Nauka

Početkom godine hiljade misterioznih zemljotresa pogodilo je Santorini: Naučnici konačno znaju zašto

Komentari
Početkom godine hiljade misterioznih zemljotresa pogodilo je Santorini: Naučnici konačno znaju zašto
Početkom godine hiljade misterioznih zemljotresa pogodilo je Santorini: Naučnici konačno znaju zašto - Copyright Tanjug/AP Photo/Petros Giannakouris

Autor: National Geographic

25/09/2025

-

20:26

veličina teksta

Aa Aa

Krajem januara, nešto je počelo da se dešava ispod idiličnih grčkih ostrva Santorini, Amorgos i Anafi. Ova egejska ostrva zabeležila su brz i intenzivan niz od više od 28.000 zemljotresa, uključujući i nekoliko jačine preko 5 stepeni po Rihteru. Lokalno stanovništvo na Santoriniju počelo je da strahuje da bi mogla uslediti snažna vulkanska erupcija.

Na olakšanje svih, nakon otprilike mesec dana, seizmička kriza je završena bez težih posledica. A sada, zahvaljujući nizu seizmičkih instrumenata i veštačkoj inteligenciji, naučnici veruju da su otkrili uzrok. List magme se brzo uzdigao iz dubina zemljine kore i pokrenuo ovu seizmičku seriju, piše National Geographic.

Analiza, objavljena 24. septembra u časopisu Nature, takođe je otkrila iznenađujuću vezu između Santorinija i Kolumba – podvodnog vulkana nedaleko od obale. "Oni komuniciraju", kaže Jens Karstens, geofizičar iz GEOMAR Helmholtz Centra za okeanska istraživanja u Kilu, Nemačka, i jedan od autora nove studije.

Podaci istraživačkog tima samo su zagrebali površinu onoga što se zapravo dešava ispod tla. Ipak, zahvaljujući njihovom upornom praćenju, "otkrili su nešto zaista zanimljivo", kaže Izobel Jio, stručnjak za podvodne vulkane iz Nacionalnog centra za okeanografiju u Sautemptonu, Engleska, koja nije učestvovala u studiji.

Pored toga, naučnici sada znaju da mogu pratiti kretanje magme ispod tog regiona. To im omogućava da preciznije prognoziraju verovatnoću erupcije kada ova ostrva ponovo počnu da podrhtavaju.

Dešifrovanje seizmičke krize

Ovaj deo Egejskog mora ima eksplozivnu vulkansku prošlost. Santorini, magmatski kotao sa par malih vulkanskih ostrvaca koji izviruju iz njegovog potopljenog središta, ozloglašen je po tom pitanju: posebno snažna erupcija 1560. godine pre nove ere doprinela je padu jedne civilizacije. Kolumbo, podvodni vulkan koji se nalazi nešto više od šest kilometara severoistočno, takođe je poznat po svojoj nestabilnosti: 1650. godine tamošnja erupcija izazvala je visoke cunamije i smrtonosni oblak otrovnog gasa.

Tanjug/AP Photo/Petros Giannakouris

 

Oba su aktivni vulkanski sistemi, spremni da ponovo eruptiraju jednog dana. Zato, kada je ranije ove godine roj zemljotresa iz dubine ispod samog Santorinija iznenada pogodio ostrvo sa 15.000 stanovnika, to možda i nije bilo potpuno iznenađenje — ali je izazvalo veliku zabrinutost.

Dok je veliki broj stanovnika bežao sa ostrva, naučnici su se žurno trudili da otkriju šta je izazvalo seizmičku krizu. Zagonetno, zemljotresi su se brzo pomerili od Santorinija i pomerili na otvoreno more ka istoku, skupljajući se unutar obližnje zone raseda, a ne ispod poznatih vulkana.

"U tom trenutku bilo je mnogo neizvesnosti. Nismo znali da li je uzrok magmatski ili tektonski", kaže Marius Isken, geofizičar iz GFZ Helmholtz Centra za geonauke u Potsdamu, Nemačka, i još jedan od autora nove studije.

Srećom, naučnici su već pratili Santorini i Kolumbo. Pored toga, projekat MULTI-MAREX — interdisciplinarni nemačko-grčki poduhvat sa ciljem da se ovaj region pretvori u prirodnu naučnu laboratoriju opremljenu geofizičkim instrumentima — bio je u punom jeku kada su zemljotresi počeli.

Podvodni senzori su postavljeni unutar kratera Kolumba i detektovali su seizmičke signale i promene pritiska sa podrhtavajućeg morskog dna. Tim je koristio i satelite opremljene radarom koji mogu pratiti suptilne promene oblika regiona, GPS stanice na kopnu i detektore vulkanskih gasova. Čak su primenili i oblik veštačke inteligencije: programe mašinskog učenja obučene na decenijama seizmičkih podataka. Ovi programi mogli su da identifikuju i najslabije zemljotrese i precizno odrede njihovo mesto porekla u kori Zemlje.

Sve zajedno pomoglo im je da reše slučaj — u realnom vremenu.

Magma se diže, ostrva se pomeraju

Od jula 2024. do januara 2025, pre seizmičke krize, podaci su pokazivali da se kotao Santorinija blago podigao, a da je iz njegovog krova curilo više ugljen-dioksida i vodonikovog gasa — što ukazuje na to da se nova magma polako punila u plitki rezervoar. Ovo je uglavnom prošlo nezapaženo.

Zatim je počeo seizmički roj. Od kraja januara do kraja februara, oluja zemljotresa preselila se sa Santorinija na područje ispod voda južno od Kolumba. Počeli su na dubini od 17 kilometara, a zatim su se za samo nekoliko nedelja podigli na oko tri kilometra ispod površine.

Potresi i promena oblika regiona prikazali su živu, pokretnu sliku ogromnog zida magme poznatog kao nasip (dika - uski sloj magme koji se probija kroz koru), kako juri ka površini. Dok se uzdizao, probio je kilometre krhkih stena i izvršila pritisak na niz obližnjih raseda, izazivajući njihovo pucanje.

"Prodor nasipa pokrenuo je lančanu reakciju. I to je izazvalo jače podrhtavanje koje je ostrvo osetilo" kaže Džonas Prejn, geofizičar sa Woods Hole okeanografskog instituta u Masačusetsu i jedan od autora nove studije. 

Istovremeno, dok je nasip rastao kroz zemljinu koru, drugi rezervoar magme ispod i Santorinija i Kolumba se smanjivao jer je njegova rastopljena stena isticala. To je uzrokovalo da se oba vulkana smire.

Naizgled nezaustavljiv uspon nasipa značio je da "postoji mogućnost da magma dođe do plitkog morskog dna" kaže Isken — što bi moglo izazvati eksplozivnu aktivnost. Srećom, nasip je izgubio zamah i kriza je okončana.

Većina nasipa ne izaziva erupcije, i ovo nije bilo drugačije. 

"Verovatno u njemu nije bilo dovoljno magme, niti je bila dovoljno plovna, da dođe do površine", kaže Jeo.

Nova mapa grčkog podzemlja

Iako je ovaj prodor završio prerano, drugi možda neće. Izrada skice drugih aspekata ovog "cevovoda" pomoći će istraživačima da u realnom vremenu prate opasnu magmu i upozore lokalno stanovništvo.

Tanjug/AP Photo/Petros Giannakouris

 

Ne postoji direktna veza u plitkom sloju kore između dva rezervoara magme koji pokreću erupcije Santorinija i Kolumba. Ali "sada je sasvim jasno da postoji veza na većoj dubini". kaže Karstens. Iako njihovi podaci još nisu rasvetlili dublje slojeve kore, činjenica da je magma iz nasipa izbila i penjala se dok je u blizini rezervoar istovremeno bio pražnjen deluje kao nešto više od puke slučajnosti.

"Njihovi ‘cevovodi’ su hidraulički povezani. Promene pritiska ili naprezanja u jednom rezervoaru mogu uticati na drugi, slično kao što dva obližnja izvora reaguju na promene nivoa iste podzemne vode", kaže Prejn. 

Naučnici su nekada bili oprezni kada su tvrdili da su obližnji vulkani ‘povezani’. Međutim, nove dokaze iz različitih vulkanskih sistema, od Havaja preko Islanda do delova centralne i istočne Afrike, sugerišu da ono što se dešava ispod jednog vulkana direktno utiče na drugi — i da magma ne kreće samo nagore, već i bočno.

"Vulkani nemaju samo plitke magmatske komore. Oni imaju transkrustalne magmatske sisteme", kaže Dejvid Pajl, vulkanolog sa Univerziteta u Oksfordu, koji nije učestvovao u novoj studiji.

Isto važi i za Santorini i Kolumbo. Kao da su oba vulkana dve aorte povezane na dubini sa skrivenim magmatskim srcem — deo još neotkrivenog i nemapiranog geološkog cirkulatornog sistema. Srećom za one koji žive iznad njega, naučnici sada mogu da mu mere puls.

Komentari (0)

Magazin