Aktuelno iz kulture

Srđan Čolić o radu na Diznijevim filmovima: Muzika mi je hobi, produkcija zanimanje

Komentari
Srđan Čolić o radu na Diznijevim filmovima: Muzika mi je hobi, produkcija zanimanje
Srđan Čolić o radu na Diznijevim filmovima: Muzika mi je hobi, produkcija zanimanje - Copyright Euronews Srbija

veličina teksta

Aa Aa

Producent i muzičar Srđan Čolić, poznatiji kao Mobi iz grupe Moby Dick, već gotovo 15 godina radi na produkciji sinhronizovanih verzija poznatih Diznijevih filmova za domaće tržište. U razgovoru za Euronews Srbija govorio je o tome kako nastaje srpska verzija animiranih ostvarenja, saradnji sa glumcima, novom filmu „Magično kraljevstvo: Hokus“, ali i o svom odnosu prema estradi i muzici.

Čolić kaže da je rad na filmskoj produkciji postao važan deo njegovog profesionalnog života, toliko da muziku danas doživljava više kao hobi, a produkciju kao osnovno zanimanje.

„Ja se i dalje bavim time, bez obzira na to što se bavim i muzikom paralelno. U stvari, muzika mi je hobi, ovo mi je više zanimanje“, rekao je Čolić.

Euronews Srbija

Dodaje da mu je prelazak u svet filmske produkcije bio prirodan, s obzirom na to da je odrastao u pozorišnoj porodici. Njegov deda bio je reditelj, a roditelji glumci, pa je od detinjstva bio okružen glumom i pozorištem, iako je kasnije izabrao muziku.

„Ja sam živeo taj svet kao dete. Deda reditelj, otac glumac, majka glumica. Otišao sam u muziku, na njihovo zaprepašćenje, ali sam se posle 40. godine vratio u te vode i sarađujem s ljudima koji se bave, po meni, predivnim zanimanjem, a to je gluma“, naveo je.

„Hokus“ spaja bajku, veštice i priču o odrastanju

Govoreći o novom Diznijevom filmu „Magično kraljevstvo: Hokus“, Čolić ističe da je reč o ostvarenju koje, poput mnogih Diznijevih produkcija, pokušava da privuče različite generacije gledalaca.

Prema njegovim rečima, film je namenjen deci koja vole bajke i neobična bića, ali i tinejdžerima, budući da prati priču o devojci koja se suočava sa sopstvenim unutrašnjim preprekama.

„To je tipičan Diznijev film, ali to smatram komplimentom za Dizni. Oni su opet uspeli da spoje više generacija u jedan film. Uspeće da animiraju klince koji vole bajke, tinejdžere, jer se radi o tinejdžerki koja je, oslobađajući sebe nekih unutrašnjih stvari, došla u situaciju u kojoj je došla, a onda je na kraju odlučila da pusti sebe“, objasnio je Čolić.

Disney

 

Ističe da je kroz posao postao ljubitelj animiranih filmova, iako ih ranije nije posebno gledao.

„Postao sam fan Diznija i uopšte animiranih filmova tek kroz posao. Shvatio sam koliko je to prelepo i koliko je to potpuno jedan paralelni svet koji nema veze sa realnošću“, rekao je.

Dizni se bori da veštačka inteligencija ne zameni ljude

Čolić se osvrnuo i na uticaj veštačke inteligencije na filmsku industriju, navodeći da među ljudima koji se bave animacijom i produkcijom postoji strah da bi razvoj novih tehnologija mogao da ugrozi njihova radna mesta.

Prema njegovim rečima, predstavnici Diznija sa kojima sarađuje ističu da žele da očuvaju ulogu ljudi u stvaranju filmova.

„Razgovarao sam sa nekim ljudima koji su bitni u Dizniju i koji su mi rekli: 'Mi se svim silama borimo da zadržimo ljude kao takve, jer smo nastali na čoveku koji je crtao rukom'. Naravno da smo modernizacijom počeli da koristimo kompjutere, ali stvarno se borimo za to“, naveo je Čolić.

Dodao je da veruje da će Dizni među poslednjima u filmskoj industriji odustati od ljudskog rada u korist veštačke inteligencije.

Kako se Diznijevi filmovi prilagođavaju srpskom jeziku?

Jedan od izazova u lokalizaciji filmova jeste prilagođavanje pojedinih izraza i jezičkih rešenja publici na različitim tržištima.

Čolić je naveo primer ranije produkcije u kojoj su se pojavili izrazi koji nisu bili prirodni za srpski jezik, zbog čega je domaća ekipa razgovarala sa Diznijem i predložila drugačija rešenja.

Kako je objasnio, srpska ekipa ne odlučuje o sadržaju filmova, jer je Dizni njihov autor, ali može da ukaže na jezičke i kulturne specifičnosti koje bi mogle da utiču na razumevanje pojedinih replika.

„Mi nismo proizvođači Diznija, mi smo servis koji radi za Dizni na ovoj teritoriji. Oni su autori filma. Ali možemo da sugerišemo“, rekao je Čolić.

Dodao je da je u konkretnom slučaju ekipa uspela da objasni zbog čega određena jezička rešenja nisu odgovarajuća za domaću publiku i da je Dizni prihvatio predložene korekcije.

„Estradu iskreno ne podnosim, volim muziku“

Čolić je govorio i o svom odnosu prema domaćoj muzičkoj sceni i periodu devedesetih, kada je bio frontmen grupe Moby Dick.

Iako ne beži od svoje muzičke prošlosti, kaže da se danas ne smatra delom estrade i da mu mnogo više prija saradnja sa glumcima, rediteljima i prevodiocima.

„Glumište je, prvo, to su školovani ljudi. Ljudi koji su radili na sebi profesionalno na fakultetima, akademijama. Sa tim ljudima može da se komunicira na jedan normalan način. Meni to više prija. Ja estradu iskreno ne podnosim. Ono što volim je muzika“, rekao je.

Objasnio je i da je pre oko 18 godina odlučio da se povuče iz estradnog okruženja jer je želeo da se posveti porodici.

„Želeo sam porodicu, a gledao sam kako propadaju porodice uz estradu i pobegao sam od toga daleko. To je bilo pre 18 godina“, naveo je Čolić.

Danas se, kako kaže, postepeno vraća muzici, uz podršku i savete svoje dece, koja mu pomažu da proceni šta je primereno njihovim godinama.

Ipak, ističe da postoje stvari kojima ne želi da se bavi, bez obzira na to da li je reč o muzici ili javnom nastupu.

„Politika, vulgarnosti, to ne želim da promovišem niti ću se ikada time baviti. Rijaliti programi i ostalo ne dolaze u obzir“, zaključio je Čolić.

Bonus video:

Komentari (0)

Kultura