Biznis vesti

Naftni giganti zaradili duplo više: Evropa traži odgovor, ali hoće li uvesti porez na vanrednu dobit?

Komentari
Naftni giganti zaradili duplo više: Evropa traži odgovor, ali hoće li uvesti porez na vanrednu dobit?
Naftni giganti zaradili duplo više: Evropa traži odgovor, ali hoće li uvesti porez na vanrednu dobit? - Copyright Zulfugar Karimov / Alamy / Profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Šest najvećih svetskih kompanija za proizvodnju nafte i gasa gotovo je udvostručilo profit u drugom kvartalu 2026. u odnosu na prethodno tromesečje, navodi se u analizi holandske organizacije Oksfam Novib. Prema tim podacima, kompanije Shell, BP, Chevron, ExxonMobil i TotalEnergies povećale su zajednički neto profit sa 23 milijarde dolara u prvom kvartalu na 45 milijardi dolara u drugom kvartalu 2026. godine. Pojedine zemlje tražile su zato od EU da uvede porez na vanrednu dobit naftnih kompanija.

Šest članica Evropske unije – Nemačka, Italija, Austrija, Poljska, Portugal i Španija – traže od Brisela da ponovo razmotri uvođenje poreza na vanrednu dobit naftnih kompanija, u trenutku kada visoke cene energenata dodatno pritiskaju građane i privredu.

Taj zahtev ponovo je otvorio pitanje koliko kompanije profitiraju u uslovima energetske i geopolitičke krize, ali i ko na kraju plaća ceh visokih cena goriva.

Počasni predsednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković kaže da je evidentno da su naftne kompanije i trgovci sirovom naftom i derivatima u aktuelnim okolnostima ostvarili značajno veće profite.

"To je potpuno evidentno i vidljivo. To je sigurno bio alarm određenim zemljama da vide na koji način tome mogu da doskoče", kaže Atanacković.

Jedno od ključnih pitanja jeste kako bi se u praksi definisala vanredna dobit. 

Atanacković smatra da to ne bi moralo da bude posebno teško, naročito kada je reč o rafinerijama.

Prema njegovom objašnjenju, mogu se upoređivati rafinerijske cene u različitim periodima pri istoj ceni sirove nafte. 

Tanjug/AP/Altaf Qadri

 

Ukoliko je cena sirove nafte ista, a rafinerijska cena znatno viša nego u prethodnom periodu, razlika bi mogla da bude jedan od pokazatelja vanredne zarade.

"Može se porediti pri istoj ceni prošle godine ili u prethodnom periodu pre ovih ratnih zbivanja kolika je bila cena, odnosno na istu cenu sirove nafte koliko je sada rafinerijska cena", objašnjava Atanacković.

On ukazuje da bi vanrednom dobiti mogla da se smatra ona zarada koja nije posledica uobičajenog tržišnog povećanja profita, već korišćenja specifične situacije na tržištu.

Kao primer navodi spor između Mađarske i Hrvatske oko transporta nafte, tokom perioda kada je zbog problema sa snabdevanjem iz Ukrajine smanjen broj alternativnih pravaca.

Tada su, dodaje on, mađarske vlasti optuživale hrvatsku stranu da koristi okolnosti i ostvaruje svojevrsnu "ratnu dobit".

Evropa nema dovoljno dizela

Atanacković smatra da se aktuelna situacija na evropskom tržištu goriva ne može posmatrati odvojeno od problema sa snabdevanjem dizelom.

"Evropa jednostavno nema dovoljno sopstvene proizvodnje dizela. Benzina ima, nema dizela", navodi on.

Prema njegovim rečima, manjak dizela dodatno je izražen zbog ograničenih mogućnosti uvoza, ali i činjenice da su evropski rafinerijski kapaciteti prethodnih godina smanjivani.

Istovremeno, na tržište utiču i problemi sa ruskom proizvodnjom i izvozom derivata što, kaže on, dodatno smanjuje raspoložive količine.

"Kad nečega nema, onda mu cena raste", ističe Atanacković.

U takvim okolnostima, kako dodaje, prihodi i profit trgovaca sirovom naftom i derivatima značajno su porasli.

Tanjug/AP/Gerald Herbert

 

"Bez obzira na velike cene, oni su još više zaradili", kaže Atanacković.

Da li bi porez za naftne gigante pojeftinio gorivo ili bi račun platili građani?

Postavlja se i pitanje da i bi eventualno uvođenje ovog poreza u EU moglo da dovede do nižih cena goriva ili postoji rizik da naftne kompanije dodatni trošak prebace na potrošače. 

Atanacković navodi da bi verovatno oni koji bi uveli takav dodatni porez računaju da bi to bila svojevrsna kompenzacija na visoke cene koje plaćaju potrošači.

On navodi da bi uvođenje tog poreza možda dovelo i do nižih cena ali da to zavisi od okolnosti i zavisi od zemlje do zemlje jer su, kako on objašnjava, među njima značajno velike razlike u cenama goriva, posebno dizela i posledica su različitih poreskih politika.

"U normalnim okolnostima cena u velikoj meri zavisi od visine oporezivanja", navodi Atanacković.

Kao primer navodi Srbiju, i susedne zemlje -  Bosnu i Hercegovinu i Severnu Makedoniju, gde su cene goriva različite upravo zbog načina na koji države pune budžete.

"Kod nas su dizel i benzin značajno skuplji nego u Severnoj Makedoniji i u Bosni“, kaže on i dodaje da Srbija veći deo budžetskih prihoda ostvaruje i kroz akcize na derivate.

Zbog toga se, kako on kaže, stanovnici pograničnih područja često odlučuju da gorivo kupuju u susednim zemljama gde je jeftinije.

"Mi kad smanjimo akcizu, kao što je slučaj sad, sa 20 odsto manjom akcizom nego što je redovno, svejedno smo značajno skuplji od ove dve zemlje", rekao je Atanacković. 

Rafinerija u Pančevu ključna za snabdevanje Srbije

Na pitanje da li bi Srbija trebalo da prati eventualnu odluku Evropske unije, Atanacković upozorava da se situacija u Srbiji ne može posmatrati samo kroz pitanje dodatnog poreza.

Poseban problem on vidi u zavisnosti od Rafinerije nafte u Pančevu.

On upozorava da bi eventualni prestanak rada pančevačke rafinerije značajno ugrozio snabdevanje domaćeg tržišta.

U tom slučaju Srbija bi, prema njegovim rečima, morala da se oslanja na postojeće rezerve, dok bi mogućnosti uvoza bile ograničene.

Dodatni problem predstavljaju transportni pravci. 

Atanacković navodi da bi se u slučaju problema sa domaćom preradom Srbija mogla oslanjati na uvoz derivata sa slobodnih tržišta preko Crnog mora ili iz pravca Mađarske i Austrije, ali da postoje ograničenja u transportu.

On smatra da će posebno važan period biti predstojeća jesen, kada raste potrošnja dizela zbog poljoprivrednih radova, transporta i pojačane privredne aktivnosti.

Atanacković navodi da Rafinerija u Pančevu trenutno radi sa oko 10.000 tona dnevno, dok bi kapacitet mogao da bude povećan na oko 13.500 tona dnevno.

"Od tih tako velikih količina sirove nafte koja bi se prerađivala, verovatno bi bilo dovoljno onda možda i dizela za potrebe koje sad u jesen su sve veće i veće", ocenjuje on.

 

Komentari (0)

Biznis