"Prevara" nacističke vremenske zone u Španiji: Biološki sat u konfliktu sa političkom odlukom, od mita do stvarnosti
Komentari
30/03/2026
-16:06
Mnogo je pisano o tome da se Španija pridržava srednjoevropskog vremena (CET), umesto da koristi Griničko srednje vreme, isto kao Ujedinjeno Kraljevstvo i Portugal. Široko je rasprostranjeno uverenje da je to posledica gesta Franciska Franka prema Adolfu Hitleru. Iako to nije tačno, Španija je i dalje rastrzana između istorije i zdravlja.
Već više od osam decenija, Španija "pati od džet-lega" u odnosu na svoj geografski položaj. Iako bi, prema geografskoj dužini, trebalo da se ravna po Griničkom meridijanu, zemlja i dalje koristi srednjoevropsko vreme (CET), isto kao države koje se nalaze znatno istočnije, piše Euronews.
Ova specifičnost godinama se objašnjava upornom pričom: mitom da je to vremensko "nepoklapanje" bilo znak naklonosti Frankovog režima prema nacističkoj Nemačkoj.
Međutim, stvarnost je, kao što to često biva, mnogo složenija i daleko manje ideološka nego što se na prvi pogled čini.
Unsplash
Pere Planesas, bivši astronom u Nacionalnoj astronomskoj opservatoriji, izjavio je za Euronews da je pomeranje vremena za jedan sat uvedeno u martu 1940. godine, kada je vlada Franciska Franka naložila usklađivanje satova sa ostatkom Evrope.
Ta mera predstavljena kao privremena, ali nikada ukinuta.
Od tada, veći deo zemlje živi jedan sad "ispred Sunca" zimi, a leti i do dva sata, izuzev Kanarskih ostrva. Na zapadu Iberijskog poluostrva, posebno u Galiciji, ta razlika je još uočljivija: kasni izlasci sunca zimi i zalasci koji se leti protežu duboko u noć.
Tokom Drugog svetskog rata, pomeranje sata unapred bilo je rasprostranjena praksa širom Evrope.
Još 1938. godine u Španiji, republikanska vlada je uvela slične mere kako bi se bolje iskoristilo dnevno svetlo. Godine 1940, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Belgija, Holandija i Portugal takođe su prilagodili svoje vreme.
To što se špansko vreme poklapalo sa nemačkim dodatno je podgrejalo mit o navodnom gestu prema Adolfu Hitleru, ali istorijski podaci ne potvrđuju takvo tumačenje.
"Uvođenjem dodatnog sata u aprilu 1940. godine, zakonsko vreme u Nmeačkoj i dalje je bilo jedan sat ispred tih zemalja, uključujući i Španiju", objašnjava Pere Planesas, koji je pre penzionisanja proveo mnogo vremena proučavajući obrasce merenja vremena.
"Često ponavljana tvrdnja da je to bio gest prema nacističkoj vlasti zapravo je mit", ističe on, podsećajući da je naredba iz marta 1940. imala za cilj usklađivanje nacionalnog vremena sa drugim evropskim zemljama koje su već nedeljama ranije pomerile satove, dok Nemačka to nije učinila sve do aprila.
Da li bi Španija trebalo ponovo da prilagodi svoje vreme?
Nakon rata, neke zemlje su e vratile na Griničko računanje vremena, poput Ujedinjenog Kraljevstva, dok su druge, uključujući Španiju i Francuku, odlučile da zadrže srednjoevropsko vreme (CET).
Jedan od razloga za to, prema Peru Planesasu, bila je potreba za usklađivanjem saobraćaja, komunikacija i ekonomskih aktivnosti na kontinuitetu koji se obnavljao nakon rata.
Deljenje iste vremenske zone olakšalo je trgovinu i kretanje u ključnom trenutku za Evropu.
"Po mom mišljenju, to više nije samo naučno pitanje, već konvencija ili društveni dogovor u kojem učestvuje mnogo faktora. Jedan od najvažnijih je navika", kaže Planesas, koji smatra da su mnogi od ranije navedenih argumenata i dalje relevantni.
profimedia
Bivši astronom takođe ističe da bi, prelaskom na srednjoevropsko vreme (WET), Španija delila vremensku zonu sa više od polovine zemalja Starog kontinenta i sa većinom svojih glavnih trgovinskih partnera.
Iz tog ugla, zadržavanje sadašnjeg vremena bi "funkcionisalo".
"Postojao bi snažan društveni pritisak da svoje svakodnevne aktivnosti prilagodimo istim satima dnevnog svetla, a ne satnici, kao što to činimo danas", navodi Plasenas.
"Verovatno bismo na kraju opet završili u situaciji sličnoj današnjoj, ali bismo u međuvremenu prošli kroz brojne neprijatnosti, komplikacije i poremećaje tokom godina prilagođavanja novoj vremenskoj zoni".
Uticaj na zdravlje: Kada biološki sat protestuje
Iza istorijske i političke debate, vremenska zona ima i direktne posledice po zdravlje. Dario Akunja, emeritus profesor fiziologije na Univerzitetu u Granadi, objašnjava da su ljudi biološki "programirani" da budu aktivni tokom dnevnog svetla.
Biološki sat, smešten u hipotalamusu, reguliše ključne funkcije na osnovu količine i vrste svetla koje prima mrežnjača.
Dnevna svetlost, bogata plavim talasnim dužinama, blokira proizvodnju melatonina, dok telo uveče, kada plava komponenta nestaje, počinje da se priprema za odmor. Problem, kako ističe Akunja, jeste prekomerno izlaganje svetlu uveče tokom proleća i leta, što hronično ometa ovaj proces.
"Moramo prilagoditi naš život i dnevne aktivnosti geografskoj lokaciji, odnosno količini svetla koju primamo, uvek imajući u vidu da ne bismo trebali biti izloženi prekomernoj svetlosti posle 20:00", izjavio je profesor za Euronews.
"To važi za bilo koju geografsku oblast, jer u suprotnom blokiramo početak faza odmora koje pokreću naš biološki sat".
Sa njegovog stanovišta, trenutni zimski raspored je onaj koji najbolje odgovara solarnoj realnosti Španije. Njegovo održavanje tokom cele godine omogućilo bi ravnomernije izlaganje svetlu ujutru i popodne, sprečavajući da svetlost prodire duboko u noć.
Ova prilagođavanja, zajedno sa promenama društvenih i radnih navika, mogla bi poboljšati probleme sa snom i druge poremećaje povezane sa cirkadijalnim ritmom.
"Španci idu kasno na spavanje jer imaju svetlo sve do kasno, počev od proleća i leta. Dakle, ako se malo prilagodimo nešto više evropskom rasporedu, možemo u velikoj meri poboljšati sve ove poremećaje koje sada imamo", zaključuje Dario Akunja.
Oko osam decenija nakon što su satovi pomereni unapred, Španija je i dalje rastrzana između istorije, geografije i zdravlja.
Mit o nacističkom poreklu vremenom bledi kada se analiziraju činjenice, ali efekat razlike u španskoj vremenskoj zoni i dalje je stvaran.
Kao što je sada, u Španiji kazaljke na satu ne pokazuju samo vreme: one odražavaju političke odluke iz prošlosti i otvaraju vrlo aktuelne dileme o tome kako želimo da organizujemo svoje živote.
Komentari (0)