Evropa

Nemačka na korak od rata sa Rusijom? Kako bi napad raketama "Taurus" mogao da uništi svaku šansu za mir

Komentari
Nemačka na korak od rata sa Rusijom? Kako bi napad raketama "Taurus" mogao da uništi svaku šansu za mir
Nemačka na korak od rata sa Rusijom? Kako bi napad raketama "Taurus" mogao da uništi svaku šansu za mir - Copyright Tanjug AP/Ebrahim Noroozi, Alexander Kazakov, Sputnik, Kremlin Pool Photo via AP, profimedia

Autor: Euronews Srbija

27/05/2025

-

19:31

veličina teksta

Aa Aa

Nova eskalacija rata u Ukrajini mogla bi da dovede do otvorenog sukoba između Nemačke i Rusije, nakon što je kancelar Fridrih Merc u ponedeljak ukinuo ograničenje dometa na udare nemačkom vazduh-zemlja raketom Taurus KEPD 350. 

Naime, ruski zvaničnici i sam predsednik Vladimir Putin su više puta govorili da će svaki napad zapadnim raketama na svoju teritoriju tretirati kao direktnu agresiju zemlje koja ih je proizvela, dok je prošlogodišnji procureli razgovor u kojem su nemački oficiri razmatrali razne scenarije napada pokazao veću ulogu Nemačke od običnog snabdevača.

Nakon izrečenih pretnji i straha bivšeg kancelara Olafa Šolca od upravo ovakve eskalacije, Moskvi će biti teško da negira direktnu umešanost Nemačke u eventualni napad i opravda ruskoj javnosti ako izostane odgovor.

"Ako se takve odluke donesu, one će apsolutno biti suprotne našim težnjama da postignemo političko rešenje i naporima koji se ulažu u okviru tog rešenja. To je prilično opasna odluka“, rekao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov.

Pored Nemačke, ograničenje su ukinule Francuska i Velika Britanija, koje Ukrajinu snabdevaju vazduh-zemlja raketama SCALP, odnosno Storm shadow. Nemačke rakete imaju teoretski domet do 500, a francusko-britanske 550 kilometara, što znači da mogu da dosegnu Moskvu i nekoliko velikih gradova u Rusiji.

Istovremeno Holandija je najavila da će poslati preostalih 24 aviona F-16, koji mogu biti korišćeni za napade, mada ih je Ukrajina do sada najčešće držala podalje od ruske PVO i koristila ih za obaranje ruskih raketa i dronova duboko u svojoj teritoriji.

U pitanju je značajna promena kursa u nemačkoj bezbednosnoj politici, uprkos tome što je vladajuća Hrišćansko-demokratska unija (CDU) u koaliciji sa Šolcovim socijaldemokratama (SPD). Prethodni kancelar je odbijanje slanja Taurusa pravdao strahom da nemačka vojska ne bude umešana u planiranje napada.

"Nemački vojnici ne smeju ni u jednom momentu, ni na jednom mestu, biti povezani sa metama koje bi ovaj sistem pogodio", kazao je prošle godine Šolc, o čemu možete pročitati više u analizi Euronews Srbija.

Na osnovu snimka poverljivog razgovora nemačkih oficira, taj uslov teško da može biti ostvaren. U njemu je komandant Ingo Gerharc "Luftvafea" pitao oficira koji se preziva Fenske imali nade da će Ukrajinci moći sve da urade sami, imajući u vidu da je tamo "puno ljudi sa američkim naglaskom u civilu", a da Ukrajina dobija satelitske podatke.

"Ključno je da sve bude pedantno isplaniramo, za razliku od onoga što se desilo sa Storm shadow gde nismo uspeli da pravilno isplaniramo kontrolne tačke. Moramo razmisliti o tome kako da letimo oko ili ispod sektora radarskog pokrivanja. Ako sve bude pripremljeno, obuka će biti efikasnija", odgovorio je Fenske, implicirajući da bi Nemačka aktivno učestvovala u planiranju čak i taktičkih detalja napada.

profimedia

 

Sa druge strane, Merc je tokom kampanje signalizirao da bi bio spreman da pošalje rakete, pod uslovom da to urade i saveznici. Inače, SAD su još pred kraj mandata Džozefa Bajdena podigle ograničenja za svoje zemlja-zemlja rakete ATACMS, ali se one već mesecima nisu koristile. Američke rakete su barem šest puta pogodile ciljeve u Rusiji, ali je verovatno najopasniji napad izveden dronovima prošlog leta, kada je pogođen specijalni radar "Voronjež" namenjen ranom upozorenju na napad nuklearnim interkontinentalnim raketama. 

Stelt projektil Taurus je potencijalno opasniji od britanskih, francuskih i američkih raketa jer ruska PVO još uvek nije navikla na njega, ali se do sada vremenom prilagođavala na nove projektile i postajala sve efikasnija. Nemačka raketa takođe ima bojeve glave za rušenje mostova i uništavanje bunkera, što znači da bi bio moguć napad na Krimski most, o kojem su nemački oficiri raspravljali i prošle godine. Sada je taj most od minimalnog vojnog značaja jer su vozovi sa vojnom opremom preusmereni na novu prugu. 

Takođe, Rusija se vremeno prilagodila ukrajinskom oružju dugog dometa tako što je povukla ranjivu opremu poput aviona i helikoptera dublje u pozadinu i raspršila svoju protivvazdušnu odbranu i sisteme ometanje satelitske navigacije (koja smanjuje preciznost projektila) kako bi se suprotstavila raketnim napadima.

Ukrajinski napadi dronovima dugog dometa duboko u Rusiji bili su dodatan razlog za stvaranje široke mreže PVO sistema i radara u više ešalona. Stoga, mete Kijeva na ruskom tlu mogu biti manje ranjive nego što su bile pre 2-3 godine, piše Forbes.

Treba napomenuti i da su se obe zemlje od marta, kada je proglašena privremena obustava napada na energetske objekte, u velikoj meri suzdržavale o tih ciljeva. To skraćuje spisak potencijalnih meta, osim ako Kijev ne odluči da opet gađa rafinerije i skladišta nafte i istrpi razarenje svojih elektrana i skladišta gasa u znak odmazde. Teoretski, domet će biti mnogo kraći u praksi jer će avioni morati da lete jako nisko u pokušaju da izbegnu detekciju i teško da će moći da ih ispale blizu granice. Pored guste PVO će im se suprotstaviti moderniji ruski avioni sa R-37 raketama dometa do 200 km i mnogo iskusnijim pilotima jer su Ukrajinci i dalje neiskusni na avionima F-16. 

Dodatna komplikacija je što i F-16 i preostali ukrajinski Su-24M moraju biti modifikovani da bi nosili nemačke rakete. Oni bi u teoriji, na osnovu maksimalne nosivosti, mogli da ponesu do dve, odnosno četiri rakete.

Razmena dalekodometne vatre dronovima 

Tokom dosad najveće eskalacije rata dronovima u maju, Ukrajina je, prema ruskim podacima lansirala više od 1.000 bespilotnih letelica, koje su uglavnom išle ka Moskvi i delom ka Kazanju. Rusija je odgovorila mnogo razornijim napadima na nekoliko gradova, uključujući razaranje lučke infrastrukture, pa čak i brodova u Odesi, stambenih zgrada, aerodroma i raznih drugih ciljeva. Obe strane predstavile su mape kretanja neprijateljskih dronova i projektila (u slučaju ruskih Iskandera i drugih raketa), na kojima se vidi da razni ukrajinski dronovi uglavnom lete pravo prema ciljevima, dok ruski više manevrišu i lete ka većem broju ciljeva.

 

 

 

 

Koncentracijom velikog broja dronova na relativno uskom koridoru Ukrajina je uspevala da preoptereti rusku PVO i na kraju prodre sa manjim brojem dronova do ciljeva u Moskvi, ali nije jasno koliku je štetu nanela. Kombinovani napadi sa krstarećim raketama, poput onih koje vrši Rusija (u subotu je Kijev prijavio 298 dronova i 69 raketa), bi u teoriji mogli još više da preopterete rusku PVO, posebno ako koriste nove projektile na koje Rusi nisu navikli.

Ukrajinski problem manjka raketa i ruska strateška dubina 

Ne zna se tačan broj evropskih raketa isporučenih Ukrajini, ali se procenjuje na par stotina, dok su SAD navodno isporučile "manje od 50" ATACMS-a, koji se više ne proizvode. Nemačka je ukupno nabavila 600 "Taurus" raketa, od kojih neke treba remontovati. Oni se trenutno ne proizvode, ali bi zbog narudžbine iz Švedske i verovatnih isporuka Ukrajini to moglo da se promeni.

Problem je u tome što je do sada godišnje samo 40 do 60 raketa izazilo iz fabrike, što je manje od jednog ruskog salva. Poređenja radi, prema rečima ukrajinskog ministra unutrašnjih poslova IHora Klimenka, u subotu je napadnuto 13 regiona, oštećeno 80 stambenih objekata i zabeleženo je 27 požara. Imajući u vidu da obe strane iz očiglednih razloga lažu o šteti koju su naneli odnosno pretrpeli i broju oborenih komada municije, te brojke su verovatno verovatno veće.

Rusko Ministarstvo odbrane objavilo je da ove godine planira proizvodnju 750 taktičkih balističkih zemlja-zemlja raketa 9M723 Iskander i 560 vazduh-zemlja krstarećih raketa H-101. Tu nisu navedene hipersonične rakete poput Kinžala. Čak i prema ukrajinskim procenama Rusija mesečno proizvodi 40 do 50 balističkih raketa Iskander, 30 do 50 krstarećih raketa Kalibar i približno 50 raketa H-101. 

Russian Defense Ministry Press Service via AP

 

Merc je odlučio da Nemačka ne objavljuje nikakve detalje o isporukama svojih raketa, uključujući i brojke, mada se one mogu pretpostaviti na osnovu njihovog ukupnog broja, broja drugih zapadnih raketa, ali i pomenutog snimljenog razgovora nemačkih oficira.

Naime, Fenske je rekao da, "ako im damo 50 one bi brzo bile potrošene", na šta je general Gerharc odgovorio da to ne bi promenilo tok rata.

"Zato ne treba da ih sve predamo. I ne sve odjednom. Možda 50 u prvoj turi, a zatim možda još jedna tura od 50 raketa", rekao je on, dok je Fenske nagađao da bi za napad na Krimski most možda trebalo više od 20 raketa.

Na osnovu ovih javno dostupnih brojki Ukrajina ne bi mogla ni približno da parira ruskoj dalekodometnoj vatrenoj moći. Takođe raspolaže sa mnogo manje sofisticiranih PVO sistema, poput američkog "Patriota", čija municija košta više od ruskih pandana, mnogo se sporije proizvodi, a Americi treba za ratove na Bliskom istoku i možda Pacifiku u budućnosti. 

Još jedna prednost koju Ukrajina ne može da nadoknadi je strateška dubina, odnosno ruska mogućnost da izmesti osetljive ciljeve poput skladišta sa municijom i borbenih letelica van dometa zapadnih raketa, kao što je napomenuo Forbes, što Ukrajina ne može da uradi. Što se vojne industrije tiče obe strane imaju sličnu stratešku dubinu, jer većinu sredstava koja su joj potrebna Ukrajina dobija od NATO zemalja, a Rusija može da ih proizvede dalje od granice ili uveze iz Severne Koreje ili Kine.

AI Preporuka

Komentari (0)

Evropa