Istorija

Misterija "kišobrana smrti": Najpoznatije špijunsko ubistvo Hladnog rata i danas intrigira svet

Komentari
Misterija "kišobrana smrti": Najpoznatije špijunsko ubistvo Hladnog rata i danas intrigira svet
AP/Dimitar Deinov - Copyright AP/Dimitar Deinov

veličina teksta

Aa Aa

Bilo je to 7. septembra 1978. godine kada je 49-godišnji bugarski novinar i pisac Georgi Markov čekao na autobuskoj stanici na mostu Vaterlo u centru Londona. Iznenada je osetio ubod u butinu. Kada se okrenuo, ugledao je čoveka koji mu se izvinio, a kojem je upravo bio ispao kišobran.

Incident je delovao beznačajno. Međutim, četiri dana kasnije, Markov je bio mrtav. Ono što je isprva tretirano kao smrt od sepse, pretvorilo se u jedan od najmisterioznijih slučajeva političkog ubistva iz perioda Hladnog rata. Istraga je otkrila izuzetno sofisticiranu metodu trovanja, a sumnje su odmah pale na tajne službe komunističke Bugarske i Sovjetskog Saveza.

Slučaj je dobio još mračniju dimenziju kada je otkriveno da je porodica Markova mesecima ranije bila upozorena na planiranje atentata.

Kuglica koja je otkrila ubistvo

U danima nakon smrti Markova, britanske vlasti su otkrile trag koji je promenio tok istrage. U forenzičkoj laboratoriji Skotland Jarda ispitan je mikroskopski metalni predmet pronađen u butini žrtve.

Pod mikroskopom je bilo jasno da je reč o izuzetno sofisticiranoj kuglici, ne većoj od glave čiode, sa četiri mikroskopske rupe koje su služile za prenos sićušne količine smrtonosnog otrova. Naučnici iz Porton Dauna, strogo poverljivog britanskog istraživačkog centra za hemijsko i biološko oružje, zaključili su da je supstanca koja je ubila Markova bila ricin, izuzetno moćan toksin.

Do tada nije bio zabeležen nijedan slučaj upotrebe ove supstance za ubistvo u Velikoj Britaniji.

Druga meta i Bugarin koji je preživeo

Istraga je pokazala da Markov možda nije bio jedina meta. Deset dana pre napada u Londonu, još jedan bugarski disident u egzilu, Vladimir Kostov, osetio je oštar bol u leđima dok je izlazio iz pariskog metroa sa suprugom.

Naredna tri dana imao je visoku temperaturu, ali se na kraju oporavio. Kada je čuo za smrt Markova, otišao je na rendgensko snimanje koje je otkrilo minijaturni metalni predmet u njegovim leđima. Predmet je hirurški odstranjen i poslat u Britaniju na analizu.

Stručnjaci su utvrdili da je kuglica identična onoj iz tela Markova - napravljena od retke legure platine i iridijuma, koju ljudski organizam ne odbacuje. Toksikolozi su u tkivu Kostova pronašli antitela na ricin, zaključivši da je preživeo samo zato što kuglica nije sadržala dovoljnu količinu otrova. Ovi dokazi su učvrstili uverenje britanskih istražitelja da iza napada stoji državna obaveštajna služba.

"Odluka da ga ubiju je već doneta"

Godine 1979., udovica Markova, Anabel, i njegov stariji brat Nikola, otkrili su da su postojala rana upozorenja o atentatu. Prema rečima Anabel, u maju 1978. nepoznati muškarac je kontaktirao njenog supruga i preneo mu zabrinjavajuće informacije. Taj nepoznati čovek je tvrdio da je odluka o likvidaciji Markova doneta na najvišem političkom nivou u Bugarskoj, a kao razlog su navedene oštre kritičke emisije koje je novinar pripremao za Radio Slobodnu Evropu.

Slično upozorenje dobio je i njegov brat Nikola u septembru 1977. godine, kada mu je rečeno da će Georgi biti eliminisan "bez ostavljanja traga", prvom mogućom prilikom, i da je otrov za tu namenu već prebačen u zapadnu Evropu.

Pisac koji je razbesneo Todora Živkova

Pre nego što je napustio Bugarsku 1969. godine, Georgi Markov je bio cenjeni romanopisac i dramaturg, sa pristupom vladajućoj eliti. Nakon preseljenja u Britaniju, postao je jedan od najoštrijih kritičara komunističkog režima u domovini.

Radeći za svetsku službu BBC-a i Radio Slobodnu Evropu, Markov je kroz svoje emisije opisivao život u višim slojevima bugarskog društva, razotkrivajući nepotizam i korupciju. Poseban bes kod bugarskog lidera Todora Živkova izazvao je serijal pod nazivom "Moji susreti sa Todorom Živkovim", gde je Markov govorio o tabu temama koje je režim očajnički želeo da sakrije od naroda.

Uloga KGB-a i "slučajnost" Živkovljevog rođendana

Bliske veze Sofije i Moskve usmerile su sumnje direktno na sovjetske tajne službe. Svako odeljenje bugarske državne bezbednosti kontrolisao je savetnik KGB-a, koji je odgovarao direktno Moskvi. Stručnjaci su smatrali da je bilo nezamislivo da se ovakva operacija izvede bez znanja Rusa. Sofisticiranost oružja i metode takođe je ukazivala na to da je naručilac neko na samom vrhu vlasti.

Još jedan upečatljiv detalj bio je datum napada: Markov je pogođen 7. septembra, tačno na rođendan Todora Živkova.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, otkriveno je da je KGB zaista razvio specijalno modifikovan kišobran sposoban da ubaci mikroskopske kuglice sa ricinom u ljudsko telo. Bivši oficiri KGB-a potvrdili su sovjetsku umešanost u ubistvo, tvrdeći da je napad izveo italijanski kriminalac pod kodnim imenom "Pikadili".

Uprkos dugogodišnjim istragama, niko do danas nije zvanično optužen za ubistvo Georgija Markova. Bugarska je slučaj zatvorila 2013. godine zbog nedostatka osumnjičenih, dok u Britaniji istraga i dalje ostaje otvorena.

Više od same eliminacije istaknutog kritičara, ovo ubistvo imalo je mračnu i širu svrhu - slanje jezive poruke straha disidentima koji su prebegli na Zapad: "Možemo da vas nađemo kad god poželimo. I možemo da vas ubijemo".

Komentari (0)

Magazin