Aktuelno iz kulture

Umetnost u rešetkama: Priča o očuvanju jedinstvenog kulturnog nasleđa na Kosovu i Metohiji

Komentari

Autor: Anđelka Ćup

21/03/2022

-

08:11

Umetnost u rešetkama: Priča o očuvanju jedinstvenog kulturnog nasleđa na Kosovu i Metohiji
Umetnost u rešetkama: Priča o očuvanju jedinstvenog kulturnog nasleđa na Kosovu i Metohiji - Copyright Euronews/Vladislav Ćup

veličina teksta

Aa Aa

Grad Lipljan čuva jedan od najstarijih pravoslavnih hramova na Balkanu. Temelji crkve Vavedenja presvete Bogorodice postavljeni su još u 4. veku, kada su zidari Flor i Favr iz drevne Ulpijane, koja se nalazila nadomak današnje Gračanice, došli da tajno ozidaju hrišćanski hram umesto mnogobožačkog rimskog.

Emisija Euronews Srbija Cult donosi priču o očuvanju ovog jedinstvenog kulturnog nasleđa i novijem hramu posvećenom dvojici mučenika, Floru i Favru.

"Lipljan je možda i najstarija i najdrevnija i najdugovečnija episkopija Srpske pravoslavne crkve, odnosno pravoslavne crkve na ovim prostorima, možda i pre nego što je SPC izborila svoju autokefalnost. Sredinom 6. veka, tačnije 535. godine, datiraju prvi pomeni Lipljanske episkopije koja je u to vreme u okviru arhiepiskopije Justinijana Prime i tog jednog uspona i obnove Vizantijskog carstva pod Justinijanom", navodi istoričar Miloš Cile Mitić.

Prema rečima istoričara, u trenutku kada SPC, odnosno srpska arhiepiskopija postaje patrijaršija za vreme cara Dušana, lipljanska episkopija dobija status mitropolije zbog svog značaja na ovom prostoru, zbog toga što je i sama Gračanica na tom prostoru.

Lipljan se nalazi na dvadesetak kilometara južno od Prištine, na desnoj obali Sitnice i jedna je od retkih gradskih sredina u kojoj je sagrađana srpska srednjovekovna crkva.

Euronews/Vladislav Ćup

 

Crkva posvećena Vavedenju presvete Bogorodice u centru Lipljana je jednobrodna građevina presvedena poluobličastim svodom, sa spolja trostranom, a iznutra polukružnom apsidom.

"Od sedmog do jedanaestog veka, na ovom mestu, levo i desno od sadašnjeg izgleda crkve, bila je velika trobrodna bazilika, koja je zapravo bila katedralni hram episkopa Ulpijane. Kasnije su naleti mnogih varvarskih plemena u više navrata rušili ovu crkvu, pljačkali i palili, ali su je vekovima ljudi stalno obnavljali. Ovo sadašnje zdranje je iz 14. veka i negde malo pre vremena zidanja manastira Gračanica.

Po nekim istraživanjima naučnika, freskopisaca i stručnih ljudi za srednjevekovnu crkvenu arhitekturu, po kvalitetu i materijala, po stilu izgradnje, kao i fresaka, ona je u rangu Gračanice, pa se pretpostavlja da je sveti kralj Milutin ovde poslao majstore, kasnije i freskopisce da ih ispita i testira, da li su oni dostojni da rade današnju Gračanicu koja je na listi Unesko zaštite", kaže za Euronews Srbija protojerej-stavrofor Srđan Stanković.

Prvi pisani trag o postojanju crkve Vavedenja Presvete Bogorodice je iz 1331. godine, međutim kao što je nepoznato kada je tačno izgrađena, nepoznato je i ko je njen ktitor.

"Ovaj sveti hram je donirao neko od loklanih velmoža, mada ove dve freske koje su sada izložene zubu vremena, pojedini stručnjaci smatraju da je to sveti Stefan Dečanski, međutim zbog tadašnjih odnosa sa svojim sinom Dušanom, ali i zbog nekih drugih okolnosti, te freske su oštećene i nigde u ovom hramu nije ostalo zapisano ko je pravi ktitor ovoga hrama, pa se možda smatra da je sveti Stefan Dečanski, a ne neki lokalni velmoža bio ktitor ovoga drevnoga hrama", navodi protojerej-stavrofor Srđan Stanković.

Za vreme Otomanske imperije, crkva Vavedenja Presvete Bogorodice u dva navrata je stradala, a jednim delom je obnovljena i zaštićena u periodu od 1961. do 1963. godine.

"Pripratu nisu uspeli tada da urade, nažalost, to se nije uspelo ni do danas. Kada bismo danas hteli, teško bi to bilo izvodljivo zato što ovdašnje vlasti ne dozvoljavaju da Republički zavod iz Beograda dođe da vrši ovde radove i istraživanja i sve ono što je neophodno da bi se zaštitilo", kaže protojerej Dragiša Jerinić.

Međutim, ni Turci, iako su nekoliko puta palili ovaj hram, nisu ga porušili jer postoji zapis o tome da je paralizovana ćerka jednog lokalnog age bila doneta na ovo sveto mesto, posle čega je počela da hoda.

Arhanđel Gavrilo

Ipak, spoljašnje freske u crkvi Vavedenja Presvete Bogorodice su oštećene.

"Dokle god su mogli u visine da idu, oni su na svakoj freski iskopali oči. Po nekim istraživanjima, to je rađeno u ovom hramu, rađeno je i u manastiru Gračanica. Turci su verovali da mogu to da koriste da bi se lečili… Tako da su sve freske, dokle god su mogli da dopru rukama, na svim freskama su iskopane oči. Pored toga, specifično je to što su ljudi na samim freskama zapisivali važne događaje, tako da imamo puno zapisa", objašnjava protojerej Dragiša Jerinić.

Iako teško oštećenje, freske iz ove lipljanske crkve pripadaju vrhunskoj umetnosti, smatraju stručnjaci. Po lepoti i gracioznosti, izdvaja se figura arhanđela Gavrila iz kompozicije Blagovesti.

"Crkva je oslikavana u nekom periodu do kosovskog boja, znači to je druga polovina 14. veka kada dolazi do izmirenja srpske patrijaršije i carigradske patrijaršije, moguće da tu ima nekih poveznica, ali ne bih mogao da tvrdim u ovom trenutku", kaže istoričar Mitić. 

Euronews TV

A neposredno uz crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice, u porti koja se nalazi na najvišoj tački na centralnom Kosovu, koja nikada nije plavljena iako se nalazi na izvoru žive vode, izgrađen je novi hram posvećen Svetim mučenicima Floru i Lavru, jedna od najakustičnijih crkava na Kosovu i Metohiji.

"Ono što je bitno napomenuti za crkvu Svetih Frola i Lavra iz 20. veka, jeste da je arhitekta Aleksandar Deroko, jedan od najpoznatijih naših arhitekata i onaj koji se vrlo, vrlo u svom stvaralaštvu bavio Kosovom, kosovskom epikom, on je projektovao i spomenik Kosovskim junacima na Gazimestanu koji je posle Drugog svetskog rata sazidan.

Crkva je započeta pred Drugi svetski rat, njen završetak je čak nekih sedamdesetih godina dvadesetog veka, tako da je po tome vrlo značajna jer se radi o jednoj obnovi tog kosovskog mita i kulta na Kosovu i Metohiji po oslobođenju, odnosno posle Prvog svetskog rata", kaže istoričar Mitić.

Euronews/Vladislav Ćup

 

U vreme komunističke vlasti, crkva Svetih Flora i Lavra je bila pretvorena u silos, a posle bombardovanja bilo je nasrtaja na ovaj hram - 2004. godine je bačeno i nekoliko bombi u crkvenu portu u Lipljanu.

"Mi smo pokrenuli jednu širu akciju da krenemo da izgradimo novi ikonostas sa novim ikonama, stare ikone sa ikonostasa ostavićemo da budu pored novog ikonostasa, da povežemo staro i novo i pored toga, blagoslov našeg episkopa vladike Teodosija krenuli smo u akciju sakupljanja priloga za freskopisanje ovog hrama", navodi protojerej Dragiša Jerinić i dodaje nadu da sve kompletiraju za 2024. godinu, kada će biti obeleženo 90 godina postojanja ovog svetog hrama.

Do 1999. godine, u Lipljanu je živelo preko 6.000 Srba, a danas oko stotinak domaćinstava sa negde oko 500 srpskih pravoslavnij krštenih duša.

Prvi sveštenik, učitelj i Vuk Karadžić centralnog KiM

U crkvenoj porti koja je od 1999. godine ograđena visokom metalnom ogradom i čije kapije nisu otvorene svakodnevno kao nekada, nalazi se i spomenik prvom lipljanskom svešteniku i učitelju, Mladenu Deni Debeljkoviću.

"1866. godine je ovde s kraja crkvene porte, na crkvenoj zemlji, napravljena i jedna od prvih škola na prostoru Kosova i Metohije i što je zanimljivo, ona je bila takođe i na turskom i na srpskom jeziku. Jedan od prvih polaznika te škole, bio je i mladi Mladen, kasnije nazvan Dena Debeljković", kaže protojerej-stavrofor Srđan Stanković.

Euronews/Vladislav Ćup

 

Posle završene učiteljske škole i Bogoslovije u Prizrenu, a onda i Velike škole u Beogradu, Debeljković se vraća u rodni Lipljan da unapredi školstvo, prvo za srpsku, a zatim i albansku decu.

"S toga se i učitelj i sveštenik Dena Debeljković pokazao i kao Vuk Karadžić centralnog Kosova i Metohije jer je prikupljao narodne umotvorine, izreke, pesme, melodije i pisao zapravo istoriografski o događajima i vremenima u kojima je i on sam živeo", dodaje sagovornik Euronews Srbija.

Obe lipljanske crkve, kao i spomenik i grob Deni Debeljkoviću nalaze se u specijalnoj zaštićenoj zoni, kao i ostali spomenici srpske kulturne baštine na Kosovu i Metohiji. Po zakonu, u blizini ne bi smelo da se grade višespratnice, što se nažalost u Lipljanu ne poštuje.

Preporuka za vas

Komentari (0)

Kultura