Aktuelno iz kulture

Barcelona Gipsy balKan Orchestra: "Ljudi spajaju dve reke koje se nikad neće susresti"

Komentari

Autor: Staša Rosić

23/10/2022

-

22:34

Barcelona Gipsy balKan Orchestra: "Ljudi spajaju dve reke koje se nikad neće susresti"
Barcelona Gipsy balKan Orchestra - Copyright profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Raskoš balkanske muzičke scene dugo je bio poznat samo - Balkancima. Međutim, silinu emocija s kojom narodi ovih prostora unose u zvuk, prepoznali su i mnogo "hladniji" narodi zahvaljujući jednom jedinstvenom bendu i to iz daleke Barselone.

Barcelona Gipsy balKan Orchestra već duže od deset godina izvodi pesme na mnogim jezicima: španskom, ruskom, romskom, italijanskom, srpskom… 

Čine je Dani Karbonelj (klarinet, Katalonija-Španija), Pere Nolasc (violina, Katalonija), Fernando Salinas (harmonika, Španija), Julien Čanal (gitara, Francuska), Ivan Kovačević (kontrabas, Srbija), Stelios Togjas (perkusije, Grčka,) Oleksandr Sora (violina, Ukrajina), a od pre nekoliko godina i pevačica Margerita Abita, inače Italijanka, koja je na tom mestu zamenila Sandru Sangiao.

Ivan Kovačević, koji već godinama živi u Barseloni, u grupi je od samih početaka, a za Euronews Srbija otkrio je kako je grupa nastala, zanimljiv trenutak nastanka njihove čuvene pesme "Od Ebra do Dunava", kao i šta je ono što od BGBO možemo da očekujemo u narednom periodu.

profimedia

Ivan Kovačević

Kontrabasista objašnjava da se grupa okupila praktično slučajno.

"Upoznavali smo se po klubovima u Barseloni, uglavnom na jam sesijama gde su dolazili ljudi potpuno različitih interesovanja, kulture, muzičke karijere, a privučeni zvukom balkanske muzike koja je za sve nas bila nešto novo, neki zvuk o kome smo malo znali", kaže Kovačević.

Koliko je činjenica da svi potičete iz različitih (ili možda sličnih?) okruženja uticala na vaš prepoznatljiv "world" zvuk?

Mislim da to i jeste ključ našeg skromnog doprinosa balkanskoj muzici. Bez ikakvih kompleksa i potrebe da se dokazujemo smo radili na sebi i maksimalno se trudili da našim muzičkim jezikom ispričamo priču koja postoji vekovima, ali iz nekog potpuno drugačijeg ugla.Ispostavilo se da je publika prepoznala neku magiju u tom sklopu, što je postala osnova našeg daljeg rada.

Svi ste stacionirani u Barseloni. Kako Katalonci, a kako "severnjaci" reaguju na balkansku muziku? Koji su najčešći komentari publike koje dobijate u pogledu vaše muzike?

Barselona je multi-etnički grad, što pokazuje i poreklo članova benda, tako da je teško razdvojiti jedne od drugih. Publika je uvek veoma raznovrsna, gde god da sviramo.

Balkanska muzika je kao i balkanski narod. Naboj emocija u svakom momentu, i u dobru i u zlu. Te emocije su one koje utiču na publiku i svako to prihvata na veoma ličan način što i jeste ceo smisao. Teško je to geografski podeliti.

Jedan od najlepših komentara, koji nam je negde zvezda vodilja i u kišnim danima, se dogodio posle nastupa u Gracu, gde nam je prišao čovek i skoro kroz suze rekao: "Vi ste kao lek za sve bolesti ovog sveta". To se desilo pre mnogo godina, ali i dan danas je urezano u naše pamćenje i daje nam snagu u najtežim momentima.

Ove godine proslavljate deceniju postojanja. Koji su najveći izazovi s kojima ste se do sada suočili?

Pretpostavljam da je to bio momenat kada je došlo do promene pevačice. Imali smo težak zadatak da pokažemo svetu da je muzika iznad svih nas i mislim da smo to u velikom delu uspeli.

"Od Ebra do Dunava" se izdvojila kao jedna od vaših najprepoznatljivijih pesama. Možete li ispričati nešto više o tome kako je ona nastala i neku zanimljivu anegdotu koju vezujete za nju?

Kao i stvari koje su se događale u početku, mislim da je sudbina imala veliki uticaj na stvaranje pesme onakvom kakva je danas. Na muziku Šabana Bajramovića pesme "Opa Cupa" smo želeli da napišemo tekst na nekom drugom jeziku kako bi sledili kalup brisanja granica, kako jezičkih tako i etničkih. Moja sestra je napisala reči za nas i sa tim tekstom smo ušli u studio. Još uvek nije postojao slogan "Od Ebra do Dunava". Bilo je samo "Lumbaj lumbaj lumbaj la ajde ajde ajde", kao što je kod Šabana.

Pesma koju smo vezali za nju, "Ai Carmela" je španska revolucionarna pesma koja govori o bici na reci Ebro. Sandra Sangiao je upravo završavala snimanje vokala kada je tadašnji klarinetista rekao onako više za sebe: "Del Ebro al Danubio". To je zazvonilo u mojoj glavi kao eksplozija, ušao sam u kabinu kod Sandre i rekao joj da mi se ne smeje, nego samo da pokuša da otpeva "Od Ebra do Dunava" umesto "Lumbaj Lumbaj Lumbajla drugi put". Tako je i ostalo, kao slogan koji nas predstavlja. Spajanje ljudi između dve reke koje se neće nikada susresti.

Počeli ste intenzivnije da radite na autorskim pesmama. Kako teče proces stvaranja kada na raspolaganju imate tako veliki broj jezika i muzičkih pravaca? Kada možemo da očekujemo i novi album?

To je veoma burno more u koje smo uplovili punim jedrima. Jezička barijera je naravno, veliki problem, ali smo se svih ovih godina okružili nekim vanredno talentovanim ljudima iz različitih krajeva sveta i to sada koristimo. Sa tekstovima nam pomažu ljudi različitih nacionalnosti, a muzika je ipak ono naše.

profimedia

 

Neke numere su spremne kao singl izdanja i videa će izaći do kraja godine, a u martu ulazimo ponovo u studio da dovršimo započeti rad i kompletiramo novi album. Nadamo se da će publika uživati u novom materijalu, obzirom da nemamo nameru da se zaustavimo. Predaja nikad nije bila opcija...

Proputovali ste dobar deo planete. Šta je ono što u ovako teškim vremenima mislite da može da poveže sve te različite priče i kulture?

Kultura i umetnost. Jedino kultura i umetnost. To je ono što nas sve vezuje i nema politike, religije, granice, zastave ni himne na ovom svetu koja to može da promeni. Snaga ljudskog bića počiva u njegovom odnosu prema umetnosti i to je za vek vekova.

Ispričajte nam nešto više o vašem bendu Los Mambo Jambo. Kada bismo mogli da ga poslušamo u Srbiji?

Los Mambo Jambo je ponos moje muzičke karijere. Muzikom sam počeo da se bavim kroz rokenrol, rokabili, R&B još u Beogradu početkom devedesetih, a kako kažu, jednom roker, zauvek roker. Već je prošlo 13 godina od osnivanja instrumentalnog benda Los Mambo Jambo koji je, neskromno rečeno, promenio špansku rokenrol andergraund scenu. Priča o muzici kao univerzalnom jeziku se ponavlja. Nema refrena, nema teksta, samo sirova muzika i dobar naslov da publiku uvede u imaginarni svet kompozitora.

Pet studijskih albuma i nebrojeni nastupi su dokaz da instrumentalna muzika ima još neku priču da ispriča...
U nekoliko navrata smo nastupali po glavnim srpskim gradovima gde nas je rokerska publika dočekala onako kako joj doliči...punim srcem.

Nadamo se da ćemo se uskoro vratiti, imamo fantastična iskustva kojih se često sećamo.

Komentari (0)

Kultura