokret u politici
profimedia - Copyright profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Govor koji je pre nekoliko dana u Bundestagu održao nemački kancelar Olaf Šolc bio je znak da su se u toj zemlji mnoge stvari promenile "preko noći". Jedna od vodećih članica Evropske unije, iako je dugo bila prilično uzdržana, odgovorila je na rusku invaziju u Ukrajini oštrim zaokretom kako u spoljnoj, tako i u unutrašnjoj politici. Berlin ne samo da se odlučio na drastičnu promenu kada je reč o izdvajanjima za odbranu, već bi ukrajinska kriza mogla da ubrza zemlju u planovima za prelazak na snabdevanje tečnim gasom.

Poziciju Nemačke u rusko-ukrajinskoj krizi mnogi analitičari su, podsetimo, ocenjivali kao osetljivu. Iako je Berlin za mnoge važne odluke preuzumao glavnu ulogu u EU, činjenica da Nemačka zatvara nuklearne elektrane i da zavisi od ruskog gasa, dovela je zemlju u mnogo težu poziciju u odnosu na bilo koju drugu članicu EU.

Berlin jeste stavljao do znanja da će u slučaju bilo kakve agresije razgovarati o svim sankcijama, ali je dugo trebalo da od nove vlade stignu i nedvosmislene izjave i konkretne akcije. Ruska vojna operacija u Ukrajini bila je tačka prekretnice zbog koje je Berlin mnoga stara uverenja jednostavno napustio.

"Bio je to govor kojim je Šolc napravio istorijski zaokret. On je, nakon Putinovog napada na Ukrajinu, oklevao dugo, možda i predugo. Sada je Šolc, nakon rastućeg pritiska u EU i NATO, najavio zaokret u nemačkoj politici za 180 stepeni", ocenio je nemački list "Štat ancajger".

O kakvom je zapravo zaokretu reč?

Oružje u Ukrajinu i milijarde evra za vojsku

U Nemačkoj je, kako je pisao "Dojče vele" i sama reč naoružanje dugo imala negativnu konotaciju, a izvoz nemačkog oružja u zone sukoba bila je posebna tabu tema. Od dolaska nove koalicije na vlast, koju čine Socijaldemokrate, Zeleni i Liberali, takav stav bio još izraženiji. O povećanju izdataka za odbranu, na primer, u koalicionom sporazumu nove vlade nema ni reči.

Ruski napad na Ukrajinu, međutim, promenio je te stvari. U jednoj od prvih reakcija na sukob, kancelar Olaf Šolc je rekao da je to "Putinov rat kojim pravi veliku grešku", a nakon što su brojne evropske zemlje najavile slanje oružja u Ukrajinu, njima se pridružila i Nemačka.

Šolc je, naime, najavio da će Nemačka Ukrajini isporučiti 1.000 komada protivtenkovskog oružja i 500 raketa zemlja-vazduh "stinger" iz zaliha Bundesvera. Takođe, odobrena je i isporuku 400 raketnih bacača (RPG) iz Holandije u Ukrajinu, čime je označena značajna promena u politici Berlina nakon kritika zapadnih saveznika.

"Nije moglo biti drugog odgovora na Putinovu agresiju", rekao je kancelar. Ministarka spoljnih poslova iz redova Zelenih Analena Berbok je istakla u Bundestagu da, uprkos neophodnoj uzdržanosti u politici izvoza oružja, Ukrajina "ne sme da bude ostavljena bez odbrane pred agresorom koji ovoj zemlji donosi smrt i razaranje".

Tanjug AP/Hannibal Hanschke

 

Samo dan kasnije Šolc se obratio poslanicima i najavio da vlada planira da uloži dodatnih 100 milijardi evra u vojsku, te da će od sada investirati više od dva odsto BDP u odbranu. Do 2024, kako je rekao, Nemačka će značajno povećati izdvajanja za odbranu.

"Cilj mora biti delotvorna, moderna vojska. Koje sposobnosti ima Putinova vojska? Koje sposobnosti su nama potrebne da se suočimo sa tim pretnjama", rekao je on.

Ovo je velika promena koja se dogodila u nemačkoj spoljnoj i unutrašnjoj politici, pre svega zbog činjenice da je nova vlada istakla na neki način politiku kontrole naoružanja i razoružanja kao svoje spoljnopolitičke ciljeve, kaže za Euronews Srbija Petar Ćurčić iz Instituta za evropske studije. 

"Definitivno je ukrajinska kriza na neki način izmenila iz korena paradigmu nemačke spoljne politike, pre svega one odbrambene. Nemačka je sada mnogo čvršće vezana uz NATO, to je jedna od glavnih poslednica ovih ogromnih izdvajanja. Naravno tu se sada postavlja pitanje gde će i na koji način nemačka investirati taj novac, ali sama činjenica da su tih 100 milijardi izdvojeni, to rapidno diže Nemačku na lestvici zemalja koje izdvajaju velike količine novca za naoružanje i odbranu", rekao je on.

Da li je Merkel pogrešila?

Baš zato što je pre nekoliko dana bilo nezamislivo da Nemačka izdvoji stotine miliona evra za vojnu opremu, promena nemačke spoljne i bezbednosne politike je dramatična, kaže novinar "Dojče velea" Srećko Matić.

"Mnogi se pitaju da li je nemačka vlada možda bila previše naivna proteklih decenija, kao i da li je Angela Merkel vodila apsolutno pogrešnu politiku kada je pružala ruku Vladimiru Putinu odnosno preko ekonomske saradnje, konkretno projekta Severni tok 2 pokušavala da stvori neku vrstu međusobne zavisnosti", rekao je on za Euronews Srbija.

Berbok je istakla da Nemačka i njeni zapadni saveznici ne smeju da ostanu bez oštrine u sankcionisanju Rusije pošto ruski predsednik Vladimir Putin ima dugotrajan plan u glavi.

"Putinova perfidna igra je igra na duže staze, tako da bi i naše sankcije trebalo da budu takve. Moramo da se osiguramo da ne ostanemo bez oštrine za tri meseca", poručila je Berbok.

Kako napominje Ćurčić, Nemačka je u ovoj situaciji uradila nešto što je jedino bilo izgredno za nju i njenu spoljnu politiku, pre svega imajući u vidu činjenicu njenu duboku povezanost i integrisanost unutar NATO struktura na pravom mestu, a na drugom mestu i EU.

Prelazak na tečni gas?

Nemačka je, međutim, u celu ovu krizu ušla sa početne "pat pozicije" i to zbog snabdevanja ruskim energetima i podrške gasovodu Severni tok 2. Iako tamošnji zvaničnici tvrde da Nemačka može da zadovolji svoje potrebe i bez ruskog gasa, činjenica da Berlin već duže vreme "gura" zelenu agendu, ali i da je zatvorio veći broj nuklearnih elektrana, zapravo znači da se Nemačka našla u mnogo težoj poziciji od bilo koje druge članice EU.

Gasovod Severni tok 2 je završen, ali, podsetimo, još nije pušten u rad. Taj projekat čvrsto je podržavala prethodna kancelarka Angela Merkel, pa i Šolc sve do ove aktuelne krize, u kojoj je doduše projekat privremeno obustavljen. Rat u Ukrajini naterao je Nemačku da razmišlja o alternativama, a stvar bi mogli da ublaže terminali za tečni gas.

Tanjug/AP/Stefan Sauer/dpa

 

Kako piše "Dojče vele", planovi za izgradnju prvog nemačkog terminala za tečni gas dobijaju politički vetar u leđa. Radi se o investiciji od oko 1,5 milijardi evra, a u igri su gradovi Štade i Brunsbitel, oba u blizini ušća Labe u Severno more. Iako će to sigurno još neko vreme da potraje, trenutno mnogo toga govori u prilog izgradnji terminala za tečni gas (LNG).

"I kriza oko Ukrajine i rast cena energenata pokazuju da Nemačka mora da postane manje zavisna od isporuka gasa i bilateralnih ugovora s pojedinačnim državama. LNG tu može da bude pravi put", izjavio je ministar privrede Donje Saksonije Bernd Althusman (CDU).

Pozitivni signali dolaze i dolazili su od nove, ali ih je bilo i od bivše savezne nemačke vlade. Zbog situacije u Ukrajini i političkih natezanja oko gasovoda Severni tok 2, sve izglednije je da bi tečni gas mogao da posluži kao rešenje.

"Nemačka svakako prolazi kroz proces energetske tranzicije koji ide ka intenziviranju jačanja obnovljivih izvora energije, međutim, u ovoj fazi mislim da nije moguće da se tako brzo dogodi ta tranzicija ka tečnom gasu. Drugo, tečni gas sa sobom nosi određenu vrstu većih troškova, koji recimo gas iz Rusije ne nosi zbog troškova transporta itd. Mislim da u ovom trenutku ne treba očekivati tako brzu tranziciju, međutim ukrajinska kriza je pokazala da je sve moguće, a ne bih isključio baš ni tu mogućnost do kraja", rekao je Ćurčić.

Nemački ministar ekonomije Robert Habek izjavio je da se ta zemlja pripremila u slučaju da Rusija prekine da izvozi gas u Nemačku. U razgovoru za radio "Dojčklandfunk", Habek je na pitanje šta bi vlada uradila ako Rusija zaustavi izvoz gasa, odgovorio: "Spremni smo za to. Nema opasnosti za sadašnju zimu i leto", prenosi Rojters. Naveo je da bi prema gorem scenariju Berlin mogao da zadrži "elektrane na ugalj, kao rezervu, možda čak i da ih ostavi da rade", ali da je vlada posvećena prelasku na obnovljive izvore energije u srednjem roku.

profimedia

 

Kako je ranije za Euronews Srbija objasnio Dimitrije Milić, programski direktor orgnizacije Novi treći put, kao kompenzacija za ruski gas pominje se nekoliko alternativa.

"Ono što se spominje kao alternativa ruskom gasu je nekoliko opcija i jedna je uvoz američkog tečnog gasa o čemu se govori već neko vreme. Govori se takođe o gasu iz Katara, tako da ima nekih opcija, ali generalno opcija ruske je najjednostavnija u smislu što je fizički najmanje udaljena i što postoji infrastruktura za to. Postoje politička neslaganja, tako da su veća alternativa za Nemačku drugi energetski izvori u odnosu na gas, kao što su obnovljivi izvori energije u koje Nemačka dosta ulaže i nažalost u nekom roku definituvno ugalj jer Nemačka ima velike energetske potrebe, a nema više nuklearne elektrane koje su u ogromnom obimu proizvodile energiju", rekao je on.

Preporuka za vas

Komentari (0)

Evropa