Život

1,6 miliona kubnih metara samo za ZOI: Veštački sneg postao sastavni deo zimskih sportova

Komentari
1,6 miliona kubnih metara samo za ZOI: Veštački sneg postao sastavni deo zimskih sportova
1,6 miliona kubnih metara samo za ZOI: Veštački sneg postao sastavni deo zimskih sportova - Copyright Tanjug/AP Photo/Luca Bruno, file

Autor: Euronews, AP

30/01/2026

-

08:00

veličina teksta

Aa Aa

Italijanski stručnjak za pravljenje veštačkog snega David Serato imaće ključnu ulogu u skijaškim i snoubord takmičenjima na predstojećim Zimskim olimpijskim igrama.

On je zadužen za doterivanje i usavršavanje nekoliko staza koje će biti korišćene na Zimskim olimpijskim igrama Milano–Kortina 2026, a svoj posao shvata veoma ozbiljno.

"To je najvažnija trka u njihovom životu. Naša dužnost je da im pružimo najbolje — da obezbedimo najbolje staze na kojima mogu da daju maksimum nakon tolikog napornog treninga", kaže Serato.

Danas je veštački sneg — ili "tehnički sneg", kako ga Serato naziva — postao sastavni deo skijaških takmičenja, do te mere da olimpijski sportisti više ni ne razmišljaju o tome da li se takmiče na njemu.

Iznad svega, žele stazu koja će izdržati višestruke trening-vožnje i same trke, a da se pritom ne razmekša previše niti da se na njoj stvore duboki kolotrazi, piše Euronews.

Majka priroda ne može uvek to da obezbedi, a kako klimatske promene posebno utiču na zimske sportove, pravljenje veštačkog snega postalo je neophodno.

1,6 miliona kubnih metara veštačkog snega spremno za Olimpijske igre

Serato nadgleda operacije na terenima gde su instalirani novi sistemi za proizvodnju snega, uključujući Bormio za alpsko skijanje i skijaški alpinizam, kao i Livinjo za takmičenja u slobodnom stilu i snoubordingu.

On sarađuje sa Međunarodnom skijaškom i snoubord federacijom i Međunarodnim olimpijskim komitetom još od Zimskih olimpijskih igara u Sočiju 2014. godine.

Organizacioni komitet je u petak saopštio da je proizveo gotovo 1,6 miliona kubnih metara tehničkog snega za sva borilišta, što je manje od prvobitno predviđene količine. Serato je nadgledao radove na izgradnji novih visokoplaninskih rezervoara za vodu, namenjenih skladištenju vode za pravljenje snega.

U Snežnom parku Livinjo izgrađen je bazen koji može da primi oko 200 miliona litara vode. Sada je to jedan od najvećih rezervoara na italijanskoj strani Alpa, rekao je Serato. Tamo je dodato više od 50 snežnih topova, koji mogu da proizvedu oko 800 miliona litara snega za približno 300 sati.

U Bormiju, kako Serato navodi, izgrađeno je jezero na nadmorskoj visini od 2.300 metara, kapaciteta 88 miliona litara vode. Takođe je dodato 75 snežnih topova za alpsko skijanje i skijaški alpinizam.

"Stazu u Bormiju smo podigli na potpuno novi nivo", kaže on, upoređujući je sa "Ferari automobilom sa novim menjačem".

Zašto se zimski sportovi sve više oslanjaju na veštački sneg

Proizvodnjom snega organizatori mogu da kontrolišu kvalitet i tvrdoću staze, pripremajući je u skladu sa zahtevima FIS-a i obezbeđujući ujednačene uslove, objašnjava Serato.

On kaže da je lakše raditi sa tehničkim snegom jer je zbijeniji i bezbedniji, pošto se ne degradira tako brzo, dok prirodni sneg zahteva više rada. Mogu da ubrizgavaju vodu duboko u snežni pokrivač, koja se potom zaledi i stvori stabilniju trkačku podlogu.

Međutim, klimatske promene takođe čine veštački sneg neophodnim. Porast temperatura nastavlja da topi Dolomite, gde će se održavati većina takmičenja.

U poslednjih pet godina Italija je, prema izveštajima, izgubila 265 skijališta zbog rasta temperatura, dok je velika analiza objavljena prošle godine pokazala da globalno zagrevanje pogađa planinske regione, uključujući Alpe, "intenzivnije" nego nizijske oblasti.

Pored toga, kako se Zemlja zagreva rekordnom brzinom, lista lokacija koje bi mogle pouzdano da budu domaćini Zimskih olimpijskih igara znatno će se smanjiti u narednim godinama, upozoravaju istraživači.

Od 93 planinske lokacije koje trenutno imaju infrastrukturu za vrhunska zimska sportska takmičenja, samo 52 će, prema istraživanju profesora Danijela Skota sa Univerziteta Vaterlu i vanrednog profesora Roberta Štajgera sa Univerziteta u Insbruku, imati dovoljnu visinu snežnog pokrivača i dovoljno niske temperature da mogu da budu domaćini Zimskih olimpijskih igara tokom 2050-ih godina.

Taj broj bi mogao da padne i na svega 30 do 2080-ih godina, u zavisnosti od toga koliko svet uspe da smanji zagađenje ugljen-dioksidom.

Situacija je još sumornija za Zimske paraolimpijske igre, koje se obično održavaju na istim borilištima dve nedelje nakon završetka Zimskih olimpijskih igara.

Njihovo istraživanje je takođe pokazalo da do sredine veka gotovo da neće postojati lokacije koje bi mogle pouzdano da budu domaćini snežnih sportova bez proizvodnje veštačkog snega.

Međutim, ni to nije trajno rešenje. 

"Proizvodnja snega... predstavlja samo relativnu i privremenu zaštitu od posledica klimatskih promena", upozorio je Francuski državni revizorski sud (Cour des Comptes) u izveštaju objavljenom 2024. godine.

Iako su njegove emisije možda relativno male, proizvodnja veštačkog snega je proces koji zahteva mnogo novca, energije i vode, što bi uskoro moglo da predstavlja preveliko opterećenje za lokalne resurse.

Komentari (0)

Magazin