Solarni paneli na stambenim zgradama u Beogradu: Šta je potrebno za ugradnju i koliko se investicija isplati?
Komentari
Solarni paneli više nisu rezervisani samo za porodične kuće; i krovovi stambenih zgrada mogu biti pretvoreni u male elektrane koje bi mogle da smanje račune za zajedničku potrošnju. U Srbiji je moguće postaviti solarne panele i na stambenu zgradu, a stambena zajednica može da dobije status kupca-proizvođača. Postupak je nešto složeniji nego kod porodične kuće.
Postupak počinje tako što Skupština stambene zajednice donosi odluku o izgradnji solarne elektrane na zgradi. Zatim se postavi elektrana, (na primer, zgrada može postaviti 20–50 kW panela na krov), elektrana proizvodi struju prvenstveno za potrebe zgrade, a višak se šalje u distributivnu mrežu. Nakon izgradnje potrebno je prilagoditi merno mesto. Zahtev se podnosi Elektrodistribuciji Srbije.
Stambena zajednica sklapa ugovor sa EPS-om, ako zgrada tokom nekog perioda proizvede više nego što potroši, višak se evidentira i može da se koristi u narednim obračunskim periodima.
Nakon zaključenja ugovora, operator sistema priključuje objekat kao kupca-proizvođača; EPS navodi rok od najkasnije pet dana za priključenje i još najkasnije pet dana za upis u registar.
Cena solarnih panela na zgradama dosta zavisi od snage sistema. Za sistem od otprilike 20 kW izgradnja solarnih panela može da košta nekoliko desetina hiljada evra za kompletan sistem: paneli, inverteri, konstrukcija, montaža, projektovanje, zaštite i potrebna dokumentacija/priključenje.
AP Photo/Godofredo A. Vásquez
Prema ranijim podacima, Elektroprivreda Srbije (EPS) je za tri godine potpisala gotovo 5.000 ugovora sa kupcima proizvođačima električne energije. Najveći broj kupaca su domaćinstva, a najmanje ih je među stambenim zajednicama. Prema dostupnim podacima za sada su solarni paneli na zgradama registrovani u Beogradu, Subotici, Nišu, Pančevu i Kragujevcu.
Dejan Vujičić, profesionalni upravnik stambenih zgrada, za Euronews Srbija, kaže da u zgradama kojima upravlja je za sada nema interesovanja za ugradnju solarnih panela, iako bi oni mogli da doprinesu smanjenju troškova i korišćenju energije iz obnovljivih izvora.
"Do sada u tim zgradama nigde nije postojala aktivnost kada je reč o solarnim panelima, odnosno inicijativa da ih stanari ugrade kako bi zgrada smanjila svoje troškove i koristila takozvanu zelenu energiju“, navodi Vujičić za naš portal.
Prema njegovom iskustvu, najveća prepreka za ovakve investicije jeste novac. Kako objašnjava, problem nije samo u troškovima solarnih panela, već i u tome što među stanarima još ne postoji dovoljno razvijena svest o potrebi zajedničkog ulaganja u održavanje i unapređenje zgrade.
Deb Cohn-Orbach/UCG/Universal Images Group / Universal images group / Profimedia
"Uvek je problem u novcu. Evo, zakon omogućava da se svaka zgrada osigura, a premije su relativno niske, međutim, ni to nismo uspeli da uradimo u zgradama. Za jednu stambenu zajednicu potrebno je nekih pet do šest hiljada evra. Ne znam kakva je situacija kada je reč o većem broju stanova u zgradi, ali u principu, uvek je problem novac“, kaže Vujičić.
On dodaje da je potrebno vreme da se promeni način razmišljanja stanara, posebno kada je reč o zajedničkom ulaganju.
Profesionalni upravnici, prema njegovim rečima, mogu da pokrenu određene aktivnosti, ali se stanari često odlučuju na ulaganja tek kada ih na to primoraju konkretni troškovi.
"Mi kao profesionalni upravnici uspevamo da odradimo koliko-toliko neke aktivnosti, jer je uvek problem kada je ono – stani-pani. Kada se dobiju visoki računi za struju, onda bi možda i razmišljali o tome. Sada možda i dobijaju neke visoke račune za struju, ali im je finansijski nemoguće da uđu u sistem finansiranja za panele“, objašnjava on.
Može li pojedinac da postavi solarni panel u zgradi?
Ugradnja solarnih panela na zgradi, međutim, ne može da bude odluka pojedinca. Vujičić objašnjava da je za takvu investiciju neophodno sprovesti odgovarajuću proceduru i dobiti odluku stambene zajednice.
"Procedura je pre svega vezana za odluku stambene zajednice. Ta odluka se donosi na sastanku sa kvorumom. Nekad nema kvoruma, ali otprilike u roku od mesec dana mogle bi da se donesu odluke i po pitanju solarnih panela“, kaže Vujičić.
Posebno pitanje je mogućnost da solarne panele postavi pojedinac koji živi na poslednjem spratu. I u tom slučaju, međutim, potrebno je odobrenje stambene zajednice, jer se krov smatra zajedničkom imovinom.
Euronews
"Taj koji živi na poslednjem spratu može da uputi zahtev stambenoj zajednici da mu omogući korišćenje krova za tu namenu. Onda se oni dogovaraju da li će on na mesečnom nivou vršiti određene uplate na račun stambene zajednice ili će to biti jednokratno. Sve je faktički na stambenoj zajednici koja donosi odluke“, objašnjava Vujičić.
Dakle, pojedinac može da pokrene ovakvu inicijativu, ali ne može samostalno da odluči da iskoristi krov zgrade.
"Neko pojedinačno to može da uradi ako je na poslednjem spratu, ali sve u dogovoru sa stambenom zajednicom. Verovali vi ili ne, krov je zajednička imovina, kao što je fasada zajednička imovina, čak i onaj deo fasade koji pripada vašem stanu. Vi niste vlasnik te fasade, nego stambena zajednica, kao i sve ostalo što predstavlja zajedničku imovinu – stepeništa, lift, zidovi i tako dalje“, dodaje Vujičić.
Zaključuje da je šteta što izgradnja solarnih panela na zgradama nije zaživela jače. Dodaje i da su osnovni razlog finansije, kao i neobaveštenost ljudi.
Komentari (0)