"Ni korupcija, ni zavera, već čista matematika": Naučnici objasnili zašto nijedan izborni sistem nije potpuno pravedan
Komentari
Matematičari su zaključili da savršeno pravedan izborni sistem nije moguć u jednom precizno definisanom matematičkom smislu. Nijedan način glasanja ne može istovremeno da obezbedi da lokalne pobede uvek donesu lokalne poslaničke mandate, da ukupan broj mandata na nacionalnom nivou verno odražava udeo osvojenih glasova i da broj mesta u parlamentu ostane nepromenjen.
Istraživači sa Univerziteta u Kembridžu i Univerziteta u Kopenhagenu analizirali su sisteme proporcionalne zastupljenosti i većinske izborne sisteme sa relativnom većinom, u kojima mandat osvaja kandidat sa najvećim brojem glasova u izbornoj jedinici. Njihova analiza pokazala je da svaki način izbora nacionalnog parlamenta podrazumeva određene kompromise, najčešće između lokalne zastupljenosti, proporcionalne raspodele mandata na nacionalnom nivou i ukupnog broja poslaničkih mesta.
Izborni sistemi pod sve većim pritiskom
Više izbora održanih u severnoj Evropi tokom protekle decenije pokazalo je koliko su ove tenzije izražene. Problem je postao vidljiviji kako birači sve češće raspoređuju svoju podršku na veći broj političkih stranaka, piše Science Daily.
U Danskoj je levi blok pobedio na izborima 2022. godine iako je osvojio manje glasova od desnog bloka, uprkos tome što ta zemlja koristi proporcionalni izborni sistem. U Nemačkoj su nastojanja da se očuvaju i lokalna zastupljenost i proporcionalnost dovela do naglog povećanja broja poslanika u Bundestagu, pre nego što su 2023. godine sprovedene reforme. U Velikoj Britaniji su opšti izbori 2024. godine doneli najmanje proporcionalan rezultat u istoriji zemlje: Laburistička partija osvojila je 63 odsto poslaničkih mesta sa svega 33,7 odsto glasova.
Iako potpuno "pravedan" izborni sistem možda ne postoji, istraživači smatraju da države ipak mogu efikasnije da upravljaju sukobom između regionalne zastupljenosti, proporcionalnosti i veličine parlamenta. Njihovi rezultati objavljeni su u časopisu "Annals of Operations Research".
Danski izbori koji su inspirisali istraživanje
Projekat je započeo nakon parlamentarnih izbora u Danskoj 2022. godine, kada se broj glasova i osvojenih mandata prvi put posle 75 godina nije poklapao.
AP Photo/Sergei Grits
Kao i mnoge evropske države, Danska koristi dvostepeni proporcionalni sistem: birači najpre biraju lokalne predstavnike, a zatim se dodeljuju dodatni kompenzacioni mandati kako bi broj poslaničkih mesta svake stranke bio što bliži njenom udelu u ukupnom broju glasova.
Međutim, kako se politička podrška raspoređuje na sve veći broj stranaka, potrebno je dodeliti i više kompenzacionih mandata da bi se očuvala proporcionalnost. Danska je 2022. godine raspolagala sa 40 takvih mandata, ali to više nije bilo dovoljno da bi rezultat bio potpuno proporcionalan.
"Praktično, sistem je bio na ivici pucanja", rekao je koautor studije, dr Frederik Ravn Klausen sa Odeljenja za čistu matematiku i matematičku statistiku Univerziteta u Kembridžu.
"Konačni ishod bio je da su Socijaldemokrate dobile jedan mandat više nego što je odgovaralo broju osvojenih glasova. Naravno, to nije ništa u poređenju sa britanskim standardima, ali u dvostepenom sistemu to ne bi trebalo da se događa. Dodatnu dramu donela je činjenica da je upravo taj jedan mandat odlučio pobednika izbora".
Klausen i njegov koautor Sebastijan Tim Holdum sa Univerziteta u Kopenhagenu razvili su teoremu o nemogućnosti koja pokazuje kako rastuća politička fragmentacija stavlja izborne sisteme pod sve veći pritisak, sa posledicama koje mogu direktno da utiču na to ko će formirati vlast.
Tri cilja koja nije moguće uvek ostvariti istovremeno
Istraživači su uporedili izborne sisteme širom sveta, uključujući britanski većinski model i proporcionalne sisteme koji se koriste u velikom delu Evrope.
Identifikovali su tri ključne karakteristike koje bi, prema mišljenju mnogih, trebalo da ima "pravedan" izborni sistem:
- Regionalna zastupljenost: svako ko pobedi u lokalnoj izbornoj jedinici zadržava osvojeni mandat.
- Proporcionalnost: ukupan broj mandata odgovara nacionalnom udelu osvojenih glasova.
- Fiksna veličina parlamenta: broj poslaničkih mesta ne menja se od izbora do izbora.
"Otkrili smo da, kada postoji određeni broj političkih stranaka, jedna od ove tri komponente mora da popusti, jer matematika jednostavno drugačije ne funkcioniše. To nije posledica korupcije niti zavere, već čiste matematike", rekao je Klausen.
Kako različite zemlje prave različite kompromise
Vlade su na ovo matematičko ograničenje odgovorile tako što su odlučivale kog su principa spremne delimično da se odreknu, piše Science Daily.
U Nemačkoj je Bundestag porastao sa 598 na 736 poslanika nakon izbora 2021. godine, jer je broj kompenzacionih mandata potrebnih za očuvanje proporcionalnosti stalno rastao. Reformama iz 2023. godine sprečeno je neograničeno povećavanje broja poslanika, ali je ukinuta garancija da će svaki pobednik u lokalnoj izbornoj jedinici automatski ući u parlament. Sličan pristup primenjuje i Švedska.
Kristian Tuxen Ladegaard Berg/NurPhoto / Shutterstock Editorial / Profimedia
Velika Britanija napravila je drugačiji kompromis. U njenom većinskom izbornom sistemu proporcionalnost je princip koji se najčešće žrtvuje.
Tokom većeg dela prošlog veka britanska politika uglavnom je funkcionisala kao dvostranački sistem. Međutim, kako su se pojavile nove političke stranke koje su osvojile značajnu podršku birača, razlika između broja glasova i broja osvojenih mandata postajala je sve izraženija.
Na izborima 2024. godine stranka Reform UK osvojila je 14,3 odsto glasova na nacionalnom nivou, ali je dobila svega pet od ukupno 650 poslaničkih mesta. Laburistička partija je, poređenja radi, sa 33,7 odsto glasova osvojila čak 411 mandata.
"Na narednim britanskim izborima nesklad između broja glasova i broja mandata mogao bi biti još veći", upozorio je Klausen.
Više bivših britanskih teritorija nasledilo je isti izborni model i takođe se suočilo sa pritiscima da ga promene. Kanada je, uprkos brojnim pokušajima reforme, zadržala većinski sistem, dok je Novi Zeland 1993. godine prešao na proporcionalnu zastupljenost, ali njegov parlament nema unapred utvrđen broj poslaničkih mesta.
Matematički predlog za pravednije izbore
Klausen i Holdum predstavili su i moguće alternativno rešenje zasnovano na svojoj matematičkoj analizi. Njihov algoritam, nazvan "geografski rangirana garantovana proporcionalnost", osmišljen je kako bi ublažio neka od ograničenja postojećih izbornih sistema.
Prema tom predlogu, ukupan broj mandata koje bi svaka stranka dobila određivao bi se isključivo na osnovu njenog ukupnog udela u glasovima. Stranka koja osvoji 20 odsto glasova dobila bi i 20 odsto poslaničkih mesta, bez obzira na to gde su ti glasovi osvojeni.
Pojedinačne izborne jedinice zatim bi bile rangirane prema tome koliko je svaki kandidat uspešno nastupio na lokalnom nivou. Mandati bi se dodeljivali redom sa te liste sve dok svaka stranka ne popuni broj mesta koji joj pripada.
Pixabay/Yamu_Jay
Takav sistem garantovao bi proporcionalnost, ali bi oslabio regionalnu zastupljenost. Kandidat bi mogao ubedljivo da pobedi u svojoj izbornoj jedinici, a da ipak ne uđe u parlament ukoliko je njegova stranka već popunila svoju kvotu kandidatima koji su ostvarili još bolje rezultate u drugim delovima zemlje.
Savršen sistem ne postoji, ali to nije izgovor
"Naši rezultati pokazuju da, kako rasprava o proporcionalnoj zastupljenosti u Velikoj Britaniji dobija na značaju, ne postoji nešto što bismo mogli nazvati 'savršenim' izbornim sistemom", rekao je Klausen.
"Ipak, može se reći da su neki sistemi bolji od drugih. To što je neophodno žrtvovati proporcionalnost, regionalnu zastupljenost ili fiksnu veličinu parlamenta nije izgovor. Moguće je u velikoj meri ostvariti sva tri principa, ali mnogi izborni sistemi to i dalje ne uspevaju".
Rezultati istraživanja ukazuju da matematička ograničenja nije moguće ukloniti, ali da ona ne sprečavaju države da osmisle izborne sisteme koji će uspešnije uspostaviti ravnotežu između ova tri međusobno suprotstavljena cilja.
Komentari (0)