Đurđev: Kada se velike sile tuku, onda strada MAGA
Komentari
19/12/2025
-23:15
Kraj 2025. godine ne donosi spektakularne istorijske odluke, ali donosi nešto daleko opasnije: završetak iluzija. Svet ulazi u fazu u kojoj se više ne glumi stabilnost, već se postojeći sukobi sistematizuju, produbljuju i institucionalizuju. Upravo u takvim periodima ne stradaju prvi oni koji su najglasniji, već oni koji su najvezaniji. A veze, u svetu koji ulazi u eru nestašice energenata i geopolitičke repozicije, postaju teret. Kako se ova 2025. bliži kraju, jasno je da smo ušli u drugu vrstu vremena: vreme u kojem politika nije rasprava, već raspodela; u kojem ideologije nisu ubeđenja, već uverenja; i u kojem se reč "suverenitet" više ne izgovara kao princip, nego kao cena, smatra predsednik Srpske lige Aleksandar Đurđev.
"Na prvi pogled, šta zajedničko imaju: javna čarka Takera Karlsona i Bena Šapira u Finiksu; iznenadno i glasno 'krunisanje' Dž. D. Vensa na AmerikaFestu; žalopojke šefa Pentagona o tome da su mladi Amerikanci 'previše debeli' ili 'nedovoljno obrazovani' za vojsku; papa Lav XIV koji kadrovski prepakuje Ameriku preko Njujorka; Trampova rečenica o Venecueli koja zvuči kao iskreno priznanje imperije; ruska priča o MAX mesindžeru i digitalnom suverenitetu; i na kraju, Putinova opaska da se sankcioni pritisak nastavlja i preko saradnje sa Srbijom u naftnom sektoru", kaže Đurđev i dodaje:
"Naizgled nepovezani događaji – raskol unutar MAGA pokreta, kadrovske poruke iz Vatikana, regrutna kriza u Sjedinjenim Državama, energetska politika Vašingtona, Venecuela, Ukrajina, Rusija i pritisci oko NIS-a – u stvarnosti čine jednu istu priču. To je priča o svetu koji ulazi u fazu u kojoj više nema dovoljno ni nafte, ni ljudi, ni vremena za ideološke iluzije".
"MAGA posle Trampa: nema građanskog rata, ali ima borbe za vlast"
Predsednik Srpske lige smatra da raskol unutar MAGA pokreta više nije spekulacija, već činjenica.
"Javni sukob Takera Karlsona i Bena Šapira na omladinskoj konferenciji AmerikaFest u Finiksu, u organizaciji Turning Point USA, nije bio lični obračun, već simptom dubljeg procesa. MAGA više nije pobunjenički pokret sa strane, već struktura koja se priprema za fazu 'posle Trampa'. Karlson je odbacio narativ o 'građanskom ratu unutar Trampove koalicije' kao potpunu fikciju. Po njemu, eskalacija tenzija nije spontana, već instrumentalna – trik onih koji žele da spreče potpredsednika Dž. D. Vensa da postane sledeći lider. Drugim rečima, borba nije ideološka, već nasledna. Nije pitanje šta je MAGA, već ko će je kontrolisati kada Tramp ode. Ta borba je dobila snažan simbolički momenat 18. decembra, kada je na otvaranju godišnje konferencije AmerikaFest Erika Kirk, udovica ubijenog konzervativnog aktiviste Čarlija Kirka, javno podržala Dž. D. Vensa kao predsedničkog kandidata za izbore 2028. godine. Njena podrška nije bila tek lični čin, već politička poruka: MAGA već sada gradi post-Trampovu arhitekturu moći. I da, Vens je trebalo da govori na završnici konferencije, što je praktično značilo: prvo ga proglasiš, onda ga pustiš da to 'skromno prihvati'".
"'NSC 2025': strategija kao priznanica o tome šta je stvarno važno"
Đurđev ističe da, dok se MAGA svađa oko naslednika, državni aparat pravi mape.
"Trampova administracija je početkom decembra objavila Nacionalnu strategiju bezbednosti za 2025. Ključna linija tog dokumenta nije u bombastičnim formulacijama, nego u hladnoj rečenici o tome da će Savet za nacionalnu bezbednost pokrenuti međuresorni proces radi identifikacije 'strateških tačaka i resursa u zapadnoj hemisferi' radi njihove 'zaštite i zajedničkog razvoja sa regionalnim partnerima'. To je lepše upakovana verzija stare istine: kad se imperija vraća kući, ona najpre prebroji sirovine u komšiluku. Zato su brojne analize već primetile da dokument naglašava zapadnu hemisferu i vrši pritisak na Evropu da preuzme „primarnu odgovornost za sopstvenu odbranu“, dok se u Ukrajini traži pregovaračka formula koja je u interesu Vašingtona", ističe on i dodaje:
"Drugim rečima, Amerika želi mir u Ukrajini ne zato što je mir dobar, nego zato što je vreme skupo. A vreme je skupo kad energija postaje skupa. U takvim dokumentima najvažnija je uvek tišina, o čemu se ne govori. Ono što se izostavlja često je najtačnije priznanice. Kad se u strategiji promene težišta, obično se promene i tuđi životi. U istom vremenskom okviru stiže i ona vrsta vesti koju u ozbiljnim državama izgovaraju samo iza zatvorenih vrata. U isto vreme, američki ministar rata Pit Hegset javno je izgovorio ono što se godinama prikrivalo. Američka vojska suočava se sa rekordnim problemima u regrutovanju, jer značajan deo omladine ne ispunjava osnovne uslove za službu. Razlozi koje je naveo bili su brutalno direktni: gojaznost, loše obrazovanje, kriminalna prošlost i opšti neuspeh u ispunjavanju elementarnih standarda. Iako je naknadno upozorio da nije ispravno nazivati mlade ljude 'glupima', suština je ostala ista – sistem je zakazao".
Đurđev ističe da imperija koja ne može da regrutuje sopstveno stanovništvo mora da redefiniše način na koji projektuje moć.
"Kada nema ljudi, ratovi se vode resursima, sankcijama, investicijama i tuđim teritorijama. U tom kontekstu, odluke pape Lava XIV dobijaju mnogo širi značaj. Imenovanja Ronalda Hiksa za nadbiskupa Njujorka i bivšeg vojnog kapelana Ričarda Mota za nadbiskupa Vestminstera predstavljaju jasan signal: Vatikan se demonstrativno pozicionira kao protivnik Trampa, MAGA pokreta i koncepta NSC 2025. Hiks, kao i sam papa, potiče iz Čikaga i značajan deo života proveo je u Latinskoj Americi. Pet godina je živeo u El Salvadoru, radeći sa siročićima i napuštenom decom, a sličan angažman imao je i u Meksiku. Njegova biografija nije slučajna – ona odražava rastući uticaj hispanske katoličke zajednice u Sjedinjenim Državama i jasno podseća na put Lava XIV, koji je dugo delovao kao misionar i biskup u Peruu. Hiks nasledi kardinala Timotija Dolana, jednu od ključnih figura američkog katoličkog establišmenta, koji je imao topliji odnos sa Donaldom Trampom nego papa Franja. Dolan je predvodio molitvu prizivanja na Trampovoj inauguraciji 2025. godine, kao i 2017, kada je recitovao molitvu kralja Solomona iz Knjige mudrosti. Ranije 2025. godine, Dolan je izazvao kontroverze poređenjem ubijenog Čarlija Kirka sa Svetim apostolom Pavlom – poređenjem koje je trebalo da istakne evangelističku revnost, ali je mnogima delovalo preterano. Dolan je ujedno bio povezan sa Američkim malteškim vitezovima, redom čiji je glavni kapelan monsinjor Robert Riči – još jedna figura Benediktove epohe. Ta mreža predstavlja stari, institucionalni katolički uticaj u SAD, koji se sada očigledno marginalizuje", kaže on.
"Iskreno priznanje imperije: nema demokratije, ima nafte"
Đurđev kaže da "sve ove ideološke i institucionalne promene gube smisao bez ključne pozadine – energije".
"Svet je ušao u eru globalne nestašice nafte, koju ekonomska analiza sve češće naziva „naftnim šokom“ i „cenovnim superciklusom“. Proizvodnja škriljaca u SAD dostigla je vrhunac, a njena replikacija u drugim zemljama je ekonomski i tehnički neizvodljiva. Zemlje OPEK-a, uključujući Saudijsku Arabiju, više nemaju rezervne proizvodne kapacitete. Većina najvećih naftnih polja otkrivena je između 1917. i 1968. godine. Ono što danas postoji nije nestašica nafte kao takve, već nestašica „jeftine nafte“. Proizvodnja se pomera ka Arktiku, permafrostu, dubokovodnom šelfu, bitumenu i naftnim peskovima – uz enormne troškove i usporavanje globalnog rasta.
"Putinova izjava da se sankcioni pritisak na Rusiju nastavlja 'uključujući i preko saradnje sa Srbijom u naftnom sektoru' nedvosmisleno pokazuje da NIS nije ekonomsko, već geopolitičko pitanje. Tri milijarde evra koje je 'Gasprom njeft' uložio u modernizaciju srpske industrije nisu samo investicija, već strateška veza. Kada se velike sile tuku, one retko udaraju direktno jedna drugu. One povlače one koji su povezani. A u eri u kojoj neće biti dovoljno nafte za sve, svaka veza postaje potencijalni teret", kaže on.
Predsednik Srpske lige smatra da se MAGA ne raspada, nego da se redefiniše.
"Vatikan se ne moli – on se pozicionira. Amerika ne širi demokratiju – ona traži naftu. Rusija ne odustaje – ona brani prostor u kome može da diše. A Srbija? Srbija stoji tamo gde se konopac zateže. Kada se velike sile tuku, MAGA može da strada. Kada veliki zavuku, mali mogu da budu povučeni. A NIS nije simbol – već poluga. I upravo zato pitanje više nije šta mislimo o svetu, već da li smo ga na vreme razumeli. Kad se velike sile tuku, najpre stradaju njihove ideološke koalicije — jer ideologija je prva linija fronta. A kad ideologija popusti, onda se u igru uvodi gola struktura: resursi, kadrovi, aktive, kapaciteti, logistika, komunikacija", kaže on i dodaje:
"I zato se danas u Vašingtonu, Moskvi, Rimu i Pekingu na različite načine vodi isti razgovor: Ko kontroliše tokove? Tokove nafte. Tokove novca. Tokove podataka. Tokove ljudi. Naši analitičari i stratezi neosnovano ali provincijalno površno tvrde da smo na periferiji. Ali energija ne poznaje periferiju: ona poznaje cev, rafineriju, tržište okidač i prekidač. I konačno — da kad veliki zavuku ruku u globalni džep, mali često osete da ih neko drsko povlači za rever. Samo što se kod nas rever zove — NIS".
Komentari (0)