Invazija zmija uznemirila turističke bisere Mediterana: Na udaru dva popularna ostrva
Komentari
Do četiri invazivne vrste zmija, koje nisu opasne po ljude, ugrožavaju biodiverzitet mediteranskih ostrva. Jedna od njih naučila je čak i da pliva do obližnjih ostrvaca u potrazi za hranom, dovodeći jednu lokalnu vrstu na ivicu nestanka.
Širenje konjske bičašice (Hemorrhois hippocrepis) na Balearskim ostrvima postalo je jedna od najvećih pretnji biodiverzitetu tog područja. Ova invazivna zmija slučajno je uneta sa kopna Španije, zajedno sa ukrasnim stablima masline, a potom je kolonizovala veliki deo Ibice i Formentere, ugrožavajući populacije autohtonih guštera, od kojih su neke vrste jedinstvene za ovaj arhipelag.
Stručnjaci upozoravaju da se ova zmija u novom ekosistemu ponaša kao vrhunski predator, jer gotovo da nema prirodnih konkurenata. Njeno širenje bilo je toliko brzo da je na pojedinim ostrvcima već zabeležen nestanak populacije pitijuskog zidnog guštera, dok su pojedini primerci zmije zabeleženi kako plivaju između ostrva u potrazi za novim plenom.
Matthijs Kuijpers / AFP / Profimedia
Ipak, dolazak konjske bičašice na Balearska ostrva nije bio slučajnost. Njena priča počinje pre više od dve decenije, a prema različitim istraživanjima, usko je povezana sa trgovinom velikim ukrasnim stablima masline koja su dopremana sa španskog kopna.
Tiha invazija
Sve je počelo 2003. godine, kada je na Ibici primećena prva konjska bičašica - ujedno i prvi zabeleženi primerak te vrste na čitavim Balearima. Do tada je ova zmija bila prisutna samo u Magrebu, na Iberijskom poluostrvu i delovima Sardinije.
Max Bailen / ImageSource / Profimedia
Međutim, vlasti Balearskih ostrva nisu ovu ekološku pretnju shvatile ozbiljno sve do sedam godina kasnije, kada su objavljene prve studije koje su potvrdile da se zmija proširila velikim delom većeg Pitijuskog ostrva.
U jednoj od tih studija navodi se da je, do trenutka kada je invazivna zmija već stigla do Majorke 2006. godine i Formentere 2010. godine, odeljenje za zaštitu biodiverziteta već ukazivalo na mogućeg krivca:
"Stanovnici Kapdepera (grada na istočnom delu Majorke) povezuju dolazak iberijskih stabala masline sa unošenjem zmija. Ta mogućnost deluje verovatno, jer su sve tri vrste prisutne na području porekla maslina (...) Tokom poslednjih 20 godina zabeležen je značajan porast dolaska velikih primeraka namenjenih uređenju pejzaža", navodi se u studiji.
ROBERTO PERI / ImageSource / Profimedia
Drugim rečima, umesto da posade lokalne masline i sačekaju da izrastu, vlasnici imanja - kao i firme za uređenje prostora koje su angažovali - odlučili su da dopremaju već odrasla stabla sa kopna. A sa njima su stigli i neželjeni "putnici" - zmije.
Sergi Reboredo / VWPics / Profimedia
Ovo nije samo pretpostavka: regionalna vlada u studiji direktno izdvaja jednu baštovansku kompaniju iz mesta Sant Ljores de Balafija na Ibici, gde su u dva navrata među pošiljkama zabeležene i konjske bičašice. Ipak, pojedine ekološke organizacije kritikuju i pokušaje samih vlasti da određena područja ponovo nasele unošenjem stranih vrsta drveća.
Od tada je ova vrsta zmije - koju ne treba mešati sa plašljivom gargarskom zmijom (Macroprotodon mauritanicus), endemskom vrstom ostrva - nastavila svoje širenje i zabeležila niz prekretnica u osvajanju arhipelaga.
Danas je oko 90 odsto Ibice već kolonizovano konjskom bičašicom. Iako nije opasna po ljude, smatra se vrhunskim predatorom u lokalnom lancu ishrane, jer na Balearima nema prirodnu konkurenciju.
Hrani se sitnim sisarima i drugim zmijama, ali njen glavni plen su posebno pitijuski zidni gušteri (Podarcis pityusensis) - vrsta koja se vodi kao "ranjiva" i koja živi samo na Ibici, Formenteri i okolnim ostrvcima.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
A upravo se to već događa. Tokom 2024. godine prvi put je snimljena konjska bičašica kako pliva preko Balearskog mora u potrazi za novim izvorima hrane.
Prema istraživačima iz Centra za ekološka istraživanja i primenu u šumarstvu (CREAF), nestanak vrste Podarcis pityusensis već je potvrđen na oko 10 ostrvaca, među kojima je i Santa Eularija, gde su zabeležili da je zmija preplivala razdaljinu između ostrva.
Svako od tih malih ostrvaca pritom ima sopstvenu podvrstu guštera, sa karakterističnim bojama i osobinama, što dodatno povećava zabrinutost naučnika zbog gubitka jedinstvene biološke raznovrsnosti.
Pored toga, gušteri poznati lokalno kao sargantane imaju važnu ulogu u očuvanju ekološke ravnoteže ostrva - pomažu u kontroli populacije određenih insekata, šire seme biljaka, a učestvuju čak i u oprašivanju.
WildPictures / Alamy / Profimedia
Mere koje je regionalna vlada uvela pre tri godine, kako bi ograničila uvoz određenih stabala u periodu kada se izlegu zmijska jaja, uvedene su prekasno. Pokušaji hvatanja zmija - prema zvaničnim podacima, od 2016. godine uhvaćeno je oko 12.000 primeraka - pokazuju se kao nedovoljni pred širenjem vrste za koju se čini da je na ovom delu Mediterana već postala trajno prisutna.
JONATHAN PLANT / Alamy / Profimedia
Konjska bičašica nije jedina zmija koja je uneta na mediteranska ostrva. Duž njihovih obala i planinskih područja danas žive i stepenasta zmija (Zamenis scalaris), belouška (Natrix maura) i Montpelješka zmija (Malpolon monspessulanus).
Sunbird Images / imageBROKER / Profimedia
Ipak, tri vrste zmija u Španiji čiji je otrov opasan za ljude - šarka poskok (Vipera aspis), riđovka sa rogom (Vipera latastei) i kantabrijski poskok (Vipera seoanei) - još nisu uspele da stignu do obala Balearskih ostrva.
Komentari (0)