Reči oštrije od skalpela, društvene dijagnoze i razotkrivanje licemerja: Šta nam je ostavila velika Vedrana Rudan
Komentari
Vedrana Rudan, jedna od omiljenih književnica i društvenih kritičarki regiona, preminula je nakon duge borbe sa teškom bolešću u 77. godini života. Na njenim zvaničnim nalozima na društvenim mrežama, stoji da je otišla u "područje bez signala", a tužnu vest potvrdila je i njena porodica hrvatskim medijima.
Rođena Opatijka, Rudan je završila Pedagošku akademiju u Rijeci, a ostvarila je i zapaženu karijeru u medijima. Od 2010. godine vodila je blog čija je svaka objava imala odjek u celom regionu. Bavila se temama koje "žuljaju" hrvatsko društvo, ali i druge narode bivše Jugoslavije, feminizmom, kompleksnim porodičnim odnosima, uvek "bez dlake na jeziku".
Njen blog je od dobijanja dijagnoze nosio naziv "Djevojka u zagrljaju metastaza", ali je pored toga što je sa svojim čitaocima delila uvide o bolesti, stanju u zdravstvu i teškoćama sa kojima se suočavaju onkološki bolesnici i dalje pisala o optimizmu i lepotama života.
Pored brojnih blog-tekstova, iza nje je ostalo sedamnaest knjiga, koje su prevođene na engleski, mađarski, slovenački, francuski, italijanski, ruski i makedonski jezik, a pozorišne predstave prema njenim delima igrane su širom regiona, ali i u Varšavi, Londonu, Santa Moniki i Budimpešti.
Predstavljamo vam sve romane Vedrane Rudan:
"Uho, grlo, nož" (2002)
Književnik Vladimir Arsenijević koji je blisko sarađivao sa Rudan, o njenom prvom objavljenom delu piše: "Knjiga koja udara direktno u glavu snagom i brzinom pank-rok pesme postala je instant-bestseler u regionu, a jedinstven književni glas Vedrane Rudan nešto je po čemu je sve do danas poznata, voljena i čitana, premda i prečesto osporavana.
Promo/Laguna
Neobična junakinja i naratorka ovog kratkog i ubitačnog romana je istinska autsajderka nad svim autsajderima, antiheroina po definiciji, usamljena žena u pedesetim godinama života. Tonka Babić, vrsta Vedraninog alter-ega, leži u krevetu pred televizorom i, proždirući ogromne količine omiljene čokolade dorina, iz stranice u stranicu ove hiperdinamične proze u glave čitalaca uliva ogromne količine vitriola, sirove energije i urnebesnog humora. Ali takođe, što je svakako najvažnije, istine.
A istina koja nas je zatekla na stranicama prvenca Vedrane Rudan od one je vrste koja može biti izgovorena jedino u dahu, bez pauze, te bez najmanje dlake na jeziku. Sve o čemu Tonka Babić / Vedrana Rudan u knjizi Uho, grlo, nož govori, brblja, tračari, vrišti, preti, upozorava i svedoči ostalo je, nažalost, relevantno do današnjih dana.
Stoga valja nam mnogo puta iznova čitati ovaj kratak, ubitačan i urnebesno zabavan roman. Pored toliko toga drugog, on nam uverljivo dokazuje da, eto, ponekad izuzetan komercijalni uspeh i visok književni kvalitet žive u srećnoj harmoniji".
"Uho, grlo, nož", kao i ostale Vedranine romane, u Srbiji je objavila izdavačka kuća "Laguna".
"Ljubav na posljednji pogled" (2003)
U predgovoru svog drugog romana, Vedrana piše: "Nasilje u braku je danas tema o kojoj se snimaju filmovi, serije, piše hiljade knjiga. Žene svih boja i generacija odlučile su ispričati istinu iz perspektive žrtve, ma koliko to danas već pomalo postaje banalno. Tko o čemu, moderna žena o zlostavljanju. Drago mi je što je tako. Zlostavljanje ne smije ostati prljava mala tajna između dvoje koje se mrzi, jedno je prebijeno, drugo oštri nož, steže šake, hvata se za pištolj. Da, treba govoriti o toj temi, neka jest priča banalna, zlo nikad ne bi smjelo ostati banalno. Ovo je knjiga o Zlu, priča jedne Tilde koja se spasila.
Promo/Laguna
Ljubav na posljednji pogled je stara gotovo dvadeset godina. Napisala sam je 2003. godine, u jednom dahu. Je li to knjiga o meni? Jesam li ja Tilda? Bila sam. Godinama sam lijegala na stol za seciranje i od gospodara mog života slušala što trebam učiniti da bih bila bolja. Njemu.
Matilda, Tilda, nekadašnja ja, svakoga je dana silazila sa stola i govorila sebi: u pravu je, da sam bila bolja, imala bih sve zube, da sam bila bolja, ne bi mi slomio ruku, da sam bila bolja, imala bih više kose na glavi, sutra ću biti dobra, sutra ću biti bolja. Uzalud.
Živi sam dokaz da se može iskoračiti. Matilda je iskoračila. I vi to možete. Niste lutke, niste igračke, niste „krive“, vi ste ljudska bića koja imaju pravo na duboko disanje. Moramo rasti i nadrasti loše izbore, potrebu za beskonačnim analizama naših 'grijeha' i oprostiti sebi. Cure, od srca vam želim sretan put u slobodu".
"Ja, nevjernica" (2005)
"Ja, nevjernica" je izbor kolumni Vedrane Rudan pisanih tokom pet godina za "Feral Tribune" i "Nacional", koji je priredio Vladimir Arsenijević. Kako sama autorka ističe, reč je o tekstovima za razonodu, o naizgled banalnim temama: ljubavi, mržnji, borbi za opstanak, strahu od dece, roditelja, ljubavi, smrti, strahu koji nas pokreće kao najjača sila i koji je jedina prava tema u ljudskom životu...
Rende Books
"Zašto nevernica? Ako čitaocu na naslovnoj strani poručiš da si nevernica, šta ako ti ne poveruje? Ove tekstove pisala sam za hrvatske nedeljnike Feral i Nacional u razmaku od pet godina. Ona ja koja je napisala prvi i ona ja koja je napisala poslednji tekst, to su dve različite gospođe. Pa ipak, urednik ih nije složio onako kako su pisani, već ih je smestio u neke svoje fioke. Protiv moje volje", napisala je Vedrana.
"Crnci u Firenci" (2006)
Portretišući jednu riječku porodicu koja se teško nosi sa stvarnošću, i ne opraštajući nijednom njenom članu mane i slabosti, Vedrana Rudan ispričala je priču koja duboko uznemirava, bez obzira na to što je često praćena smehom.
Promo/Laguna
Otac je iz rata izašao sa dijagnozom PTSP-a; majka radi kao kućna pomoćnica u Italiji i u vezi je sa svojim poslodavcem kako bi sinu mogla da plati školovanje u SAD-u; ćerka je trudna i razmišlja o abortusu; sin se vratio iz SAD-a, gde je ostavio ženu i dete jer ne može bez hrvatskog zalaska sunca; nona je ogorčena jer je ubeđena da bi svi najradije voleli da je nema...
"Kad je žena kurva / kad je muškarac peder" (2007)
Vladimir Arsenijević u opisu ove knjige piše: "Vedrana Rudan ponovo jaše. I to u velikom stilu. Autorka koju najviše volite da mrzite ovoga puta nudi dve knjige u jednoj, sa dva (više nego) provokativna naslova: 'Kad je žena kurva / Kad je muškarac peder'. Ovo je pre svega nemilosrdan, blasfemičan pogled na svakodnevicu i na sve nas, muškarce i žene.
Promo/Laguna
Rukopis Vedrane Rudan oštar je poput smrtonosnog rafala iz mitraljeza. Starost, smrt, gubitak lepote, loš seks, mržnja, nasilje, pokvareni i ustajali međuljudski odnosi, sve su to naličja onih lepših tema koje zapravo pokreću autorku: mladost, život, lepotu, dobar seks, ljubav, blagost, dobri i sveži ljudski odnosi.
Ali, kao istinski moralistički pisac koji neprestano istražuje skrivena područja i, sa strašću nevernog Tome, gura prst u bolnu ranu, opipava šavove i spojna mesta, Vedrana Rudan je uvek spremna da nas podseti da stvari nisu ni izbliza onoliko jednostavne koliko bi neko možda voleo da veruje i da se na kraju svake potrage za smislom krije tek poneko kosmičko razočaranje.
Zato, ne dozvolite da vas prevare! Da će ova knjiga, kao i sva ranija dela Vedrane Rudan, iznervirati mnoge, u to nema nikakve sumnje, ali bi do sada već svima moralo biti jasno da je to i bila osnovna autorkina namera. Ko to još nije shvatio, najbolje je da zaobiđe ovu knjigu.
Ovo je esencijalna literatura isključivo za one koji su spremni da zarone i prođu kroz sve slojeve globalnog 'smetlišta' u kojem živimo, vođeni sigurnom rukom paklene jahačice".
"Strah od pletenja" (2009)
"Strah od pletenja" originalno je napisan 2009. kao zbirka kolumni za "Feral" i "Nacional". Međutim, "Laguna" je krajem prošle godine objavila dopunjeno izdanje.
Promo/Laguna
"Presrećna sam što moje priče i dalje imaju smisla, prežalosna što se ništa ne menja nabolje", zapisala je pre više od petnaest godina u uvodu ove knjige. Ništa se, naravno, nije promenilo – osim što smo svi još umorniji, luđi i licemerniji.
U ovom novom, dopunjenom izdanju, ona piše o svemu: o braku, smrti, bolesti, seksu, politici, licemerju i ljubavi – bez zadrške i bez straha. Njeni tekstovi su britki, duhoviti i brutalno iskreni.
Bespoštedno i autentično, Vedrana Rudan obraća se svim generacijama čitalaca – onima koji vole, mrze, lažu i onima koji još imaju snage da čitaju istinu – sa porukom: "Nadam se da ćete u ovoj knjizi otkriti ono što sam ja otkrila juče: život je ipak prelep".
"Dabogda te majka rodila" (2010)
U opisu dela Arsenijević navodi: "Protagonistkinja ove knjige, svojevrsni autorkin alter ego, jeste žena koja živi u srećnom braku, vodi uspešan posao, ima ćerku koju voli i koja tu njenu ljubav iskreno uzvraća. Dakle, reč je o zreloj osobi čija je stvarnost stabilna, mirna i prijatna, ali koja ipak, i u šezdesetoj godini, nije u stanju da razreši osnovnu dilemu i pitanje koje je prati tokom celog njenog odrastanja i života.
Promo/Laguna
Miris oca-silovatelja dobro joj je poznat, on zaudara na beli luk i belo vino. Ali koji je to, dođavola, miris majke, miris hladne, nezainteresovane majke koju protagonistkinja istovremeno i voli i mrzi, i koja svoje poslednje dane provodi u skupom staračkom domu, izluđujući i porodicu i osoblje neprestanim žalbama na fantomske bolove u kostima?
Odgovor na ovo neobično, bolno pitanje i sam je neobičan. A i bolan".
"Kosturi okruga Madison" (2012)
U polifonom romanu 'Kosturi okruga Medison', Vedrana Rudan beskompromisno i duhovito, a nadasve umetnički uspelo, govori o roditeljima, deci, ljubavi i seksu. Ona razbija stereotipe o požrtvovanim majkama, poslušnim ćerkama, posvećenim muževima i zlim ljubavnicama. Stereotipe zbog kojih svi oni postaju žrtve.
Promo/Laguna
"Kako završava moja ljubavna priča? Da li se na kraju vjenčaju ili možda obnove zavjete? Ili se na obostrano zadovoljstvo rastanu da bi krenuli u nove ljubavne muke opsjednuti seksom ili strahom od seksa? Neću vam reći. Šta mislim, da li je knjiga dobra? Odlična je. Uzmite je u ruke. Nakon što je pročitate, možda nećete skočiti na Fejs nego na nekoga koga volite. Ili vam se čini da ga volite", piše o ovoj knjizi sama Vedrana.
"Amaruši" / "Besplatna dostava" (2013 / 2023)
"Amaruši" je još jedan od njenih romana u kojem se junakinje bore za život – na život i smrt. Junakinje? Nema junaka? Ili ipak ima jedan? Brak, preljuba, odlazak, povratak, deca, nezaposlenost, Avganistan… pa čak i ljubav, a sve to kroz oči devojčice Amaruši.
Promo/Laguna
"Amaruši je knjiga koja mi neopisivo mnogo znači", napisala je Vedrana Rudan u predgovoru knjige "Besplatna dostava", koju je kao osveženu i dopunjenu verziju objavila deset godina kasnije.
Promo/Laguna
U tom delu problematizuje jednu od najvažnijih tema današnjice: poziciju deteta u kapitalizmu. Babe i dede, preopterećeni vrtići, školice za tenis i fudbal, časovi plivanja, baleta i klavira, samo su neke od adresa na koje se deca poput paketa besplatno dostavljaju kako bi roditelji mogli što više da rade.
"U zemlji krvi i idiota" (2013)
Knjiga "U zemlji Krvi i Idiota" je zbirka kolumni koje je objavljivala na stranicama lista "Nacional" i postova koje je objavljivala na svom blogu.
VBZ
Meta su joj Hrvati, Srbi, Amerika, Izrael, Palestinci, Katolička crkva, žene, muškarci, njen muž, ali i ona sama.
"U zemlji krvi i idiota" udara u tabue koji nas sprečavaju da slobodno mislimo i jasno vidimo, pa čak ako ponekad i pretera, nepogrešivo razotkriva licemerje, šovinizam, primitivizam, zlostavljanje - jednom rečju, nepravdu.
"Zašto psujem" (2015)
"Zašto psujem", knjiga koja je iznikla iz jednog od Vedraninih blogova, namenjena je svetu koji zaslužuje britku, beskompromisnu i duhovitu kritiku. Vedrana Rudan psovku koristi kao književni postupak, a ne samo kao prost izraz besa.
Promo/Laguna
Njene mete su politika, porodica, nacionalizam, religija, kapital, ratovi i svakodnevno licemerje. Tekstovi su otvoreni, provokativni i namerno neprijatni za one koje autorka kritikuje.
Iza grubog jezika nalaze se društvena dijagnoza, humor i lični sukob sa svetom.
"Muškarac u grlu" (2016)
Sedmi roman Vedrane Rudan, "Muškarac u grlu" kroz odnos glavne junakinje s nekoliko različitih muškaraca, otvara nekoliko tematskih okvira kojih se Rudan u svojoj prozi ranije nije doticala.
Promo/Laguna
Ispod pojavnog, spoljašnjeg sloja narativa lagano izbija opor utisak o nemogućnosti komunikacije, o teškoćama na koje nailazimo u nastojanjima da dosegnemo ideal istinske bliskosti između dvoje ljudi, o tome kako smo čak i u najbliskijim vezama koje u životu uspemo da ostvarimo ipak osuđeni na to da do kraja ostanemo zarobljeni u sebi samima.
Naracija je brza, duhovita, lucidna; radnja romana smešna i tužna ujedno. Reč je o jednoj od onih knjiga koje vam ne dozvoljavaju da ih ispustite iz ruku i koje će vas različitim putevima dovoditi do suza.
"Život bez krpelja" (2018)
U ovoj zbirci kolumni, Vedrana Rudan piše o muškarcima, ženama, a pre svega o svojim najdražim krvopijama – deci.
Promo/Laguna
"U jednom trenutku, dobro, ne baš u samo jednom, svoju sam decu doživela kao krpelje koji će mi piti krv dok budem živa. Očajna, napisala sam priču misleći da je to samo moja priča. Kad tamo... Krpelji svuda oko nas", napisala je Rudan o ovom duhovitom delu.
"Ples oko Sunca" (2019)
U autobiografiji "Ples oko Sunca", iskreno i bez ulepšavanja, Vedrana Rudan piše: o svom nimalo bezbrižnom detinjstvu, o deci i unucima, o putu koji je prešla od prodavačice sladoleda na rivi do najčitanije spisateljice u regionu.
Promo/Laguna
Konačno, Vedrana Rudan nam pokazuje zašto je u životu najvažnije i najteže bez stida pogledati sebi u oči.
"Puding od vanilije" (2021)
"Puding od vanilije" nije knjiga recepata, ali jeste zbirka kritika na račun nekih aktuelnih "društvenih sastojaka".
Promo/Laguna
Knjiga je podeljena na četiri dela: dio o predjelima i lakim jelima, o glavnim jelima i prilozima, o salatama i desertu – "pudingu od vanilije". Svaki deo tekstova koji su bili objavljivani na njenom blogu.
"Doživotna robija" (2022)
U romanu "Doživotna robija" Vedrana Rudan piše o svojim omiljenim temama, odnosu roditelja i dece, kao i o tome šta znači biti istinski slobodan. Da li je sloboda moguća bez materijalne sigurnosti, da li rad oplemenjuje ili porobljava čoveka i šta je neophodno da bi žena zaista bila nezavisna, samo su neka pitanja koja glavna junakinja Lola postavlja sebi, ali i svima nama.
Promo/Laguna
Vešto izbegavajući sve postojeće stereotipe, Vedrana Rudan ispisuje priču o nesvakidašnjoj ženi s kojom se možda nećete uvek složiti, ali ćete beskrajno uživati u svakom trenutku provedenom s njom.
"Umrijeti bez stresa (2024)
Vedrana Rudan je knjigu "Umrijeti bez stresa" posvetila sama sebi. Naziv je potekao od predavanja koje je održala u Riječkoj vijećnici "Kako umrijeti bez stresa", a obuhvatila je odabrane tekstove iz njenog bloga i kolumni.
Promo/Laguna
Zajedničko im je to da treba da razmrdaju čitaoca i podstakne ga da ne prihvata postojeće samo zato što dugo traje, zato što tako treba ili vam se čini da ste nemoćni".
Komentari (0)