Aktuelno iz kulture

Nakon kraljice Elizabete, Helen Miren našla se u ulozi čelične dame Izraela

Komentari

Autor: Euronews Srbija

21/11/2021

-

10:05

Nakon kraljice Elizabete, Helen Miren našla se u ulozi čelične dame Izraela
Nakon kraljice Elizabete, Helen Miren našla se u ulozi čelične dame Izraela - Copyright Tanjug AP/Vianney Le Caer/Invision/AP, profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Helen Miren, koja je nagrađena "Oskarom" za ulogu kraljice Elizabete u filmu "Kraljica" iz 2006, a sad se ponovo našla u ulozi jedne "čelične dame". Helen, naime, igra Goldu Meir (1898-1978), prvu ženu premijera na svetu i jednu od osnivača dražave Izrael.

Snimanje se odvija u Londonu, a prva filmska biografija o čuvenoj političarki u režiji Gaja Nejtiva trebalo bi da bude triler koji bi trebalo da prikaže pred kakvim se sve izazovima našla premijerka Meir kada su oktobra 1973, na praznik Jom Kipur, Izrael iznenada napale egipatsko-sirijske trupe.

Meir je bila premijerka Izraela u periodu od 1969. do 1974. Golda je bila slavljena, ali i žestoko napadana. Smatrali su je krivcem za izraelsku nepripremljenost u Jomkipurskom ratu, kada je na taj praznik poginulo 2.500 izraelskih vojnika. Zbog svoje nepopustljivosti tada je dobila nadimak čelična dama.

Moćan i nepopustljiv vođa

Čuvena je njena izjava iz tog vremena: "Lako je oprostiti neprijatelju što je pucao u našu decu, ali kako da oprostimo nama što smo pucali u njihovu?".

"Golda Meir je bila upečatljiv, nepopustljiv i moćan vođa. Veliki je izazov prikazati je u najtežem trenutku njenog izuzetnog života. Nadam se samo da ću je opravdati", kazala je Helen Miren.

U filmu će glumiti i Kamil Kotin ("Pozovi mog agenta"), Rami Hojberger ("Šlinderova lista"), Lior Aškenzi ("Fokstrot"), Eli Pirsi ("Crno ogledalo"), Ed Stopard ("Džudi") i Rotem Kejnan.

Golda Meir je rođena u Kijevu, u carskoj Rusiji, a sa porodicom je izbegla 1906. u Ameriku, gde se i priključila cionističkom pokretu i vatreno borila za osnivanje države Izrael. Kasnije je govorila da je njen motiv za ulazak u borbu i politiku bilo i to što je doživela tokom života.

"Ako postoji logično objašnjenje za smer kojim je moj život krenuo, onda je to želja i odlučnost da spasim jevrejsku decu od sličnih iskustava", napisala je Golda u svojoj autobiografiji pod nazivom "Moj Izrael".

Planirala je da postane učiteljica, ali se to njenim roditeljima nije dopalo - smatrali su da muškarcima nisu zanimljive pametne žene, pa je pobegla od kuće i krenula da pohađa srednju školu. U Americi je odmah pokazala svoju borbenost i snažan karakter. Imala je samo 11 godina kada je organizovala protest ispred kuće dečaka koji je uvredio svoju devojku antisemitskim komentarima.

Kada se priključila cionističkom krugu, upoznala Morisa Majersona, mladića za kojeg će se 1917. godine udati, a potom će zajedno s njim 1921. godine otići u tadašnju Palestinu i naseliti se u kibucu.

"Najbolji muškarac u vladi"

Godine 1946. izabrana je za predsednicu Jevrejske Agencije, cionističke organizacije, u čiji rad je bila uključena do proglašenja nezavisnosti Izraela 1948. Iste godine se vratila u Rusiju, ali ovog puta kao prva ambasadorka Izraela u toj zemlji. A onda se zbog izbijanja sukoba između Izraela i arapskih zemalja vratila nazad. Postala je ministarka rada i socijalne pomoći, a kasnije i ministarka spoljnih poslova i bila je prva žena u svetu na tom mestu.

Izraelski premijer David Ben Gurion o njoj je govorio kao o "najboljem muškarcu u njegovoj vladi", pa je i poslao u tajnu misiju i to kao prerušenu u Arapina, s ciljem da se sretne i razgovara s kraljem Abdulahom i ubedi ga da ne ulazi u rat protiv Izraela. Njena misija ipak nije uspela.

Ostavku na mesto premijerke podnela je 1974. godine. Bila je svesna da je zapostavila porodicu zbog politike, ali je verovala i da bez mnogo energije i truda ne bi bilo moguće napraviti jevrejsku državu koju je smatrala važnom i za svoju porodicu.

Videla je budući Izrael kao modernu državu, koja će biti ekonomski i u svakom drugom smislu snažna i stabilna, u kojoj će vladati socijalna jednakost, pravda, sloboda, i u kojoj je moguć zajednički život Arapa i Jevreja uz međusobno poštovanje i toleranciju svih različitosti među ljudima.

Njeni savremenici govorili su da je bila skromna, vredna i štedljiva, a zanimljivo je i to da je na službenim putovanjima prala sama svoj veš.

Preporuka za vas

Komentari (0)

Kultura