Prijava zloupotreba u državnim institucijama: Ko može da bude uzbunjivač i na koji način se prijava podnosi?
Komentari
Studenti u blokadi i pokret "Kreni-promeni“ nedavno su pozvali građane da im prijavljuju informacije o mogućim zloupotrebama u institucijama i javnim preduzećima. Za tu namenu otvorili su posebnu mejl adresu uzbunjivači@studenti.org.rs, sa ciljem da se spreči uništavanje dokumentacije i dokaza, kao i sprovođenje sumnjivih isplata tokom prelaznog perioda i tranzicije vlasti, nakon izbora održanih u oktobru.
Duško Kovačević, advokat Pištaljke, za Euronews Srbija ukazao je na to da građani koji žele da ostvare zakonsku, odnosno sudsku zaštitu kao uzbunjivači, ne bi trebalo da se oslone isključivo na mejl adresu koju su otvorili studenti.
Kako je objasnio, Zakon o zaštiti uzbunjivača jasno propisuje načine na koje se prijava podnosi, kome se upućuje i pod kojim uslovima uzbunjivač može da ostvari zaštitu.
"Da bi uzbunjivač dobio sudsku zaštitu, ukoliko nakon prijave bude trpeo neku štetnu radnju, prijavu mora da podnese nadležnim državnim organima. To su policija, tužilaštvo i inspekcija. Nisu to Pištaljka, nevladine organizacije, plenumi ili bilo kakva udruženja građana“, istakao je Kovačević.
On je apelovao na sve potencijalne uzbunjivače da prijave najpre podnesu poslodavcu, što predstavlja unutrašnje uzbunjivanje, ili nadležnim državnim organima, što se smatra spoljašnjim uzbunjivanjem. U slučajevima koji ukazuju na opasnost po životnu sredinu ili mogućnost uništavanja dokaza, informacije mogu biti iznete i u javnost.
Kovačević je naglasio da postoje zakonom predviđeni koraci koje je neophodno preduzeti kako bi uzbunjivač, u slučaju da zbog prijave pretrpi štetne posledice, mogao da zatraži sudsku zaštitu.
Govoreći o dosadašnjoj primeni Zakona o zaštiti uzbunjivača, koji je na snazi od 2015. godine, Kovačević je podsetio na slučajeve uzbunjivača iz "Krušika“, Hitne pomoći i organizacija za zaštitu životne sredine, ukazujući na to da njihov put do zaštite nije bio jednostavan.
Ipak, kako je naveo, pojedini uzbunjivači uspeli su da ostvare sudsku zaštitu upravo primenom ovog zakona.
Euronews Srbija
Kao primer izdvojio je Milenka Jovanovića, koga je pravni tim Pištaljke zastupao i koji je ostvario sudsku zaštitu. Podsetio je i na slučaj doktora Josifovskog iz Hitne pomoći, koji je prvobitno takođe dobio sudsku zaštitu.
"To je prvi slučaj, ne samo u Srbiji nego i u regionu, da su tuženi državni organi i da ih je jedan sud osudio. Trenutno je postupak u Strazburu“, rekao je Kovačević.
Osvrćući se na slučaj uzbunjivača iz "Krušika“ Aleksandra Obradovića, naveo je da je njegov pravni tim izabrao drugačiji pravni put i da se nije pozivao na Zakon o zaštiti uzbunjivača.
"Možda bi rezultat njegove borbe bio drugačiji da se pozvao na zakon. Ovaj zakon štiti samo ako se neko na njega pozove i traži njegovu primenu. Ni sudije ni tužioci nemaju obavezu da ga primenjuju ukoliko se neko na njega ne pozove“, objasnio je advokat Pištaljke.
Komentarišući najavu studenata u blokadi da će pružiti zaštitu uzbunjivačima koji im dostave informacije, Kovačević je rekao da nije siguran šta takva zaštita konkretno podrazumeva.
Prema njegovim rečima, podršku uzbunjivačima mogu da pruže različite organizacije, udruženja i pojedinci, uključujući studente u blokadi i Pištaljku, čiji pravni tim takođe pruža pomoć uzbunjivačima. Međutim, kada je reč o pravosudnoj zaštiti, nju može da obezbedi isključivo sud.
"Podršku mogu da daju svi, ali uzbunjivačima koji zbog prijave budu trpeli štetne radnje zaštitu može da pruži samo sud“, naglasio je Kovačević.
Ko se smatra uzbunjivačem?
On je pojasnio i ko se prema zakonu može smatrati uzbunjivačem. Reč je o fizičkom licu koje do određene informacije o nepravilnostima dolazi u vezi sa svojim radnim angažovanjem, odnosno na osnovu odnosa prema poslu.
To znači da uzbunjivač nije svako ko je za neku nepravilnost čuo u medijima, pročitao u novinama ili saznao na protestu, skupu ili mitingu. Neophodno je da informacija potiče iz njegovog neposrednog saznanja povezanog sa poslom.
Kovačević je ponovio da je, bez obzira na to kome će sve građani proslediti informacije, za ostvarivanje zakonske zaštite neophodno je da prijavu podnesu i nadležnim državnim organima.
Govoreći o daljem postupanju institucija po prijavama uzbunjivača, ocenio je da je najveći problem upravo u primeni zakona i reakciji nadležnih organa.
Kako je naveo, od početka primene Zakona o zaštiti uzbunjivača bilo je otpora, ali i određenog napretka u njegovom razumevanju. Ipak, ono što i dalje nedostaje jeste da državni organi, a pre svega tužilaštvo, detaljno ispitaju informacije na koje uzbunjivači ukazuju.
Kovačević je objasnio da Zakon o zaštiti uzbunjivača prvenstveno reguliše zaštitu osobe koja je prijavila nepravilnost, a zatim zbog te prijave pretrpela štetne posledice. Sam zakon, međutim, ne utvrđuje da li su navodi uzbunjivača tačni, niti propisuje obavezu sudovima da ispituju njihovu osnovanost.
Utvrđivanje činjenica i eventualne odgovornosti, kako je istakao, zadatak je tužilaštva i drugih nadležnih organa, koji u takvim slučajevima moraju da postupaju u skladu sa drugim zakonima i pravilima koja važe u redovnim krivičnim postupcima.
Bonus video:
Komentari (0)