Sukob na Bliskom istoku u svetlu Trampovih kalkulacija: Kako će se razvijati energetska situacija?
Komentari20/03/2026
-22:18
Sukob između SAD, Izraela i Irana prešao je u fazu intenzivnih napada na energetsku infrastrukturu: izraelski udar na najveće svetsko gasno polje Južni Pars (deljeno između Irana i Katara) pokrenuo je lanac iranskih odmazdi na katarsko postrojenje Ras Lafan, kuvajtsku rafineriju Mina al-Ahmadi, saudijska i emiratovska polja, kao i izraelsku rafineriju u Haifi.
Posledice napada su dramatične – cena nafte premašila je 100 dolara po barelu, Saudijska Arabija predviđa rast do 180 dolara, a Katar očekuje 17 odsto pad izvoza tečnog gasa u narednih pet godina (gubitak oko 20 milijardi dolara godišnje). Ormuski moreuz ostaje delimično blokiran, a SAD raspoređuju 2.500 marinaca na Bliski istok, uprkos Trampovom javnom stavu da neće slati kopnene trupe u sam Iran.
Ankete Reuters/Ipsos pokazuju duboku skepsu američke javnosti, jer samo sedam odsto podržava punu invaziju, 34 odsto podržava ograničenu kopnenu intervenciju (specijalne jedinice), dok se više od polovine Amerikanaca protivi bilo kakvom kopnenom angažmanu.
Najveće protivljenje dolazi od demokrata (87 odsto), dok među republikancima više od 60 odsto podržava ograničenu intervenciju, ali puna invazija ima veoma malu podršku.
Trampove izjave, reakcije NATO saveznika i geopolitičke implikacije za Euronews Srbija je analizirao politikolog Aleksandar Đokić. On je ocenio da je raspoređivanje marinaca taktički potez, a ne priprema za okupaciju, te da Iran teško može postati "Trampov Irak".
Istakao je i da je Tramp primoran da ukine sankcije na iransku naftu u međunarodnim vodama kako bi ublažio udar na cene goriva kod kuće, dok Iran kalkuliše da je ovo njegova poslednja šansa za otpor.
Raspoređivanje marinaca – taktički adut, ne okupacija
Đokić je odbacio poređenje sa Irakom.
"Ne morate da budete ni vojni stručni da razumete da sa dve i po hiljade vojnika nije moguće okupirati Iran u tom smislu. Ovo može da bude neka taktička stvar u smislu iskrcavanja na ovom malom ostrvu Harg blizu Irana na kome se nalazi bukvalno 90 odsto iranskih naftnih kapaciteta", rekao je Đokić.
On je dodao da je cilj pritisak na pregovore ili kapitulaciju.
"To može da bude neki adut za Trampa da pritisne Iran ili da sedne za pregovarački sto ili možda čak i da pritiska neku kapitulaciju", objasnio je Đokić.
Đokić je ukazao da blokada najviše pogađa azijske kupce.
"Očigledno da najviše od ovih stvari zavise azijske države, Indija, Kina... Ali kada pričamo o tom gasu i nafti, ne ide zapravo na zapad, uopšte, ne ide u Evropu jer ide u Aziju, na Daleki istok i Indijski subkontinent", rekao je Đokić.
On je dodao da Iran time ne blokira sam sebe.
"Ni Iranu naravno nije interes da blokira sam sebe i da blokira svoje partnere od kojih zavisi ekonomski, od kojih živi", istakao je Đokić.
Ukidanje sankcija na iransku naftu – Trampova ekonomska kalkulacija
Đokić je ocenio da je ukidanje sankcija direktna posledica pritiska na cene.
"Ovo je ustvari negativno za Trampa i za Sjedinjene Američke Države, to je skok cene goriva i to vide prosto obični američki građani na pumpama", rekao je Đokić.
On je naglasio važnost pred izbore.
"Naravno ako su izbori za sastav Senata i Donjeg doma Američkog parlamenta ove godine, ali ipak su naravno na jesen, zimu, taj period, ali to je veoma bitno, kakve će cene biti, kakav će biti standard života. Na tome je Tramp i dobio izbore... Građani nisu verovali da demokrate opet mogu da obuzdaju inflaciju, da ih uopšte zanima standard običnog građanina", objasnio je Đokić.
Đokić je ukazao na Trumpovu strategiju kontradiktornih poruka.
"Tramp svaki dan maltene daje neke protivrečne izjave, to može biti neka vrsta strategije po pitanju nepredvidivosti. On prosto ima neki imunitet u odnosu na američko društvo... Maltene da iznese kakav god hoće stav sa nekim šarmom i humorom i oni to njemu praštaju", rekao je Đokić.
Đokić je ocenio da Tramp ne vidi NATO kao partnerstvo, već kao hijerarhiju.
"Tramp od početka nije transatlantski predsednik", kaže on.
Dodaje da Tramp "više vidi Ameriku kao neku vrstu samostalne sile imperije kojoj su drugi dužni da joj daju neku teritoriju, neke resurse".
On je dodao da je britanska odluka logična.
"Ako Amerika zaista pritisne do kraja, evropske države neće možda rizikovati neki direktan sukob, ali sigurno će pružiti neke resurse kada Amerika sprovede tu neku operaciju", istakao je Đokić.
Gostovanje Aleksandra Đokića u celosti pogledajte u video prilogu
Komentari (0)