Islamski NATO dobija pojačanje: Četiri zemlje u Dohi potpisale Badr memorandum koji menja odnose na Bliskom istoku

Komentari

Islamski NATO dobija pojačanje: Četiri zemlje u Dohi potpisale Badr memorandum koji menja odnose na Bliskom istoku - Copyright Twitter/@Mohsin_o2

Autor: Nikola Marković

24/10/2026

15:49

Dodajte Euronews kao željeni izvor na Google-u

veličina teksta

Aa Aa

Evidentna promena u međunarodnim odnosima zbog rata SAD i Irana na Bliskom istoku jeste sve veće okupljanje islamskih zemalja i jačanje njihove međusobne saradnje usled nepoverenja ovih država prema mogućnosti da će američka vojska pružiti bezbednosne garancije.

Prvo je početkom avgusta potpisan Memorandum o razumevanju u Meki, kojim su Turska, Saudijska Arabija i Pakistan formirali odbrambeni savez. On je odmah prozvan "Islamski NATO" zbog sličnosti sa članom 5. ugovora o nastanku NATO-a, koji govori o kolektivnoj samoodbrani u slučaju napada treće strane. Zatim su krenule špekulacije da će doći do širenja alijanse na druge islamske države koje su pokazivale nameru da mu se pridruže (Egipat, Katar, Indonezija, Iran i druge). Očigledno je da muslimanske države ne nameravaju da se zaustave na ovom ugovoru ili postignutim bilateralnim sporazumima, zbog čega je i došlo do potpisivanja "Badr" Memoradnuma u Dohi.

Key Details of the Badr Agreement - Qatar will provide the necessary funding and technology. - Joint production facilities will be established in Türkiye. - The primary focus will be on developing cost-effective air defence systems. - The four countries will identify security needs and develop joint production plans. - A ministerial board will approve budgets and production locations, paving the way for joint defence production. — Mohsin Ali (@Mohsin_o2) October 21, 2026

Šta predstavlja "Badr" Memorandum iz Dohe

Kao deo tog procesa jačanja saradnje islamskih država, 21. oktobra u Dohi (Katar) su četiri muslimanske države Katar, Turska, Pakistan i Indonezija potpisale multilateralni sporazum o "proizvodnji odbrambene opreme" koji je nazvan "Badr" Memorandum. Činu su prisustvovali šeik Saud bin Abdulrahman bin Hasan el Tani, potpredsednik vlade Katara i ministar odbrane, Havaja Muhamed Asif, ministar odbrane Pakistana, Jašar Guler, turski ministar odbrane i Jusuf Džauhari, zamenik ministra odbrane Indonezije.

Treba imati da inicijativa obuhvata i dve velike organizacije nadležne za odbrambenu industriju, Pakistansku organizaciju za proizvodnju odbrambene opreme i Turski Sekretarijat odbrambene industrije, čiji se predsednik Haluk Gorgun pojavio u Dohi. Kako navodi zajedničko saopštenje: "korišćenjem jedinstvenih kapaciteta za vojnu proizvodnju svake od zemalja, ova inicijativa će olakšati saradnju i integraciju, unaprediti odbrambeno-industrijske kapacitete i omogućiti zadovoljavanje potreba savezničkih i prijateljskih nacija“.

The Badr MoU, signed in Doha today by Pakistan, Türkiye, Qatar and Indonesia, marks a shift from bilateral defence ties toward a multilateral framework for defence-industrial cooperation. It sets out an intent to cooperate on joint military production, technical training, and research and development, pooling the four states’ production capabilities to meet their own needs and those of allied and friendly states. The timing matters. Coming two months after the Mecca Joint Defense Agreement, and amid continued instability across the Gulf, Badr points to an emerging web of overlapping security arrangements among major Muslim-majority powers. The question now is whether it moves beyond a memorandum into real production lines, technology transfer and interoperability, and how it sits alongside existing alliance commitments. #Badr #Defence #Pakistan #Türkiye #Qatar #Indonesia — CENO (@ceno_uk) October 21, 2026

Reč badr označava "pun mesec" na arapskom jeziku, što može da prenese snažnu simboličnu poruku obzirom da je poznato koliku važnost mesec ima za islamske države.

Ono što je sigurno već na samom početku ove inicijative, jeste da ona neće ostati bez odgovora drugih država koje će sa nepoverenjem gledati na Memorandum iz Dohe. Jačanje vojnih kapaciteta, saradnja u oblasti tehničke vojne obuke, istraživanja vojnih potencijala i zajednički razvoj industrije ove četiri zemlje, prouzrokovaće strahove kod njihovih glavnih suparnika u regionu, Izraela, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Indije, Irana i drugih država.

Kako to obično biva u diplomatiji, sporazumi o vojnoj saradnji uglavnom prethode dizanju odnosa na strateški, a zatim saveznički nivo, kao što je to bio slučaj sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom. One su septembra 2025. godine sklopile ugovor o strateškoj saradnji, a avgusta naredne godine dogovorile zajedno sa Turskom osnivanje Islamskog NATO-a. Nije nemoguće pretpostaviti da će se pojedine islamske države priključiti inicijativi, koja može da postane dobra osnova za dalje okupljanje islamskih zemalja.

Qatar, Turkiye, Pakistan and Indonesia have signed the Badr Project MoU in Doha to strengthen defence industry cooperation, focusing on military production, technical training, research and development, Qatar’s Ministry of Defence announced. @MOD_Qatar https://t.co/3xQCBBtpyy — Gulf Times (@GulfTimes_QATAR) October 21, 2026

Ne treba zaobići ekonomske benefite koje mogu proizići za njih iz "Badr Memoranduma", obzirom da će omogućiti zajedničke projekte u segmentima koji su predmet ugovora. Kako prenosi Anadolu Agencija, navodno će biti uspostavljen mehanizam za kontrolu projekata na dva nivoa (Izvršni odbor i Strateški odbor). Izvršni odbor će biti nadležan prilikom izbora projekata, dok će Strateški odbor određivati rokove i pružati konačno odobrenje, javlja isti izvor.

Dalje jačanje uticaja Turske u regionu

Sporazum treba posmatrati kao deo šireg procesa jačanja Turske i njenog uticaja u čitavom regionu Bliskog istoka. Osim vojnih baza i finansiranja pojedinih militantnih grupacija u Siriji, Libiji, Somaliji i drugde, sada će turske vojne kompanije dobiti ogroman prostor za plasiranje svog uticaja.

Nije slučajno što je Haluk Gorgun, predsednik Turskog Sekretarijat odbrambene industrije, izjavio posle potpisivanja ugovora kako: "razmena tehnologije, zajednički razvoj i jačanje domaćih proizvodnih kapaciteta čine suštinu održive odbrambene industrije. Kao Turska, cenimo partnerstva koja prevazilaze modele puke nabavke gotovih proizvoda, a koja podstiču razvoj ljudskog kapitala i industrijske infrastrukture jedne nacije" Izjava dobro prenosi stratešku nameru turske odbrambene industrije i političke elite da ojačaju uticaj u regionu, koja se očigledno poklopila sa interesima drugih zemalja.