Poznati

Odlazak Feđe Stojanovića: Glumački div kom su život obeležili snovi i velika tragedija

Komentari

Autor: Sonja Šulović

06/05/2021

-

12:05

Odlazak Feđe Stojanovića: Glumački div kom su život obeležili snovi i velika tragedija
Odlazak Feđe Stojanovića: Glumački div kom su život obeležili snovi i velika tragedija - Copyright Atelje 212

veličina teksta

Aa Aa

Istaknuti pozorišni, televizijski i filmski glumac Feđa Stojanović, prvak Ateljea 212, preminuo je 5. maja u Beogradu posle teške bolesti u 74. godini, saopštilo je njegovo matično pozorište.

Stojanović je krajem prošle godine imao ozbiljnu operaciju, a potom je oporavak kod kuće proticao bez komplikacija, o čemu je i sam govorio za medije. 

“Krajem 2020. godine operisao sam tumor na bubregu i jedan bubreg mi je odstranjen. Oporavljam se sa nadom da to sada neće da se proširi. Živim normalno i trudim se da se odmorim i ne uzbuđujem. Da mi nisu rekli da mi je odstranjen bubreg, ne bih ni znao... Hoću da se ponašam normalno, ne želim ništa u svom životu da menjam i hoću i dalje da radim. Verujem da će biti bolje”, izjavio je Stojanović minulog januara. 

Nažalost, bolest je bila jača.

E-Stock/Dušan Milenković

Ne želim u životu ništa da menjam i hoću da radim, poručio u januaru nakon operacije 

Prošle godine je snimao serije “Aleksandar od Jugoslavije” i “Zlatni dani”, a poslednji put stao je na scenu matičnog pozorišta, igrajići u komadu “Dabogda te maka rodila”, rađenom po tekstu Vedrane Rudan. 

"Mislim da je prošlo to viteško vreme da se borimo za istinu. Okruženi smo lažima i

isključivo ličnim interesima. Posle svih prevara i razočarenja više nikome ne verujem.
Odlično se osećam jer više nemam iluzije. A sve mi je bliža ona misao: `Ja sam
zaćutao kad sam video ko je sve progovorio`, izjavio je za Politiku prošlog marta u razgovoru povodom pomenute predstave u režiji i dramatizaciji Tanje Mandić Rigonat.

Prava, mlada filmska zvezda

Feđa Stojanović je rođen 31. januara 1948. godine. Kada je govorio o detinjstvu, imao je običaj da priča kako je često imao protekciju, naročito u školi i pozorištu, s obzirom na to da mu je majka bila učiteljica i da mu je u dramskoj sekciji dodeljivala glavne uloge. Njegova prva rola bila je u četvrtom razredu, u predstavi "Snežna kraljica". 

Ubrzo je usledila i veoma bitna filmska uloga, ovoga puta u filmu "Nikoletina Bursać", kada Feđa postaje prava mlada filmska zvezda. Prva zarada donela je finansijsko olakšanje i njegovim roditeljima, koji su živeli skromno. 

Zbog slabog apetita, dobio nadimak po logoru

"Majka me je zvala Mathauzen jer nisam voleo da jedem. Bio sam neuhranjen a nestašan, i trošio sam energiju na sve strane. Jedine batine koje sam dobio u životu pale su posle velikog ubeđivanja oko hrane. Otac me je stavio preko kolena i tako izlemao da ću batine pamtiti celog života, ali i dalje nisam voleo da jedem. Tek kad sam se oženio i kad je žena počela da mi svaki dan pravi palačinke, počeo sam da jedem. I u osnovnoj školi i u gimnaziji sam bio najmanji i najslabiji... Baš zato što sam bio najslabiji naučio sam da neke stvari mogu da sprovedem pomoću diplomatije, tako da me niko nije tukao", pričao je Stojanović. 

Zbog neuhranjenosti je kasnije proglašen i nesposobnim za služenje vojske, ali su ga uporno zvali na regrutaciju.

Gimnazijske dane, takođe, Feđa je pričao da je provodio uživajući u raznim protekcijama. Pominjao je i profesora koji je bio veliki ljubitelj umetnosti, a koji mu je poklanjao ocene i nikada ga nije propitivao. "Mi umetnici moramo da se držimo zajedno", govorio je profesor Feđi. 

Zbog Feđe otac mogao završiti na Golom otoku

"Rođen sam istorijske 1948. godine. Moj otac je bio rusofil i dao mi je ime Feđa po jednom romanu. Zbog rezolucije Informbiroa njegove kolege su ga terale da mi promeni ime da ne bi zaglavio na Golom otoku. On je cele noći špartao po sobi od zida do zida, lupajući glavu šta da uradi. Ujutru je samo rekao: `Ime mu menjati nećemo.` Srećom, nije otišao na Goli otok", ispričao je Feđa u jednom intervjuu.

Svojevremeno je objasnio i da su mu roditelji bili učitelji, koji su zbog službe išli od grada do grada, pa se tako i on slučajno rodio u Aleksincu.

"Još kao bebu doveli su me u Beograd. Kada me pitaju odakle sam, kažem iz Beograda, a gde si rođen, pa u Aleksincu. Onda mi kažu: "Pa šta se foliraš?" Volim Aleksinac i kad tamo igram malo se pravim važan kako mi je to zavičaj", pojašnjavao je Stojanović.

Tri puta je pokušao da upiše filmsku režiju, a onda je iz inata upisao prava. Ali na trećoj godini Pravnog fakulteta odlučuje i odlazi na glumu, upisuje se u klasu profesora Milenka Maričića. 

Pred kraj studiranja, čuvena Mira Trailović ga poziva u Atelje 212. Ostvaruje se jedan od Feđinih najvećih snova!

Ostaće upamćen po velikom broju uloga koje je ostvario u Ateljeu 212, ali i u Zvezdara teatru, Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Madlenijanumu, Malom pozorištu "Duško Radović", Pozorištu "Boško Buha", kao i u mnogobrojnim televizijskim serijama i filmovima. Radio je i kao profesor na katedri za glumu na akademiji umetnosti BK univerziteta. 

Gubitak sina, najveća tragedija

Veliku tragediju, Feđa Stojanović je doživeo 2017. godine, kada je izgubio sina Uroša, koji je iznenada preminuo u 44. godini u Americi.

Nenad Kojadinović

Kada je krenuo u Ameriku rekao je da u Srbiju može da se vrati samo u metalnom kovčegu. Nažalost, to se i obistinilo, izjavio je Feđa nakon smrti jedinca Uroša

"Užasno mi je teško i osećam se strašno što baš ništa u životu nije hteo da me posluša. Možda sam ja previše pristajao na kompromise u životu, ali on nije. Tu je možda i pokleknuo. Mnogo je verovao ljudima, pogotovo onima iz svoje branše. I mislim da je tu pogrešio... Bio je ekscentrična osoba, takav je rođen i sve što sam bolovao zbog njega, bolovao sam dok je bio sasvim mali jer sam shvatio da je takav i da ništa ne pomaže. Imam utisak da mu je moj razvod od njegove majke veoma teško pao i da se sa tim nije pomirio do kraja života", izjavio je glumac nekoliko meseci pošto se suočio sa gubitkom sina jedinca.

Kako je tada naveo, sa sinom je poslednjih godina kontaktirao isključivo mejlom.

"Devet godina nije dolazio u Srbiju jer se posle filma "Čarlston za Ognjenku" očigledno razočarao u neke ljude. On je ovde imao fantastične prijatelje što se potvrdilo i na komemoraciji u Jugoslovenskoj kinoteci, ali bilo je i ljudi koji ga nisu voleli. Kada je krenuo u Ameriku rekao je da u Srbiju može da se vrati samo u metalnom kovčegu. Nažalost, to se i obistinilo", poverio je Feđa.  

O ćerki Zoji, Stojanović je, takođe, govorio uvek s mnogo topline i emocija, navodeći da vole iste stvari: reku, more, događanja...

"Srećan sam što nije izabrala da bude glumica. To bi me ubilo, kad vidim kako se
muče ovi mladi ljudi i žive u lažnim iluzijama", izjavio je jednom prilikom dramski umetnik.
 

Poslednji pozdrav 8. maja iz Ateljea

Komemoracija povodom smrti Feđe Stojanovića biće održana u subotu, 8. maja, u 12 časova u Ateljeu 212. Kremacija je istog dana na Novom groblju u Beogradu u 14 časova.

Feđa Stojanović je ostvario brojne zapažene pozorišne role, a ostaje upamćen i po ulogama u filmovima “Tamo i ovde”, “Ljubav i drugi zločini”, “Čarlston za Ognjenku”, “San zimske noći”, "Mala noćna muzika”, “Lepa sela lepo gore”, “Višnja na Tašmajdanu”… Televizijska publika pamti ga po serijama “Istine i laži”, “Žigosani u reketu”, “Vojna akademija”, “Montevideo, bog te video”, “Ulica lipa”, “Selo gori, a baba se češlja”, “Moj rođak sa sela”, "Šešir profesora Koste Vujića”… 

Tokom karijere, više puta je delio scenu sa Nedom Arnerić (1953-2020). Poslednjih godina, sa predstavom "Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo" obišli su Srbiju, ali i svet.

E-Stock/Miloš Rafailović

Stojanović je mnogo puta delio scenu sa Nedom Arnerić

Stojanović je laureat, između ostalog, i Nagrade „Strahinja Petrović“ FDU Beograd, kao i Povelje za izuzetnu ulogu na Filmskim susretima u Nišu. 

Komentari (0)

Magazin