Aktuelno iz kulture

Odlazak Velje Pavlovića: "Na šta bi ličilo društvo bez pesnika i bez monaha"

Komentari

Autor: Staša Rosić

03/02/2022

-

19:36

Odlazak Velje Pavlovića: "Na šta bi ličilo društvo bez pesnika i bez monaha"
Odlazak Velje Pavlovića: "Na šta bi ličilo društvo bez pesnika i bez monaha" - Copyright Prinskrin/Youtube/RTS 3

veličina teksta

Aa Aa

Velimir Velja Pavlović, novinar, vrhunski poznavalac umetnosti, duhovnosti i muzike, koji je kroz svoje emisije "Nivo 23" i "Duhovnici" od anonimnosti i zaborava sačuvao mnoge velike ličnosti i mislioce, preminuo je 2. februara u 69. godini života.

Dobitnik nagrade Grada Beograda za novinarstvo za 2016. godinu, ugostio je na stotine sagovornika, a svojim nenametljivim i opuštenim pristupom, mogao je da navede ljude da, kao što je to jednom primetio Svetislav Basara, navede svakog da "ispriča ono što ni Udbi ne bi rekao".

Pisac Dragan Velikić kaže da će ga pamtiti upravo po odličnim intervjuima.

"Imao je jedan tako neobavezan, neoficijelni pristup. Opuštao je i kod njega nikad nije bilo neke pregrejanosti. Sve je s njim bilo spontano", kaže Velikić za Euronews Srbija. 

Tanjug/Zoran Žestić

Dragan Velikić: Žao mi je jer je još bio u tim godinama da je mogao da uradi neke dobre stvari, kao što ih je činio čitavog života

"Vest da je umro je neočekivana; nisam znao da je bolovao. Mi se nismo često viđali, ali smo bili prijatelji. On je bio poseban novinar i bila je posebna njegova vezanost za muziku. Stvorio je jedan poseban novinarski žanr. Bio je novinar širokog spektra, a njegova prisutnost je bila velika. Mnogo mi je žao, jer je još bio u tim godinama da je mogao da uradi neke dobre stvari, kao što ih je činio čitavog života", dodaje Velikić.

"Nivo 23"

"Nivo 23" je bila jedna od najstarijih emisija koja se kontinuirano emitovala na televiziji Studio B, a Velja ju je osmislio, uređivao i vodio.

Emitovana je u kasnom noćnom terminu kao opušteno ćaskanje sa gostima koji su govorili o kulturi na angažovan način, onako kako je kulturu definisao Slobodan Jovanović - kao pojam širi od politike. 

Na početku, gosti i autor sedeli su i razgovarali bez ikakve scenografije, na crnom podu, nasuprot crnoj pozadini. 

Čak i kad su gosti bile tako uvažene ličnosti, kao što je akademik Vladeta Jerotić ili dramski pisac Aleksandar Aca Popović, razgovor je vođen "sa poda".

Emisija nikada nije težila masovnoj publici ili gledanosti. Bez pretenzija ka umišljenoj ekskluzivnosti i elitizmu, autor je vreme i pažnju pre poklanjao izuzetnim, a nepoznatim ličnostima nego "miljenicima gledalaca". 

"Često me pitaju kako za 26 godina pronađem ličnosti koje su vredne i dostojne velikog intervjua na televiziji, ali mislim da ima mnogo više kvalitetnih ljudi, nego što mi mediji možemo da ih pokupimo, da ih pronađemo i od njih nešto čujemo i da nas oplemene i naprave boljima", rekao je Velja svojevremeno u jednom intervjuu za RTS.

Zahvaljujući takvom njegovom pristupu, javnost se upoznala sa mnogim interesantnim ličnostima iz sveta stvaralaštva, filozofije, duhovnosti.

Upitan kako tako dugo traje, budući da je emitovana preko trideset godina, rekao je da je to "s predumišljajem".

"Ja sam imao mnogo različitih emisija. Neke su uspele manje, neke nikako, i onda sam se pitao zbog čega neka propadne, a neka ne, i napravio sam koncept emisije Nivo 23, tako da bude najjednostavniji, da emisija bude održiva", ispričao je Velja.

"Nivo 23" - suština onog najboljeg što je Beograd mogao da ponudi

Pisac Mihajlo Pantić kaže da je u njegovoj emisiji više puta gostovao. 

Tanjug/RTS Kulturno-umetnički program

Mihajlo Pantić: Velja me podseća na slavno vreme radija i televizije

"Pamtiću ga po tome da je on oličavao duh moje generacije, da je napravio jednu emisiju koja je bila suština onog najboljeg što je Beograd u svojoj kulturi mogao da ponudi. On me podseća na slavno vreme radija i televizije. Delili smo zajedničke afinitete, imali smo iste kulturne reference, odrasli smo na rokenrolu, to nas je zbližilo i povezalo. On je malo stariji od mene, ali mi smo ta generacija, rođeni pedesetih godina prošlog veka, koja je odrasla u jednoj zemlji i onda je proživela sumrak i sunovrat te zemlje, a onda je nažalost, doživela kulturnu i mentalitetsku devastaciju grada koji smo smatrali našim, a danas se osećamo malo da to nije bila ona budućnost o kojoj smo mislili", kaže Pantić za Euronews Srbija.

"Duhovnici"

Pored epiteta stručnjaka za rokenrol, važio je i za "stručnjaka za Boga". Sa duhovnošću se, kako je više puta ispričao, sreo relativno skoro.

"Ja sam oficirsko dete i rastao sam u kući u kojoj je bilo plašenja babarogom i popovima, a otkrio sam sam duhovnost i manastire i taj drugi deo kojim se bavim kao novinar, tako što sam se slučajno našao na Svetoj gori", ispričao je jednom Velja.

"Bio sam zapanjen mnoštvom novih ideja, tom brigom čoveka o sebi samom i onda sam počeo time da se bavim. Ja još uvek ne znam da definišem duhovnost, ali je neko jednom rekao da je to najlakše prevesti sa rečju moral. Ali osećam šta znači", rekao je on.

Mnoge njegove emisije koje je snimio sa velikim, ali i ranije potpuno nepoznatim duhovnicima, čuvaju se u novom arhivskom odeljenju manastira Hilandar na Svetoj gori kao trajna vrednost.

"Nisu sve te autorske emisije moje: tu su autori ti divni ljudi koji umeju da pričaju, a pričanje je posebna disciplina na Svetoj gori. Sećam se starca Nikodima, koji je jedno vreme vodio hilandarski vinograd. Mi smo brali grožđe i divno razgovarali, ali mi je on rekao: 'Kad pričaš i o najdivnijim stvarima, gubi se blagodat Božija. Hajde sad da ćutimo'. Ćutao sam i razmišljao o tome i dan danas razmišljam o tim stvarima", rekao je jednom prilikom.

Printscreen YouTube/o. Srdjan Jablanovic

Velja Pavlović: Meni duhovnici liče na pesnike 

Smatrao je da između umetnika i monaha ima mnogo sličnosti.

"Meni duhovnici liče na pesnike. To je čovek koji je rođen da bude više sam, nego sa okolinom, ne može drugačije da funkcioniše. Oni su kao nepravilni glagoli. Malo ih je i nepravilni su, ali bez njih ne može da se govori. Na šta bi ličilo društvo bez pesnika, bez pravih monaha?", pitao se Velja.

Biografija Velje Pavlovića

Velja Pavlović je rođen 17. juna 1953. godine, maturirao u Trećoj beogradskoj gimnaziji, diplomirao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka.

Na Studiju B radio je od 1978. godine, a od 1983. bio je urednik kulturnog programa Radija Studio B.

Petog oktobra 2000. godine, sa demonstrantima je upao u prostorije svoje matične kuće i objavio vesti o padu Miloševićevog režima.

Pored "Duhovnika" i "Nivoa 23" vodio je radio-magazin Kultura na raskršću, TV magazin Kulturni kalendar, naučno-popularni  "Kostakako",  putopisne seriju "Amerikanski Srbi" i tv portrete urbanih heroja "Nezaštićeni svedok". 

Radio je kao redovni saradnik kulturne rubrike dnevnog lista Politika, urednik kulturnog programa Televizije Politika, objavljivao u mnogim magazinima i časopisima.

Ovako je govorio Velja:

O novinarstvu

"Novinarstvo je jedna od onih retkih profesija koje imaju misiju. Trebalo bi da popravlja svet, da se bori u ime i za račun obespravljenih, zabranjenih, napadnutih bez razloga od razularene rulje. Ima profesija kojima se ne možete baviti ako imate prve ruke kao što su hirurg, sudija, sveštenik... Ali i novinar mora biti osoba besprekornog morala, inače ko će vam verovati u to što pišete i govorite?!"

O komforu

"U vremenu u kom mi živimo, najvažnije je da se osećaš komforno, da ti bude udobno, da ne razmišljaš mnogo, na taj poluljudski način provodiš vreme prijatno. Meni to nije navika. Ja sam voleo da se potrudim za nešto. I knjiga kad je čitaš, pa je teška, čitaš pa je savlađuješ, jer očekuješ da iza dobiješ neku duplu nagradu. Trud nešto što se isplati na kraju. U tom smislu gradim taj svet oko sebe".

O svesnosti

"Mnogi životi počnu, razvijaju se i završe nesvesno, ali ljudi koji čitaju, ne vredi im da se kriju - moraju da razmišljaju i o stvarima koje možda znaš unapred da nećeš shvatiti mnogo ili da nećeš shvatiti ništa, ali treba i time da se baviš".

O jednostavnosti

"Monasi vas uvek podsećaju da je život mnogo jednostavan i da se treba baviti jednostavnim stvarima i radovati se nečemu što je svakodnevno jer je to ono što je najlepše. Najveća greška urbanog čoveka je da ne vidi drvo od šume. Stalno gleda širu sliku, a ne vidi sebe. A i jedno i drugo je važno".

O "antidepresivima"

"Kad me uhvati teška muka, uzmem pa pročitam Haklberija Fina ponovo, i to je mnogo bolje nego da uzmem neki antidepresiv".

O tome šta je zaista važno

"Veza sa svetom je najvažnija. Bez toga, džaba mi moje ostrvo na kojem su Dejvi Kroket ili Truman Kapoti. Ili Stonsi ili Vivaldi".

Komentari (0)

Kultura