Šta je "Šengen šafl": Amerikanci putuju Evropom, Srbija važna stanica u pravilu 90/180
Komentari
14/05/2026
-13:33
Kristina i Erik Švendeman proveli su nekoliko meseci putujući po Aziji početkom prošle godine. Na proleće su se američki penzioneri vratili u svoju bazu u Italiji, gde su ostali nekoliko meseci. Međutim, zbog ograničenja boravka od 90 dana, naredna tri meseca proveli su u pokretu — u Engleskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Turskoj, Jordanu i na Kipru. Potom su se u oktobru vratili u Italiju, gde su ostali do kraja godine.
Švendemanovi praktikuju ono što je poznato kao "Šengenski šafl" (Schengen Shuffle), piše CNN. U najkraćem, reč je o stalnom kretanju kako bi ostali u okviru pravila koja građanima većine zemalja dozvoljavaju da provedu najviše 90 od svakih 180 dana u šengenskoj zoni Evrope, koju trenutno čini 29 država članica.
Nekima koji praktikuju ovakav način života prija stalna promena okruženja, dok se drugi sele uglavnom iz nužde, pokušavajući da obezbede dugoročniji boravak. Oko ovog fenomena nastale su Fejsbuk grupe i druge onlajn zajednice, gde iseljenici u različitim situacijama razmenjuju iskustva i strategije. Poštovanje pravila o boravku od 90 dana može biti izazovno — ali i ispunjavajuće.
Švendemanovi su se 2022. godine preselili u Italiju iz Napulja na Floridi, koristeći vizu za boravak bez zaposlenja, namenjenu ljudima koji ne planiraju da rade i žele dugoročno da žive u Italiji. Međutim, posle dve godine, promenili su planove.
"Odlučili smo da, pošto su nam isticale dvogodišnje dozvole boravka, više želimo da se selimo između Italije i ostatka sveta nego da ih obnavljamo. Obožavamo Italiju, ali smo shvatili da i dalje želimo da putujemo veći deo godine. I dalje provodimo oko 170 dana godišnje, odnosno gotovo svo vreme koje nam je dozvoljeno u okviru Šengena, u Italiji", kaže Kristina.
Šta je Šengen zona?
To "dozvoljeno vreme u Šengenu" ograničeno je na najviše 90 dana u bilo kom periodu od 180 dana — što ukupno iznosi otprilike 180 dana godišnje. Šengenska zona, uspostavljena 1985. godine, predstavlja sporazum između država članica koji garantuje slobodno kretanje među njima — što znači da nema graničnih kontrola niti obaveznih pečata u pasošu.
Tanjug AP/Darko Bandić
Pravilo 90/180 ne zahteva da maksimalnih 90 dana u Šengenskoj zoni bude provedeno uzastopno, ali podrazumeva pažljivo računanje kako bi putnici bili sigurni da nisu ostali duže od 90 dana u bilo kom "pokretnom" periodu od 180 dana. Prilikom ulaska u zonu, službenici gledaju unazad 180 dana od trenutnog datuma kako bi proverili da li je posetilac premašio ukupno dozvoljenih 90 dana boravka.
Građani pojedinih zemalja koji putuju u Evropu, uključujući Amerikance, imaju znatno lakši režim putovanja nego državljani mnogih drugih država. Dok evropske zemlje od građana nekih država zahtevaju vizu pre ulaska, to nije slučaj za državljane SAD.
Zašto "šafl"?
Amerikanci Emili Vilson i Kris Prudom, zajedno sa svojim sedmogodišnjim terijerom Denverom, poslednjih godinu dana putovali su u Španiji, Turskoj, Austriji, Engleskoj, Tajlandu, Portugalu i Kaliforniji.
Jedan od razloga njihovih putovanja jeste želja da istraže nova mesta, dok je drugi činjenica da nemaju vizu koja bi im omogućila da u Portugalu, zemlji koju su izabrali za život, ostanu duže od 90 dana odjednom. Kao i Sjedinjene Američke Države, većina zemalja ograničava vreme koje posetioci mogu da provedu bez dugoročne vize. Takve vize često je teško dobiti i dolaze uz određena pravila, uključujući ograničeno vreme provedeno van zemlje i poreske obaveze.
"Razmatrali smo boravišne vize, poput portugalske D7, ali birokratija je veoma komplikovana, a zahtevi često ograničavaju koliko možete da putujete van zemlje. Shvatili smo da još nismo spremni da se skrasimo i da zapravo nismo dovoljno istražili Evropu. Ovakav način putovanja omogućava nam da polako upoznajemo svet, na način o kojem ranije nismo razmišljali, sve dok nismo čuli druge kako o tome govore na Jutjubu i u Fejsbuk grupama", kaže Vilson.
Izazovi "šaflovanja"
Bilo da to rade iz izbora ili nužde, ljudi koji praktikuju ovakav način života suočavaju se sa brojnim izazovima, uključujući pribavljanje viza, pronalaženje smeštaja i upoznavanje novih sredina svakih nekoliko meseci.
Erika Eros / Panthermedia / Profimedia
Sindi Vilhelm, poreklom iz Akrona u Ohaju, provela je tri godine u "šaflovanju" pre nego što je uspela da dobije dugoročnu dozvolu boravka u Francuskoj.
U septembru 2023. godine, dok je još živela tim načinom života, pokrenula je Fejsbuk grupu "Schengen Shuffle Expats" kako bi se povezala sa drugim ljudima koji prolaze kroz isto iskustvo. Grupa danas ima gotovo 7.000 članova koji razmenjuju savete, dele korisne informacije i povremeno se sastaju tokom putovanja.
Među drugim Fejsbuk grupama namenjenim "šaflerima" nalaze se i "Schengen Shuffle Sisters" i "Schengen Shuffle Rentals".
Dok su neki ljudi koji praktikuju ovakav način života kupili nekretnine unutar ili van Šengenske zone, drugi su prinuđeni da stalno koriste kratkoročni smeštaj gde god da se nalaze.
Praćenje ograničenja boravka u Šengenskoj zoni zahteva stalnu pažnju. Iako pravilo "90 dana u i 90 dana van" deluje kao jednostavna matematika, u praksi može biti komplikovanije nego što se čini. Dani u kojima putujete iz jedne zemlje u drugu računaju se kao puni dani u obe zemlje.
Kada se putuje iz bilo koje Šengenske zemlje u, na primer, obližnju vanšengensku zemlju poput Srbije, jedan dan putovanja računa se i kao dan proveden u Šengenu i kao dan proveden u Srbiji. Pošto i Srbija za većinu stranaca ograničava boravak na 90 dana, često je potrebno uključiti i treću zemlju kako se ne bi prekoračilo ograničenje ni u Šengenu ni u Srbiji. Uvek je preporučljivo ostaviti nekoliko dodatnih dana "margine" u slučaju kašnjenja letova, pogrešnih proračuna ili drugih nepredviđenih okolnosti.
Mnogi "šafleri" koriste pomoć aplikacija poput Schengen Calculator 90/180 i Schengen Simple, ili veb-sajtova kao što je Visa-Calculator.
Komentari (0)