Aktuelno iz kulture

Rade Šerbedžija se oprostio od Snežane Nikšić: Više od filma volela je sam život

Komentari

Autor: Euronews Srbija

07/04/2022

-

17:03

Rade Šerbedžija se oprostio od Snežane Nikšić: Više od filma volela je sam život
Rade Šerbedžija se oprostio od Snežane Nikšić: Više od filma volela je sam život - Copyright Prinskrin/Youtube/ZKP RTV SLO - Založba RTV Slovenija

veličina teksta

Aa Aa

Rade Šerbedžija se na svojim društvenim mrežama oprostio od nedavno preminule glumice Snežane Nikšić dirljivim rečima, nazvavši je "gospođicom jugoslovenskog filma".

Šerbedžija je sa Snežanom igrao u dva filma: "Čudnovatoj mladosti Borisa Horvata" i "Sedmini", a razvili su blisko prijateljstvo koje je trajalo do samog kraja.

Glumčevu objavu prenosimo u celosti:

Snežana Nikšić: Gospođica jugoslovenskog filma

Bila je gospođica Jugoslovenskog filma. Kad se pojavila na filmskom platnu sredinom šezdesetih godina, prošlog veka, sve je zaplenila svojom natprosečnom lepotom. Retko je ko od naših

glumaca i glumica imao tako nekako gospodstveno lice kao Snežana Nikšić. 

Prinskrin/Youtube/Kalsik tv/Jadran film Zagreb

Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Horvata

Možda joj je ta činjenica i odmagala u stvaranju svoje filmske karijere, jer su naši tadašnji filmovi upravo vapili za oporim i ruralnim licima. Snežana se svojim stasom i licem nikako nije uklapala u tu balkansku ikonografiju, te je morala čekati da joj se otvori put u građanskim filmovima, kojih je bilo tako malo u to doba u našoj zemlji. 

I konačno je dočekala sjajnu priliku. Tada, jedan od najinteresantnijih filmskih režisera iz Jugoslavije, Slovenac Matjaž Klopčič, odabrao je Snežanu za glavnu ulogu njegovog filma "Na papirnatim avionima", koji je bio tako dobar da je bio te godine uvršten u zvaničnu konkurenciju Kanskog filmskog festivala. 

Snežanino lice u tom divnom filmu, zasjalo je punim sjajem i lepotom i zasigurno je bilo izuzetno važno za enormni uspeh tog prelepoga filma. Posle toga je postala maskota svih Klopčičevih filmskih sanjarija.

Snežana i ja smo bili partneri u dva filma. U "Čudnovatoj mladosti Borisa Horvata" koji je režirao Branko Ivanda 1967. godine i u "Sedmini" Matjaža Klopčiča 1968.

Bila je nestvarno lepa i gotovo joj je ta njena savršena lepota odmagala na filmu.

Valjda su je zbog toga i mnogi Jugoslovenski filmovi, ratnih i seoskih tematika, koji su se tada obimno snimali, zaobilazili u velikim krugovima. Ali ona nije bila nesrećna zbog toga. Kao da joj je odgovarala ta posebna i na neki način povlaštena pozicija u Jugoslovenskom filmu.

Osim toga, tih njenih ranih umetničkih leta više ju je zanimao teatar, te je prve uspešne uloge ostvarila u legendarnom Ateljeu Mire Trailović. (Šekspirova Julija, Saša u Ivanovu, Mrozekov
Tango…)

Volela je Snežana i film, ali je više, čini se, volela život. I to život, koga je ona sebi organizovala na svoj način. Najsrećnija je bila u krugu svoje porodice gde je sasvim pasionirano i strašno organizirala svoje vreme i nije žalila za filmskim ekipama i putovanjima i druženjima. Film je za nju bivao, čini se, umetnost koju je volela i cenila ali kojoj se, ipak, nikada nije želela do kraja davati.

Ostala je tako za publiku, pa čak i za svoje prijatelje, tajanstvena i misteriozna.

Danas, kada razmišljam o njenoj filmskoj karijeri, dođe mi žao što nije više filmova snimila, ali čini se da je ona to tako sama odlučila. I gotovo da je lepo što je to tako bilo. Možda je tada, u najranijoj mladosti, mogla uzeti kofere, otputovati u beli svet i pokušati to svoje lepo građansko lice internacionalizovati. I ja sam siguran da bi ona u tome uspela. Govorila je i engleski sjajno.

Ali Snežana je više od filma volela sam život. I ljude s kojima je taj život živela. Vuka Babića, sjajnog filmskog režisera i intelektualca, a kasnije jednog od najvećih umetnika našeg vremena, velikoga Ljubu Tadića. Snežana se potpuno dala toj velikoj ljubavi i opet je film i teatar postavila na sporedni kolosek svog života.

Tako je počelo i naše druženje jer smo u to doba Ljuba i ja postali najbolji drugari… Volela je Snežana i Beograd na poseban i svoj način, čije je jeseni obožavala, utapajući se u gradsku idilu posebnih slikarskih i kiparskih izložbi i koncerata klasične muzike.

Imala je i svoju planinu Taru, koja je za nju postala izvor samog života i najdublji njegov smisao.

Imala je i uvek uz sebe svoju jedinu kćer Mionu, kojoj je poklonila čitav svoj život.

Snežana Nikšić je bila velika filmska glumica i naša filmska gospođica koja je odlučila da se filmu ne preda potpuno. Radije je zadržala svoj život čvrsto u svojim rukama. Do kraja…

Preporuka za vas

Komentari (0)

Kultura