Nezakoniti otkazi i neisplaćene zarade muče radnike u Srbiji, a sudska praksa sve češće ide u korist poslodavca
Komentari01/05/2025
-19:15
U Srbiji su najčešći problemi u svetu rada nezakoniti otkazi, neisplaćene zarade, mobing i nedovoljna zaštita uzbunjivača. Iako zakoni nominalno postoje, njihova primena je spora, selektivna i često obeshrabrujuća za radnike koji pokušavaju da zaštite svoja prava.
U razgovoru za Euronews Srbija, pravnica i ekspertkinja za radno pravo Olga Vučković Kićanović upozorava da radni sporovi neretko traju i po pet godina, a da zaposleni, i kada na kraju dobiju spor, nailaze na nove probleme – od netrpeljivosti kolega do finansijskih udara na firmu.
Sudska praksa se, kako kaže, menja u korist poslodavaca, a sistem i dalje nema kapacitete ni specijalizaciju da efikasno odgovori na potrebe radnog prava.
"Najčešći problemi su otkazi i neisplata zarade. Ima dosta mobinga, diskriminacije, a uzbunjivači gotovo da uopšte nemaju zaštitu, iako imamo zakon koji to predviđa“, kaže Vučković Kićanović i dodaje da najveći problem vidi u odsustvu društvene svesti o važnosti poštovanja radnih prava.

Euronews Srbija
"Kao što ja imam svoje obaveze kao radnik, isto tako i poslodavac ima svoje. Međutim, politička volja za rešavanje ovih problema uglavnom se javlja samo pred izbore", kaže naša sagovornica.
"Ljudi često odu i u penziju, a postupak nije okončan"
Iako Zakon o radu predviđa da se radni sporovi rešavaju po hitnom postupku, stvarnost je daleko od toga.
"Nekada je postojala zakonska norma da sporovi traju najduže šest meseci, ali je to izbrisano 2014. godine. U praksi, ti postupci traju u proseku oko pet godina. Ljudi često odu i u penziju, a da sudski postupak nije okončan", objašnjava ona.
U takvim slučajevima, radnik koji dobije spor ima pravo na retroaktivnu isplatu, ali to može ozbiljno finansijski opteretiti poslodavca – pa čak dovesti do stečaja firme.
"Problem je i kad se zaposleni vrati na posao. On po zakonu dobija značajan iznos, ali to često izaziva animozitet među kolegama, iako nije kriv što je postupak trajao godinama", ukazuje ona.
Kao jedan od ključnih uzroka sporosti i neefikasnosti pravosudnog sistema u ovoj oblasti, Vučković Kićanović navodi nedostatak specijalizovanih sudova i stručnih kadrova za radno pravo.
Euronews Srbija
"Radno pravo je specifična pravna materija, a nama radne sporove često sude sudije opšte prakse koje nisu dovoljno upućene. Onda dolazi do odugovlačenja, pa čak i do pogrešnog odlučivanja", ističe.
Iako je donedavno većina presuda bila u korist zaposlenih, u poslednje vreme sudovi sve češće odlučuju drugačije.
"Pre par godina čak 90 odsto presuda bilo je u korist zaposlenih. Sada se praksa menja, naročito kod otkaza. Vrhovni sud sada smatra da je dovoljno da se ispoštuje zakonska procedura i da je otkazni razlog predviđen pravilnikom. Sud više ne ulazi u to da li je otkaz bio primeren u konkretnom slučaju.“
"Broj tužbi za mobing značajno raste"
Ona navodi i poznati slučaj kada je radnica otpuštena iz jedne poznate firme jer je uzela jednu pomorandžu.
"Tada je vraćena na posao, jer se smatralo da je kazna nesrazmerna. Danas, takvo razmatranje više ne postoji – ako je procedura ispoštovana, otkaz se smatra zakonitim“
Na pitanje gde se Srbija nalazi u odnosu na standarde EU kada su u pitanju radna prava, Vučković Kićanović odgovara: "Na pola puta. Najosnovnije još nije rešeno – kod nas se zaposlenim smatra samo onaj u stalnom radnom odnosu, dok se radno angažovana lica i dalje ne prepoznaju jasno u zakonu.“
Broj tužbi za mobing značajno raste, što svedoči o povećanoj svesti zaposlenih, ali i o mogućim zloupotrebama prava.
"Povećava se broj tužbi za mobing, ali ima i slučajeva zloupotrebe tog prava, često iz lukrativnih razloga“, dodaje ona.
Na kraju, Vučković Kićanović ističe da bi i pravo na štrajk trebalo preciznije regulisati, posebno u kontekstu aktuelnih protesta i solidarnosti između sindikata.
"Generalni štrajk nije dovoljno jasno zakonski uređen, a posebno je problematičan štrajk solidarnosti, koji se sve češće pojavljuje, a pravno je potpuno nedefinisan", zaključuje naša sagovornica.
Komentari (0)