Evropska migraciona politika na novom ispitu: Između kontrole granica, povratka i ljudskih prava
Komentari
Evropska unija nastavlja da menja pristup upravljanju migracijama, uz strožu kontrolu spoljnih granica, efikasnije procedure za povratak osoba koje nemaju pravo boravka i novi sistem raspodele odgovornosti među državama članicama. Iako podaci pokazuju pad neregularnih prelazaka granica, evropske institucije upozoravaju da migracioni izazovi nisu završeni.
Naime, Evropska komisija je početkom novembra predstavila novi godišnji izveštaj o migracijama i azilu, u kojem je ocenila da se migraciona situacija u Evropskoj uniji poboljšava, ali i ukazala na potrebu za doslednijom primenom novih pravila.
Prema podacima Komisije, broj neregularnih prelazaka spoljnih granica EU smanjen je za više od trećine tokom prve polovine 2026. godine. Istovremeno, evropske institucije sve više pažnje usmeravaju na sprovođenje odluka o povratku migranata koji nemaju zakonski osnov za boravak.
Takođe, prema podacima Evropske agencije za graničnu i obalsku stražu Fronteks, broj registrovanih neregularnih prelazaka granica Evropske unije smanjen je za 37 odsto u prvih sedam meseci 2026. godine u poređenju sa istim periodom prethodne godine.
Tanjug AP/Antonio Sempere
U tom periodu zabeleženo je približno 61.000 prelazaka, a najveći broj registrovan je na istočnomediteranskoj i centralnomediteranskoj ruti.
Ipak, situacija se razlikuje u zavisnosti od migracionog pravca. Dok je na većini glavnih ruta zabeležen pad, zapadnomediteranska ruta zabeležila je povećanje broja prelazaka od 37 odsto.
Novi evropski sistem: Solidarnost među državama članicama
Evropska komisija je 6. novembra pokrenula drugi godišnji ciklus upravljanja migracijama, u okviru kojeg je analizirala migracione trendove, procenila pritisak na države članice i predložila uspostavljanje novog fonda solidarnosti za 2027. godinu.
Prema proceni Komisije, Grčka, Španija, Kipar i Italija nalaze se pod posebnim migracionim pritiskom zbog velikog broja dolazaka i obaveza koje imaju u upravljanju migracionim tokovima.
Novi mehanizam predviđa da ostale članice EU učestvuju u pružanju podrške kroz premeštanje tražilaca azila, finansijsku pomoć ili druge oblike saradnje.
Cilj je da se odgovornost za prihvat i obradu zahteva za azil ne prebacuje isključivo na države koje se nalaze na spoljnim granicama Unije. Evropska komisija navodi da će konkretan obim fonda i način na koji će države učestvovati biti utvrđeni odlukom Saveta EU.
Jedan od ključnih elemenata nove evropske migracione politike jeste efikasnije sprovođenje odluka o povratku osoba koje nemaju pravo da ostanu na teritoriji Evropske unije. Prema podacima Eurostata, države članice EU izdale su 110.335 naloga za napuštanje teritorije u drugom kvartalu 2026. godine. U istom periodu, 36.825 osoba vraćeno je u zemlje izvan Evropske unije.
Tanjug AP/Virginia Mayo
U poređenju sa drugim kvartalom prethodne godine, broj izdatih naloga za napuštanje teritorije smanjen je za 12 odsto, dok je broj realizovanih povrataka povećan za 9,7 odsto. Najveći broj naloga zabeležen je u Francuskoj, Portugalu i Nemačkoj, dok su Nemačka, Francuska i Poljska prednjačile po broju realizovanih povrataka.
Ovi podaci ukazuju na to da evropske države pokušavaju da unaprede sprovođenje postojećih odluka, ali i da i dalje postoji značajna razlika između broja izdatih naloga i broja osoba koje su zaista napustile teritoriju Unije.
Takođe, evropska agencija Fronteks saopštila je da je tokom prve polovine 2026. godine pomogla državama članicama da vrate više od 33.000 osoba u zemlje izvan Evropske unije.
Prema podacima agencije, oko dve trećine tih povrataka bilo je dobrovoljno. To znači da su osobe kojima je izrečena izvršna odluka o povratku prihvatile da napuste teritoriju EU uz praktičnu, a u određenim slučajevima i finansijsku podršku.
Fronteks navodi da podrška ne prestaje nužno dolaskom u zemlju porekla, već može da obuhvati i pomoć pri reintegraciji, uključujući stručno osposobljavanje, savetovanje i podršku za pokretanje sopstvenog posla.
Agencija ističe da je cilj da se povratak sprovodi u skladu sa zakonom i uz poštovanje dostojanstva osoba na koje se odluke odnose.
Između kontrole granica, zaštite ljudskih prava i gde je tu Balkanska ruta?
Iako evropske institucije ističu napredak u upravljanju migracijama, stroža pravila otvaraju i pitanje zaštite osnovnih prava migranata i tražilaca azila, organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava godinama upozoravaju da mere kontrole granica i ubrzane procedure ne smeju da ugroze pravo na međunarodnu zaštitu, pristup pravnom postupku i zaštitu od vraćanja u zemlje u kojima bi pojedinci mogli da budu izloženi progonu ili ozbiljnoj opasnosti.
Posebno je važno da se razlikuju osobe koje nemaju zakonski osnov za boravak od onih koje ispunjavaju uslove za međunarodnu zaštitu.
Evropski sistem azila zato mora istovremeno da odgovori na dva zahteva: da omogući efikasnije upravljanje granicama i da obezbedi poštovanje međunarodnih obaveza u oblasti zaštite izbeglica.
Promene evropske migracione politike značajne su i za zemlje Zapadnog Balkana, koje se nalaze na jednom od pravaca kretanja migranata ka državama Evropske unije.
Iako je broj registrovanih prelazaka na zapadnobalkanskoj ruti smanjen tokom prvih sedam meseci 2026. godine, region ostaje važan deo evropskog sistema upravljanja migracijama.
Od država koje žele da napreduju u procesu evropskih integracija očekuje se usklađivanje sa evropskim standardima u oblasti upravljanja granicama, azila, prihvata migranata i borbe protiv krijumčarenja ljudi.
Za Srbiju to znači nastavak saradnje sa evropskim institucijama i susednim državama, ali i potrebu da se migraciona politika razvija u skladu sa međunarodnim standardima i zaštitom ljudskih prava.
Da promene evropske migracione politike neće ostati samo unutar granica Evropske unije, već da mogu direktno uticati i na zemlje Zapadnog Balkana, ukazivao je ranije za Euronews Srbija Radoš Đurović, predsednik Upravnog odbora Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, govoreći o novom Paktu EU o migracijama i azilu i mogućim posledicama po zemlje na migrantskoj ruti.
Govoreći o mogućnosti da zemlje regiona postanu domaćini takozvanih centara za povratak migranata, Đurović je upozorio na specifičan položaj Balkana.
"Balkan je prvo predvorje, iako nije najbolja i najželjenija destinacija gde bi ovi kampovi za povratak trebalo da budu“, rekao je on tada..
Prema njegovoj oceni, upravo zemlje regiona mogle bi da budu među realnim opcijama, pre svega zbog postojećih kapaciteta i mogućnosti dogovora sa državama članicama EU. Ipak, kako je istakao, za otvaranje ovakvih centara neophodan je interes zemlje domaćina.
"Da biste jednu zemlju privoleli da na svojoj teritoriji otvori ovakav jedan kamp, potrebno je da ta zemlja ima neki interes u svemu tome", rekao je Đurović i dodao da bi Evropska unija i zemlje koje pregovaraju o ovakvim aranžmanima mogle da ponude finansijske, ekonomske i političke ustupke državama domaćinima.
Bonus video:
Komentari (0)