Stomačni virus: Kako prepoznati simptome, koliko traje i kada se obavezno treba javiti lekaru
Komentari
Povraćanje, proliv, grčevi u stomaku i povišena temperatura mogu biti znaci stomačnog virusa, odnosno akutnog gastroenteritisa, infekcije koja zahvata želudac i creva. Tegobe često počinju naglo, a infekcija se lako širi među članovima porodice, decom u kolektivima i osobama koje borave u istom prostoru.
Jedan od čestih uzročnika je norovirus, koji se može javiti tokom cele godine, a ne samo zimi. Ipak, nije svaka stomačna tegoba virusna infekcija: slične simptome mogu izazvati bakterije, paraziti, kontaminirana hrana, pojedini lekovi i druga oboljenja. Zato je važno pratiti ne samo simptome već i njihovo trajanje, intenzitet i moguće znake komplikacija.
Koji su simptomi stomačnog virusa i koliko traje
Najčešći simptomi su vodenast proliv, mučnina, povraćanje, grčevi i bolovi u stomaku, a mogu se javiti i povišena temperatura, glavobolja, malaksalost i bolovi u mišićima. Kod norovirusa tegobe najčešće počinju 12 do 48 sati nakon zaraze, a većina obolelih oporavi se za dva do tri dana. Ipak, trajanje simptoma zavisi od uzročnika: povraćanje obično prestaje za dan ili dva, dok proliv može da traje pet do sedam dana. Ako se stanje ne popravlja, simptomi se pogoršavaju ili traju duže od očekivanog, potrebno je potražiti savet lekara.
Euronews Srbija
Kako ranije pedijatar dr Saša Milićević izjavio za Euronews Srbija, stomačne tegobe mogu da izazovu i virusi i bakterije, ali ih u većem procentu izazivaju virusi.
"Adenovirus, norovirus i rotavirus su virusi koji su najčešći. Često može da bude i salmonela prisutna kao bakterija, ili stafilokok. Desi se da dete pojede pokvaren sladoled, a da se u prvi mah pomisli da je virus u pitanju. U ovom periodu, tokom leta, često se dešavaju i trovanja hranom. Na to takođe treba da se obrati pažnja – kako se hrana čuva i da se ne pokvari. Dakle, nije sve virus. Ima ih svakako u značajnom procentu, ali svakako treba da se obrati pažnja na kompletno stanje deteta i da se prati", rekao je doktor.
Govoreći o težim oblicima stomačnog virusa, dr Milićević je upozorio da stomačne i crevne infekcije mogu da dovedu i do veoma visoke temperature, pa je zbog toga važno da se stanje deteta prati, ali i njegovo ponašanje.
"Ukoliko dete ne može da unosi tečnost, onda mora da se da infuzija. Tada je važno javiti se lekaru. Važno je da roditelji insistiraju na unosu tečnosti, pa tek kada vide da je to nemoguće, onda sledi infuzija. Nije strašno kada dete odbija da jede, tu može samo da dođe do gubitka kilaže. Problem je kada odbija tečnost. Ona je važna i ukoliko je dete odbija, odmah ga vodite pedijatru", rekao je on i dodao da virus baš retko može da izazove hronično oboljenje.
Simptomi su najizraženiji prvih nekoliko dana, objašnjava dr Milićević, nakon čega bi trebalo da počnu da se smiruju. Međutim, tvrdi on, može se desiti da traju do deset dana.
Kako razlikovati stomačni virus od trovanja hranom
Simptomi virusnog gastroenteritisa i trovanja hranom često su gotovo isti, pa se samo na osnovu mučnine, povraćanja i proliva ne može pouzdano utvrditi uzrok. Važan trag može biti podatak da li su se razboleli i drugi ljudi koji su jeli isti obrok ili bili u kontaktu sa obolelom osobom, ali ni to nije dovoljno za sigurnu dijagnozu.
Unsplash/BENOIT LAMARCHE
Bakterijske crevne infekcije mogu izazvati visoku temperaturu, krv u stolici i izraženije bolove, dok jak ili jasno lokalizovan bol u stomaku može ukazivati i na stanje koje nema veze sa stomačnim virusom, poput upale slepog creva. Krv u stolici, nagao i jak bol ili ozbiljno pogoršanje opšteg stanja nisu simptomi koje treba pripisivati običnom virusu bez lekarskog pregleda.
Dehidracija je najveći rizik
Kod povraćanja i proliva organizam gubi vodu i elektrolite, odnosno soli neophodne za normalno funkcionisanje. Zato je najvažnije nadoknađivati tečnost čestim, malim gutljajima, naročito ako je prisutna mučnina. Rastvori za oralnu rehidrataciju, koji se nabavljaju u apoteci i pripremaju prema uputstvu, pomažu da se nadoknade izgubljena voda i elektroliti. Ako osoba ne može da zadrži tečnost, gubici su veliki ili se razvije ozbiljna dehidracija, može biti potrebna medicinska procena i nadoknada tečnosti infuzijom. Na dehidraciju mogu ukazivati tamna mokraća, ređe mokrenje, suva usta, jaka žeđ, vrtoglavica i neuobičajena slabost.
Kada se apetit vrati, ne treba insistirati na gladovanju niti na strogoj dijeti koja se sastoji samo od pirinča, tosta i čaja. Preporuka je da se hrana uzima prema toleranciji, u manjim obrocima ako je tako lakše, uz izbegavanje masnih i veoma začinjenih jela dok tegobe traju. Voćni sokovi i gazirana pića mogu da pogoršaju proliv, dok alkohol treba izbegavati. Dojene bebe treba nastaviti dojiti, a deci koja se hrane formulom davati uobičajenu formulu, bez proizvoljnog razblaživanja.
Ko ne bi trebalo da čeka da simptomi prođu sami
Poseban oprez potreban je kod beba i male dece, starijih osoba, trudnica, osoba sa oslabljenim imunitetom i pacijenata sa hroničnim bolestima, naročito bolestima bubrega ili dijabetesom.
Unsplash/Trnava University
Lekara treba kontaktirati ako oboleli uporno povraća i ne može da zadrži tečnost, mokri znatno ređe nego obično, ima krv u stolici, visoku temperaturu uz pogoršanje stanja ili proliv koji ne prolazi. Kod dece su važni i neuobičajena pospanost, izostanak suza, suva usta, znatno manje mokrih pelena i odbijanje dojenja ili mlečne formule. Iznenadan jak bol u stomaku, krv u povraćenom sadržaju, poremećaj svesti ili znaci teške dehidracije zahtevaju hitnu medicinsku procenu. Kod beba, posebno najmlađih, prag za obraćanje lekaru treba da bude nizak.
Koje lekove ne treba uzimati na svoju ruku
Antibiotici ne deluju na viruse, pa se ne uzimaju samoinicijativno zbog stomačnog virusa. Lekar ih može propisati u određenim bakterijskim infekcijama, ali odluka zavisi od kliničke slike i, kada je potrebno, analiza. Ni lekove za zaustavljanje proliva ne treba uzimati bez procene, posebno ako postoje temperatura, krv u stolici ili sumnja na ozbiljniju infekciju; deci mlađoj od 12 godina ne treba davati takve preparate bez odgovarajućeg medicinskog saveta. Ne treba nasumično kombinovati lekove protiv povraćanja, proliva i bolova, niti davati deci lekove namenjene odraslima.
Ako simptomi zahtevaju terapiju, izbor preparata treba prepustiti lekaru ili farmaceutu koji poznaje uzrast pacijenta, njegove bolesti i druge lekove koje uzima.
Kako sprečiti širenje infekcije
Norovirus se veoma lako prenosi preko kontaminiranih ruku, površina, hrane i predmeta, kao i kontaktom sa povraćenim sadržajem ili stolicom obolele osobe. Ruke treba temeljno prati sapunom i vodom, posebno posle toaleta, menjanja pelena i čišćenja, a pre pripreme i konzumiranja hrane. Alkoholni gelovi nisu pouzdana zamena za pranje ruku protiv norovirusa. Toalete, slavine, kvake i druge često dodirivane površine treba redovno čistiti, a površine zaprljane povraćenim sadržajem ili stolicom dezinfikovati odgovarajućim sredstvom prema uputstvu.
Odeću i posteljinu zaprljanu telesnim izlučevinama treba pažljivo odvojiti i oprati. Oboleli ne bi trebalo da priprema hranu za druge i treba da ostane kod kuće najmanje 48 sati nakon prestanka povraćanja i proliva, jer i tada može da širi infekciju.
Britanska Agencija za zdravstvenu bezbednost (UKHSA) posebno upozorava da se norovirus može širiti i nakon povlačenja simptoma. Epidemiološkinja Ejmi Daglas, koja se bavi nadzorom nad infekcijama u toj agenciji, naglašava značaj pranja ruku sapunom i vodom, dezinfekcije površina i ostanka kod kuće tokom oporavka. To je važno i kada se osoba već oseća bolje: povratak u školu, vrtić ili na posao treba odložiti najmanje 48 sati od poslednje epizode povraćanja ili proliva.
Osnovno pravilo je jednostavno — nadoknaditi tečnost, pratiti znake dehidracije, ne uzimati lekove naslepo i potražiti medicinsku pomoć kada simptomi odstupaju od uobičajenog toka ili se stanje pogoršava.
Napomena: Ovaj tekst je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamenu za pregled, dijagnozu ili savet lekara. U slučaju izraženih ili dugotrajnih simptoma, pogoršanja zdravstvenog stanja ili sumnje na dehidraciju, obratite se zdravstvenom radniku. Odluke o lečenju i primeni lekova donosite u konsultaciji sa lekarom ili farmaceutom.
Bonus video:
Komentari (0)