Inflacija usporila u julu na 1,9 odsto: Održiv trend ili posledica faktora koji brzo mogu da se preokrenu
Komentari
Inflacija u Srbiji spustila se u julu na 1,9 odsto, a najveći doprinos usporavanju cena dale su hrana, posebno voće i povrće, čije su cene pale zahvaljujući veoma dobrom ovogodišnjem rodu. Postavlja se pitanje da li je to održiv trend ili posledica faktora koji mogu brzo da se preokrenu. Da je inflacija od 1,9 odsto veoma dobar rezultat kaže za Euronews Srbija dr Veljko M. Mijušković sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beograd, ali i naglašava da bi bio oprezan sa zaključkom da je to novi trajni nivo.
On kaže da su u julu cene na mesečnom nivou čak blago pale, a važan doprinos tome dale su cene hrane.
"Međutim, tokom ove godine inflacija je već pokazivala određene oscilacije, što znači da kratkoročni faktori i dalje imaju značajnu ulogu. Da bismo govorili o trajno stabilizovanoj inflaciji oko dva odsto, potrebno je da nekoliko narednih meseci vidimo sličan trend, posebno kod hrane, energije i usluga", rekao je Mijušković.
Sagovornik Euronews Srbija smatra da je problem visoke inflacije u ovom trenutku uspešno stavljen pod kontrolu, što je veoma važno, ali da nije trajno eliminisan.
"Srbija je od dvocifrene inflacije došla do stope ispod dva odsto, što pokazuje da su monetarne i druge mere dale rezultat. Međutim, postoje spoljni rizici na koje Srbija ne može potpuno da utiče – nafta, gas, geopolitički poremećaji, transportni troškovi - kao i moguća korekcija regulisanih cena. Zato bih 1,9 odsto nazvao odličnom polaznom pozicijom, ali ne bih još proglasio definitivnu pobedu nad inflacijom", rekao je on.
Struja - novi test za inflaciju
Jedan od faktora koji bi mogao da utiče na inflaciju do kraja godine jeste eventualno povećanje cene električne energije.
Direktan uticaj poskupljenja struje na ukupnu inflaciju, kaže Mijušković, bio bi manji od samog procenta poskupljenja jer, kako on dodaje, električna energija predstavlja samo jedan deo potrošačke korpe.
"Ako bi struja, primera radi, poskupela od pet do sedam odsto, ukupna inflacija zbog toga ne bi porasla za pet ili sedam procentnih poena, već za nekoliko desetina procentnog poena direktno. Međutim, važan je indirektni efekat. Električnu energiju koriste industrija, trgovina, pekare, hladnjače, ugostiteljstvo i praktično sve uslužne delatnosti. Deo većih troškova zato se kasnije može preneti na cene proizvoda i usluga. Zbog toga je ukupni efekat širi od onoga što građanin vidi samo na računu za struju", rekao je sagovornik Euronews Srbija.
Promena regulisanih cena električne energije povezana je i sa programom Srbije sa Međunarodnim monetarnim fondom.
"U okviru aranžmana sa MMF-om predviđeno je prilagođavanje regulisane cene električne energije za domaćinstva najkasnije do 1. oktobra 2026. godine. Ranije je kao orijentir pominjana korekcija reda veličine oko sedam odsto, odnosno mehanizam koji korekciju vezuje za kumulativnu inflaciju uz dodatni realni rast cene. Međutim, ne treba stvarati utisak da struja poskupljuje samo zato što MMF to zahteva. Energetski sistem mora da finansira proizvodnju, održavanje, modernizaciju mreže i nove investicije, a poslednjih godina suočen je i sa velikim spoljnim i klimatskim rizicima", rekao je on.
Mijušković navodi da država može određeno povećanje da ublaži ili vremenski pomeri, ali razlika u troškovima tada ne nestaje - mora je pokriti ili budžet, ili energetska kompanija kroz slabiji finansijski rezultat.
"Zato je suštinsko pitanje više kada i koliko, nego da li troškovi energetskog sistema moraju biti finansirani", dodaje on.
Prema njegovim rečima, inflacija od 1,9 odsto govori šta se sa nivoom cena dogodilo do sada, a ne garantuje šta će se događati u narednim mesecima.
"Regulisane cene često reaguju sa zakašnjenjem. Ako tokom jeseni dođe do korekcije struje ili drugih energenata, njihov efekat će se u indeksu potrošačkih cena pojaviti tek tada, dok će se indirektni efekti na druge proizvode pojavljivati još kasnije. Zbog toga jedna veoma dobra letnja stopa inflacije može biti praćena nešto višom inflacijom krajem godine, a da između ta dva podatka nema nikakve kontradikcije", navodi on.
Koliko bi bili veći računi?
Ako struja poskupi, postavlja se pitanje koliko bi prosečan račun domaćinstva mogao da bude veći.
FoNet/Velimir Ilić
Mijušković objašnjava da to zavisi od potrošnje, tarifne zone i strukture računa.
"Ali, radi jednostavne ilustracije, ako bi korekcija efektivno iznosila oko sedam odsto, na računu od 5.000 dinara govorili bismo okvirno o nekoliko stotina dinara dodatnog mesečnog troška, a na računu od 8.000 dinara približno od 500 do 600 dinara. Precizan iznos neće biti isti za svakoga zbog tarifnog sistema i različite potrošnje", rekao je on.
Na godišnjem nivou, međutim, dodaje on, već govorimo o nekoliko hiljada dinara dodatnog rashoda po domaćinstvu, a najveći efekat osetila bi domaćinstva koja električnu energiju intenzivno koriste za grejanje.
Nafta, gas ili struja – koji rizik je najveći?
Postavlja se pitanje šta bi bio najveći rizik za inflaciju na jesen – struja, gas ili nafta.
Mijušković kaže da ta tri rizika imaju različitu prirodu.
"Nafta predstavlja najbrži spoljni rizik, jer se promena njene cene relativno brzo prenosi na gorivo, transport i logistiku. Struja je predvidljiviji, ali veoma širok domaći troškovni faktor, jer je koriste gotovo sve privredne aktivnosti. Gas je potencijalno veoma veliki rizik ako bi došlo do ozbiljnog poremećaja u snabdevanju ili naglog rasta evropskih cena. Ako ne bude nove velike geopolitičke eskalacije, korekcija domaćih regulisanih cena deluje kao predvidljiviji inflatorni pritisak. Ako dođe do ozbiljnog međunarodnog energetskog šoka, nafta i gas mogu vrlo brzo postati mnogo veći problem", rekao je on.
Na pitanje koliko je Srbija trenutno izložena kretanju cena gasa na evropskom tržištu, Mijušković navodi da Srbija jeste izložena evropskom tržištu gasa, ali nije izložena u istoj meri kao zemlja koja praktično celokupne potrebe nabavlja po dnevnim tržišnim cenama.
"Dugoročniji aranžmani, skladišni kapaciteti i postojeće rute snabdevanja predstavljaju određeni amortizer. Istovremeno, veoma je važna politika diverzifikacije – povezivanje sa Bugarskom, mogućnost nabavke gasa iz Azerbejdžana, razvoj dodatnih interkonekcija i pristup drugim izvorima", naglašava on.
Prema njegovim rečima, suština energetske bezbednosti danas nije da pronađete jedan najjeftiniji izvor i oslonite se samo na njega, već da imate više dobavljača, više pravaca i dovoljne rezerve.
"To ponekad znači da prosečna cena nije apsolutno najniža moguća, ali je ekonomska cena potencijalnog prekida snabdevanja daleko veća. Zato Srbija treba da nastavi diverzifikaciju, ali tako da ne odustaje od povoljnih postojećih aranžmana dok god su oni dostupni", navodi sagovornik Euronews Srbija.
Komentari (0)