Evropa

"Krađa jedne generacije": Neizvesna budućnost ukrajinske dece deportovane u Rusiju

Komentari

Autor: Euronews

26/03/2023

-

12:32

"Krađa jedne generacije": Neizvesna budućnost ukrajinske dece deportovane u Rusiju
"Krađa jedne generacije": Neizvesna budućnost ukrajinske dece deportovane u Rusiju - Copyright Tanjug/AP

veličina teksta

Aa Aa

Zbog sumnje da je na hiljade ukrajinske dece bilo prinuđeno da se evakuiše u Rusiju, za ruskim predsednikom Vladimirom Putinom i Marijom Lavovom-Belovom, ruskom komesarkom za prava deteta u Kancelariji predsednika Ruske Federacije, Međunarodni krivični sud u Hagu izdao je nalog za hapšenje.

Deca koja su institucionalno navodno se prinudno deportuju pod plaštom evakuacije, dok se druga odvajaju od svojih porodica u filtracione logore. U mnogim slučajevima, porodice šalju svoju decu u logore na okupiranoj teritoriji kako bi ih sklonila od rata, međutim tada se komunikacija prekida i ona nestaju, piše Euronews.

Iako moderna tehnologija pomaže u pronalasku dece ili barem institucija u koje su ona smeštena, većina dece završava u "kampovima za prevaspitavanje", bivaju ilegalno usvojena u ruske porodice ili jednostavno nema podataka o njima.

Istražitelji Ujedinjenih nacija su prinudnu deportaciju i naturalizaciju ukrajinske dece od strane Rusije, ocenile kao ratni zločin što je podstaklo Međunarodni krivični sud da izda poternicu za Putinom i Belovom.

Organizacije uskaču u pomoć

Ljudmila Motičak je majka koja je prešla na okupiranu teritoriju kako bi pronašla svoje dete. U novembru se ukrcala na trajekt za Krim, prelazeći iz Hersona kako bi vratila svoju tada petnaestogodišnju ćerku Anastasiju. Vreme je isticalo. 

Mesec dana ranije, direktor Anastasijinog univerziteta ubedio je Motičak da pošalje svoju ćerku u velnes centar na Krimu, kako bi se odmorila i pronašla utočište od rata. Prvo je bila skeptična, ali pošto je "direktor bio veoma ubedljiv", Motičak je na kraju prihvatila predlog kada što je videla da drugi studenti bezbedno odlaze i vraćaju se. 

Međutim, stvari nisu išle po planu. 

 
"Prvo su rekli da studenti neće ostati duže od dve nedelje", rekla je Motičak u razgovoru za Euronews i dodala da su onda "počeli da odlažu datum i rekli da se ne brine jer će se njena ćerka vratiti u oktobru". Usledio je novembar, a od Anastasije ni traga.

Direktor je onda rekao Ljudmili da će lično morati da ode po Anastasiju. Ubrzo nakon toga, ukrajinske snage povratile su Herson, a kontakt između majke i direktora se prekinuo. U retrospektivi, Ljudmila sada veruje da je direktor sarađivao sa Rusijom, i da je pobegao onda kada je Ukrajina povratila Herson.

Kako kaže, bila je jako uplašena, a kontakt sa Anastasijom održavala je preko aplikacije Telegram. 

Za pomoć se obratila organizacijama. U međuvremenu je Anastasija prebačena u bolnicu nakon što je dobila vodene boginje za koje Motičak misli da su Anastasiju spasile od slanja u Rusiju. Srećom, majka i ćerka su se ponovo pronašle.

"Naše shvatanje je da deca treba da budu u fizičkoj pratnji nekoga ko ima dozvolu da ih odvede“, rekla je Laura Mils iz svetske organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International u telefonskom razgovoru za Euronews.

"Koliko znamo, ovo putovanje mora da preuzme staratelj", kaže ona. 

Putovanje hiljadama kilometara do mesta koje se smatra neprijateljskom teritorijom je opasno, skupo i rizično. Ali, prva prepreka je često znanje o tome gde decu treba tražiti.

"Zalažemo se za to da postoji neka vrsta sistema praćenja porodice... Teret ne bi trebalo da bude samo na starateljima u Ukrajini koji sami treba da organizuju čitavo putovanje. Ono što nisam spomenula je i to što onda sami moraju da traže decu", dodaje Mils. 

"Promena imena, novi pasoši, nezakonita usvajanja"

Dežurna linija 116000, NVO Magnolija, Save Ukraine, portal za veb lokaciju Children of War i drugi sarađuju sa lokalnim vlastima na prijavljivanju i praćenju nestale dece. Međutim, postoje ograničenja u tome što oni mogu postići. 

"Često je to preko volontera ili drugih ljudi koji znaju gde se nalazi nestala osoba, koji im pomažu da stupe u kontakt", objašnjava Mils.

"To nije organizovano od strane ruske države ili službe za zaštitu dece... idealno bi bilo da vlade komuniciraju, pa da kažu koja su sve deca prešla u Rusiju u ovom periodu i daju sve informacije koje imaju... Međutim, ovakva vrsta razmene informacija se ne dešava", kaže Mils.

Tanjug/AP

 

Rusija karakteriše usvajanja kao dela dobronamernosti i plasira snimke ukrajinske dece u kampovima za prevaspitavanje. Deca se često prikazuju kako pevaju rusku himnu ili nose njenu zastavu. 

"Promena imena, novi pasoši, nezakonita usvajanja... OIni ovo reklamiraju i koriste kao propagandu, kažu kako spasavaju decu i daju im novi život u Rusiji", rekla je generalna sekretarka za nestalu decu Evrope Agje Iliven.

"Složen logistički sistem sa elementima militarizacije"

Ironično, propaganda koju Rusija širi koristi se kao jedan od načina da se sazna gde se ova deca nalaze.

Univerzitet Jejl i program "Opservatorija konflikta" Stejt departmenta SAD-a, objavili su obiman izveštaj koji se uglavnom zasniva na materijalu otvorenog koda, poput postova na društvenim mrežama, fotografija i publikacija koje su objavljivali zvaničnici ruske vlade. 

"Mi smo preveli sve što su lokalni zvaničnici govorili o njihovim transferima... Radili su to javno", rekao je izvršni direktor Laboratorije za humanitarna istraživanja Jejla Natanijel Rejmond. 

Istraživanje je ukazalo na 43 centra koji se protežu do Sibira i Magadana. 

"Mislimo da je broj objekata znatno veći od 43… Ovo je složen logistički sistem koji ima elemente militarizacije", rekao je Rejmond.  

Kaže da je sistem "raštrkan, raznolik i izuzetno velik u svom geografskom obimu".

"Planovi pretvaranja ukrajinske dece u rusku"

Uglavnom postoji moratorijum koji se stavlja na usvajanja tokom rata kako bi se pronašli i ponovo povezali članovi porodice. Ali, takozvani kampovi za prevaspitavanje počeli su da se pojavljuju 2014. godine, nakon ruske aneksije poluostrva Krim.

Zatim je prošlog proleća, zemlja popustila pravila o usvajanju i nacionalnosti kako bi olakšala ruskim državljanima da usvajaju ukrajinsku decu bez roditeljskog staranja i daju im državljanstvo, što je bio signal za moguće ubrzanje politike ove zemlje.

Organizacija "Nestala deca Evrope" ubrzo je primetila da se školski programi na okupiranoj teritoriji prebacuju na ruski nastavni plan i program.

"Različite stvari počele su da ukazuju na planove pretvaranja ukrajinske dece u rusku", rekla je Iven.

AP/Pavel Golovkin

 

Prisilna usvajanja ometaju mogućnost povratka u Ukrajinu - kako trenutno tako i dugoročno. 

"Biće im oduzet nacionalni identitet, a to je vrlo jasno kršenje međunarodnog prava", kaže Mils. 

Mils dodaje da "zakoni o usvajanju koji su doneti u Rusiji kako bi se olakšalo primanje državljanstva i usvajanje u ruske porodice, predstavljaju ogroman rizik da integrisanjem u rusko društvo deca nestanu bez traga".

Uticaj bi mogao biti trajan.

"To je način da se ukrade jedna generacija", kaže Iliven i dodaje "ako ne možete da ih osvojite, pretvorite ih u Ruse". 

Komentari (0)

Evropa