Novosti

U zemlji večitog snega i leda, gde nema ateista: Najsevernija pravoslavna crkva na svetu

Komentari
U zemlji večitog snega i leda, gde nema ateista: Najsevernija pravoslavna crkva na svetu
U zemlji večitog snega i leda, gde nema ateista: Najsevernija pravoslavna crkva na svetu - Copyright Martin Zwick/REDA&CO/Universal Images Group / Universal images group / Profimedia

Autor: rbth.com

07/01/2026

-

12:34

veličina teksta

Aa Aa

U zemlji polarnih medveda i beskrajnog snega, na krajnjem severu Norveške, ali i Evrope, nalazi se arhipelag Svalbard, sa najsevernijom pravoslavnom crkvom na svetu. 

Reč je o staroj drvenoj kapeli ruske pravoslavne crkve u Barencburgu, posvećenoj Svetom Aleksandru Nevskom.

Sporazum o posebnom statusu Svalbarda potpisan je na Pariskoj konferenciji 1920. godine: njime je utvrđen suverenitet Norveške nad arhipelagom, ali je drugim državama omogućeno da tu obavljaju privredne i naučne aktivnosti. 

Istorijski gledano, pored Norveške, jedino je Rusija imala značajno prisustvo na ovom području. 

Martin Zwick/REDA&CO/Universal Images Group / Universal images group / Profimedia

 

Gotovo do kraja 20. veka obe zemlje su ovde eksploatisale ugalj, ali su se vremenom nalazišta iscrpela i rudarenje je prestalo da bude isplativo. 

Rudnici su jedan po jedan zatvarani. Danas ovde postoji tek nekoliko norveških gradova (najveći, Longjirbjen, ima oko 2.000 stanovnika) i rusko naselje Barencburg, sa svega 500 stanovnika. 

Njegovi žitelji su uglavnom rudari i njihove porodice, koji ovde žive još od sovjetskog doba, kao i radnici na smenu koji dolaze da kopaju ugalj za lokalne potrebe ili da rade u turističkom centru, vodeći ture po napuštenim naseljima i obali Barencovog mora.

Međutim, stara kapela nije usamljena. U lokalnom kulturnom centru podignute su Kapela Nerukotvorenog obraza Hristovog i Kapela Uspenja Presvete Bogorodice u znak sećanja na 141 žrtvu avionske nesreće koja se dogodila 1996.

Tada je prilikom sletanja avion Tu-154M iz Moskve, koji je prevozio rudare kompanije Arktikugol, udario u planinu.

Tu nema ateista

U Barencburgu još uvek nema stalnog ruskog pravoslavnog sveštenika, ali se bogosluženja održavaju za velike crkvene praznike. Ruska pravoslavna crkva šalje sveštenike ovde nekoliko puta godišnje. Jedan od prvih koji je došao bio je sadašnji patrijarh Kiril: 1997. godine, koji je kao tadašnji mitropolit smolenski i kalinjingradski došao da osvešta kapelu na prvu godišnjicu nesreće.

Martin Zwick/REDA&CO/Universal Images Group / Universal images group / Profimedia

 

Protojerej Andrej Bliznjuk, koji je posetio Barencburg 2013. godine, priseća se za ruski sajt rbth.com: "Ljudi tamo su veoma otvoreni i gostoljubivi. Kad god bih se šetao naseljem, mnogi bi mi prilazili, postavljali pitanja, tražili blagoslov. Od svih ljudi s kojima sam razgovarao, nisam sreo nijednog ateistu. Bilo je onih koji sumnjaju, ljudi koje muče teška pitanja: nekome je umrla žena, nekome je muž otišao - patili su i tražili utehu".

Sveštenici na arhipelag putuju sami, jer je slanje više ljudi preskupo. Tokom službi, lokalni stanovnici pomažu kao pojci i saslužitelji, a tokom liturgije uvek se upućuju molitve za rudare koji su ovde stradali.

Blagoslov i u rudnicima

Pored službi u crkvi u Barencburgu, sveštenici koji dolaze sa kopna silaze i u lokalne rudnike i to ne samo da bi razgovarali sa rudarima. Otac Andrej se seća kako su ga meštani zamolili da osvešta rudnike, gde su obrušavanja i požari bili česti.

Martin Zwick/REDA&CO/Universal Images Group / Universal images group / Profimedia

 

"Jednog od poslednjih dana mog boravka na Špicbergenu osveštao sam rudnik u nekoliko etapa. Najpre sam osveštao zgrade na površini, transportne trake, termoelektranu i drugo. Zatim sam se spustio 260 metara pod zemlju da osveštam žičaru i alat. Između tih etapa otišao sam u kancelariju da potvrdim vreme kada treba da se spustim do čela iskopa, na dubinu od 515 metara. U tom trenutku stigla je vest o obrušavanju u delu rudnika gde je radila smena. Smrtnih nesreća tamo nije bilo još od 2008! Glavni inženjer je proverio šta se dogodilo i radosno mi rekao: 'Mora da tamo gore ipak nešto postoji. Rudari su napustili taj deo neposredno pre nego što se obrušio!'", kaže sveštenik.

Snaga zajednice

Kada u Barencburgu nema ruskog pravoslavnog sveštenika, stanovnici ruskog naselja mogu se obratiti luteranskom pastoru, starešini crkve Svalbard Kirke u Longjirbjenu, koja se nalazi svega nekoliko kilometara dalje. 

Između dve crkve nema rivalstva. Naprotiv, luteranska crkva je ruskoj pravoslavnoj poklonila na desetine primeraka Svetog pisma na ruskom jeziku i održava prijateljske odnose sa svojim susedima. 

Kako bi drugačije i moglo biti na ovom hladnom i zabačenom mestu, na samom rubu sveta?

Komentari (0)

Putovanja