Evropa

"Potrebni novi alati da se EU odupre masovnim i instrumentalizovanim migracijama": Premijer Micotakis u autorskom tekstu

Komentari
"Potrebni novi alati da se EU odupre masovnim i instrumentalizovanim migracijama": Premijer Micotakis u autorskom tekstu
"Potrebni novi alati da se EU odupre masovnim i instrumentalizovanim migracijama": Premijer Micotakis u autorskom tekstu - Copyright Credit: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Pored konvencionalnih vojnih pretnji i sajber napada, EU se sve češće suočava s podmuklijim oblikom hibridnog pritiska - namernom instrumentalizacijom migracija od strane državnih i nedržavnih aktera koji testiraju otpornost Evrope, podrivaju njenu koheziju i iznuđuju političke ustupke, piše premijer Grčke Kirjakos Micotakis u autorskom tekstu za Politico.

Nedavni događaji na evropskim granicama, najviše u španskoj eksklavi Seuta, najnoviji su podsetnik da migracija više nije samo humanitarno pitanje ili izazov upravljanja. U nekim slučajevima postala je oruđe geopolitičke prinude.

EU je napravila značajan napredak po ovom pitanju Paktom o migracijama i azilu. Uvela je mehanizme za upravljanje migratornim pritiskom, uključujući fleksibilnost procedura i solidarnost među zemljama članicama. Ali ti alati su osmišljeni za situacije koje u suštini ostaju upravljive. Oni ne odgovaraju adekvatno scenarijima u kojima se migracija instrumentalizuje, ili u kojima se tokovi nameštaju, pojačavaju ili olakšavaju na način koji stvara de facto hibridni izazov.

Da budemo jasni, još ne znamo šta je izazvalo situaciju koja se prošle nedelje odigrala u Seuti. Ali scenariji poput ovih nisu bez presedana, piše Micotakis.

Tanjug AP/Antonio Sempere

 

Grčka se suočila sa sličnom situacijom na kopnenoj granici s Turskom u Evrosu 2020. godine, isto kao i Litvanija, Poljska i Letonija na granicama s Belorusijom 2021. Ono što vidimo u ovim slučajevima nije postepeno povećanje dolazaka, već iznenadni, masovni i često koordinisani pokreti ljudi — ponekad desetine hiljada u samo nekoliko dana — koji preplavljuju nacionalne kapacitete i testiraju otpornost EU u celini.

U takvim ekstremnim okolnostima, trenutna i potpuna primena standardnih sistema azila i prijema za sve pridošlice nije samo teška — često je nemoguća. Sistemi rizikuju paralizu, poverenje javnosti erodira, a samo funkcionisanje Šengena dolazi pod udar.

Evropa mora da prizna ovaj jaz i odlučno deluje.

Šta je potrebno? Posvećeni evropski okvir za situacije masovnog i instrumentalizovanog migratornog pritiska, sa jasnim i objektivnim kriterijumima za njegovo aktiviranje. Ti kriterijumi treba da kombinuju kvantitativne elemente — kao što su obim i brzina dolazaka u odnosu na kapacitet zemlje — s kvalitativnim pokazateljima, uključujući bilo kakve dokaze o koordinaciji, olakšavanju ili umešanosti trećih zemalja ili organizovanih kriminalnih mreža.

Tanjug AP/Antonio Sempere

 

Jednom kada se aktivira u okviru posebno definisanog vanrednog režima EU, takav mehanizam bi mogao da omogući privremena, proporcionalna i strogo kontrolisana prilagođavanja standardnih procedura. Ubrzani azilni postupci takođe moraju da ostanu deo kompleta alata, posebno za osobe koje dolaze iz zemalja s niskim stopama priznavanja međunarodne zaštite.

Ali to nije dovoljno.

Evropa mora da bude iskrena o granicama svojih ubrzanih procedura o azilu. U jasno definisanim izuzetnim situacijama ekstremnog i nesrazmernog pritiska — bilo na kopnenim granicama ili posle masovnih dolazaka morem — zemljama članicama treba dati mogućnost, u okviru posvećenog vanrednog režima EU, da privremeno suspenduju zahteve za azil za novopristigle osobe, uz brzo vraćanje onih koji nemaju pravo da ostanu, u potpunoj saglasnosti s pravnim obavezama EU.

Ovo nije odstupanje od evropskih vrednosti, već neophodno prilagođavanje novim stvarnostima.

Štaviše, sve takve mere moraju biti strogo vremenski ograničene, proporcionalne i podložne snažnim zaštitnim merama. Potpuno poštovanje prava EU, Povelje o osnovnim pravima EU i načela ne vraćanja migranta kojima preti opasnost u zemljama porekla nije nešto o čemu može da se pregovara. Istovremeno, očuvanje međunarodnih obaveza mora ići ruku pod ruku s sposobnošću EU da štiti svoje granice i očuva unutrašnju stabilnost.

Tanjug AP/AP Photo

 

Ključno je da se ova ravnoteža ne može održati bez istinske evropske solidarnosti. Nijedna zemlja članica koja se suočava s ovakvim pritiskom ne sme da stoji sama. Operativna podrška agencija EU, koordinisani napori za povratak, kao i finansijska i tehnička pomoć, moraju se automatski mobilisati kad god se takav mehanizam aktivira.

Bez takvog okvira, rizici su jasni. Zemlje na prvoj liniji ostaju izložene, raste podsticaj za neprijateljske aktere da eksploatišu migracije u geopolitičke svrhe, a unutrašnje podele unutar bloka se produbljuju. Najvažnije, poverenje građana u sposobnost Evrope da efikasno, pravedno i kolektivno upravlja svojim granicama nastaviće da erodira.

Evropa je uvek prilagođavala svoje politike promenljivim stvarnostima. Migracije nisu izuzetak. A priznanje da se one mogu oružati nije alarmizam — to je realizam.

EU sada mora da se opremi pravnim i operativnim alatima potrebnim da brani svoje spoljne granice, odvrati one koji žele da eksploatišu njenu otvorenost i odgovori na ovu novu stvarnost odlučno, zakonito i kolektivno.

Komentari (0)

Evropa