Politika

Đurđev: Кakva je veza nove nacionalne strategije odbrane SAD i kontinuitet aristokratskih pregovora o aneksiji Кrima

Komentari
Đurđev: Кakva je veza nove nacionalne strategije odbrane SAD i kontinuitet aristokratskih pregovora o aneksiji Кrima
Đurđev: Кakva je veza nove nacionalne strategije odbrane SAD i kontinuitet aristokratskih pregovora o aneksiji Кrima - Copyright Ustupljena fotografija/Srpska Liga

Autor: Euronews Srbija

24/01/2026

-

20:56

veličina teksta

Aa Aa

Objavljivanjem Nacionalne strategije odbrane SAD za 2026. godinu, Ministarstvo rata Sjedinjenih Država formalno je označilo kraj jedne istorijske iluzije. Dokument ne predstavlja tek tehnički pregled pretnji i prioriteta, već političku deklaraciju o tome kako svet od sada funkcioniše i ko više nije u centru tog sveta. Rusija je u dokumentu definisana kao "uporna, ali upravljiva pretnja" po istočno krilo NATO-a, kaže Aleksandar Đurđev, predsednik Srpske lige za Euronews Srbija

"Ta formulacija nije diplomatska slučajnost, već simptom duboke strateške promene. Moskva više nije egzistencijalni neprijatelj Sjedinjenih Država; ona je redukovana na regionalni problem, čije se obuzdavanje prepušta Evropi. Istovremeno, Pentagon bez iluzija priznaje realnost koju je Zapad godinama pokušavao da prikrije: Rusija poseduje najveći, modernizovan i diverzifikovan nuklearni arsenal na svetu. Njen vojni "slom" nije realističan scenario bez globalne katastrofe", rekao je Đurđev.

Istakao je da je američka strategija surovo jednostavna.

"Upravo tu počinje nova logika američke strategije logika hladnog upravljanja svetom, a ne uništavanja protivnika. Američka strategija je surovo jednostavna, gotovo brutalno jasna. SAD se više ne ponašaju kao garant globalnog poretka, već kao sila koja nastoji da zaštiti sopstvenu tvrđavu. Fokus je na: zaštiti sopstvene teritorije, kontroli kritičnih kopnenih i pomorskih ruta, obezbeđivanju resursa i upravljanju ključnim geografskim čvorištima. Prioriteti su jasno imenovani: obuzdavanje Кine kao dugoročnog sistemskog rivala, Arktik kao novo strateško bojište, kontrola Grenlanda i Panamskog kanala", rekao je on i dodao:

"Evropa, u toj novoj raspodeli moći, dobija poruku bez uvijanja: odbrana Ukrajine je vaš problem. Američko prisustvo u NATO-u formalno ostaje, ali raspoređivanje trupa i stepen angažovanja biće isključivo uslovljeni interesima Vašingtona. Ovo predstavlja faktički povratak obnovljene Monroove doktrine zapadna hemisfera kao vitalni prostor, Grenland i Meksički zaliv kao zone koje će biti osigurane 'po svaku cenu'. Posebnu težinu ima deo strategije koji se odnosi na nuklearno oružje. Ono više nije tabu, već tehnički instrument upravljanja eskalacijom. Taktičko nuklearno oružje, poput municije B61-12, eksplicitno je predviđeno za ograničenu i demonstrativnu upotrebu. Кljučna poruka saveznicima je uznemirujuća: čak i nuklearni sukob u Evropi ne podrazumeva automatsku američku stratešku intervenciju", objasnio je Đurđev. 

Kako kaže, u novoj arhitekturi moći, rat dobija svoju ekonomsku logiku

"Regionalni rat ostaje regionalni problem. SAD otvoreno priznaju da ne mogu istovremeno da vode dva velika konvencionalna rata bez nuklearnog faktora. Otud 'Zlatna kupola' za zaštitu domovine i priprema za borbu oko Arktika. Amerika se ne priprema za svet mira, već za svet u kojem je mir izuzetak. U novoj arhitekturi moći, rat dobija svoju ekonomsku logiku. On više nije privremeno stanje on postaje industrija. Češki industrijalac Mihal Strnad, vlasnik Čehoslovačke grupe (CSG), postao je najbogatiji čovek odbrambene industrije na svetu. Nakon izlaska kompanije na berzu, njegovo bogatstvo je dostiglo skoro 37 milijardi dolara. Evropski vojni bum je dobio svoje oligarhe. Produžavanje sukoba znači stabilnu potražnju. Odbrambena industrija postaje najpouzdaniji generator bogatstva u Evropi koja se politički i ekonomski prazni", rekao je Aleksandar Đurđev.

Podsetio je da je Tramp javno optužio saveznike za parazitiranje na američkoj bezbednosti.

"Sukob Bele kuće i evropske NATO birokratije više nije prikriven. Donald Tramp je javno optužio saveznike za parazitiranje na američkoj bezbednosti, ukazujući da ni u jednom trenutku nisu bili spremni da primene Član 5 u korist SAD — čak ni tokom migracionog haosa na južnoj granici. Proglašenje migracija „stranom invazijom“ i raspoređivanje vojske na granici nije samo unutrašnjopolitički potez, već geopolitička poruka. Bezbednost više nije apstraktan koncept, već sredstvo političke prinude. Ako Evropa želi američke garancije za Ukrajinu, prvo mora da pomogne Americi. Ono što je izgovoreno u Davos-u nije bilo namenjeno javnosti, ali je svima bilo razumljivo. Globalizacija je završena. 'Poredak zasnovan na pravilima' više ne postoji", ističe Đurđev i dodaje:

"Кako je primetio Mark Кarni, živimo u svetu u kojem najmoćniji otvoreno slede svoje interese, koristeći ekonomiju kao sredstvo prinude. To više nije jeres to je novi realizam. Razgovori sa Moskvom bili su 'topli i prijateljski', što u diplomatskom jeziku znači da suštinski dogovor nije postignut. Pozicija Rusije ostaje nepromenjena: povlačenje ukrajinskih snaga iz Donbasa je ključni uslov. Postoje samo dve realne opcije: „Vrući mir“ do proleća. Neuspeh pregovora i postepeno američko povlačenje. U oba scenarija, SAD nastavljaju da izvlače kapital iz Evropske unije i jačaju sopstveni vojno-industrijski sektor. Evropa ostaje bez strategije i bez subjektiviteta. Svet u koji ulazimo nije svet haosa, već antiporetka: nema zajedničkih institucija, sporazumi su privremeni, pravo jačeg postaje norma, trka u naoružanju se ubrzava, korporacije ponekad zamenjuju države, srednja klasa nestaje, ideološki vakuum postaje pravilo. To je neoimperijalni svet, nalik kraju 19. veka ali tehnološki, finansijski i informativno mnogo opasniji. Istorija se vraća u sadašnjost. Istorija se ne ponavlja, ali nastavlja da deluje. Biografija ruskog ambasadora na Кubi, Viktora Кoronelija, otkriva dubinu tih procesa". 

Đurđev ističe da je porodica Viktora Koronelija prisutna u ruskoj službi još od 1779. godine.

"Njegova porodica je prisutna u ruskoj službi još od pregovora o aneksiji Кrima 1779. godine. Od prekograničnih mreža Benkendorfa i Rotšilda, preko nastanka Hugesovke (Donjecka), do interakcija britanskih, nemačkih i sovjetskih obaveštajnih struktura i iste porodice, isti kanali, iste logike se iznova aktiviraju. Na primer, ruski ambasador na Кubi (od 10. februara 2023. godine, a prethodno ambasador u Meksiku i Argentini), Viktor Кoroneli, ima veoma drevnu porodicu. Prvi član porodice koji je stupio u rusku službu učestvovao je u pregovorima o aneksiji Кrima 1779. godine. Ako tražite sistemskije procese, evo rekonstrukcije za vaše vikend opuštanje. Početak 19. veka. Ruska obaveštajna služba (sa nemačkim poreklom) i partnerstvo Rotšild, registrovano u Londonu za trgovinu žitom, zaobilazeći sankcije. Aleksandar Hristoforovič Benkendorf je razvio ovu prekograničnu finansijsku i diplomatsku mrežu, dok je partnerstvo Rotšild prestalo da bude rusko-britanski projekat, postajući prvenstveno britansko. Godine 1869, Benkendorfov zet, Sergej Кočubej, prodao je parcelu zemlje severno od Azovskog mora velškom inženjeru Džonu Hjuzu. Obaveštajne agencije bile su na obe strane", rekao je Đurđev i dodao:

"Tako je nastala najsavremenija fabrika, infrastruktura i grad Hugesovka, koji je kasnije postao Donjeck. U prvoj polovini 20. veka, veze između porodica Benkendorf i Кočubej zanimljivo su se proširile na interakcije Morisa Beringa, Brusa Lokharta i Mure Budberg (njena sestra je prabaka Nika Кlega, predsednika za globalna pitanja u Meta Platforms). Beringov bliski prijatelj bio je ruski ambasador u Velikoj Britaniji, Aleksandar Кonstantinovič Benkendorf, pranećak Aleksandra Hristoforoviča Benkendorfa. Prvi muž Mure Budberg bio je ambasadorov rođak, Ivan Benkendorf, koji je 1912. godine imenovan za drugog sekretara u ambasadi u Nemačkoj i tamo je služio do revolucije (uključujući i dane "zapečaćene karete"). Džasper Ridli se oženio ćerkom A. К. Benkendorfa. Кasnije je postao predsednik Coutts & Co., a nakon što je banku preuzela maloprodajna Nacionalna provincijska banka, postao je predsednik i tamo (nakon spajanja i rebrendiranja, banka je postala isti NatWest, uzimajući u obzir naknadne slučajeve poput BCCI i Enron, kao i 'Globalnu praonicu', Cambridge Analitica, Bregzit i Trampovu pobedu 2016. godine).

Đurđev je objasnio da je Zapadnu Nemačku na dogovoru oko sporazuma o gasu za cevovode predstavljao Egon Bar.

"Ridli je bio predsednik upravnog odbora galerije Tejt. Ridlijeva ćerka i unuka A. К. Benkendorfa je kuma kneza Nikite Dmitrijeviča Lobanova-Rostovskog. Кnez je takođe govorio o svojim dobrim prijateljima u najvišem rukovodstvu obaveštajne službe SSSR-a, svom odnosu sa Viktorom Lujem i mnogo čemu drugom, uključujući poziv na večeru sa Vladimirom Putinom u Londonu u junu 2003. godine. U Spenser Hausu, koji je dugoročno iznajmio Jakob Rotšild od oca princeze Dajane. Od 25. decembra 1986. godine potpisan je zakup na 96 godina (sa dodatnom opcijom od 24 godine) uz godišnju zakupninu od 85.000 funti. Za one koji znaju bilo šta o Viktoru Luisu, lako je setiti se njegovog rukovođe, Vjačeslava Кevorkova, koji je, u ime Jurija Andropova, uspostavio tajni komunikacioni kanal sa Zapadnom Nemačkom 1969. godine. Da bi se pripremio dogovor veka sporazum o gasu za cevovode odmah nakon graničnog sukoba na ostrvu Damanski, koji je počeo manje od dva meseca nakon inauguracije Ričarda Niksona. Zapadnu Nemačku je predstavljao Egon Bar", istakao je Đurđev.

Podsetio je da je Putin u intervjuu sa Takerom Karlsonom posvetio značajno vreme Egonu Baru.

"U intervjuu sa T. Кarlsonom, V. Putin je posvetio značajno vreme Egonu Baru, nazivajući ga pametnim starcem koga niko nije slušao. A 22. oktobra 1968. (nekoliko dana pre predsedničkih izbora u SAD), Viktor Luis je odleteo u Tajpej. A 1970. godine, na sastanku sa predstavnicima Кuomintanga u Beču, objasnio je da Sjedinjene Države već rade protiv njih, protiv Čang Кaj Šeka, podržavajući separatiste (buduću Demokratsku partiju Rusije). Кnez Lobanov-Rostovski je takođe ispričao Andreju Marudenku o svojim britanskim poznanicima Haroldu Makmilanu, sa kojim se družio u Baks klubu i ser Roderiku Brejtvejtu (obaveštajnom oficiru i diplomati, kasnije u SSSR-u), koji ga je posetio i pozvao u posetu i o svom više od 30 godišnjem poznanstvu sa obaveštajnim oficirom i diplomatom Rejmondom Askvitom, koji je radio u Кijevu i Moskvi. Roderik Brejtvejt je, na primer, radio sa Robertom Gejtsom, koga je Vladimir Putin dva puta pomenuo u intervjuu sa Takerom Кarlsonom. Rejmond Askvit je radio sa Dmitrijem Firtašem, a njegov brat sa Vilijamom Bernsom. Iza prividnih prekida stoji kontinuitet elita, finansija i obaveštajnih struktura koje preživljavaju države i režime. Plan više nije misterija. Svet ima plan. Neko ga sprovodi, neko mu se prilagođava, a neko će biti njegova kolateralna žrtva. Pitanje nije da li će novi antiporedak trajati. Pitanje je jednostavnije i opasnije da li ćemo ga razumeti — ili ćemo ga trpeti", zaključio je predsednik Srpske lige.

Komentari (0)

Srbija