Iran seče naftnu arteriju: Koliko je Ormuski moreuz važan za svet i koju taktiku bi Teheran mogao da primeni?
Komentari
22/06/2025
-15:45
Nakon američkog bombardovanja tri nuklearna postrojenja u Iranu, parlament u Teheranu je izglasao zatvaranje Ormuskog moreuza, kroz koji prolazi oko 20 odsto svetske nafte.
Ormuski moreuz je uski prolaz između Irana i Omana i predstavlja kritičnu arteriju za globalnu ekonomiju. Ovaj tesnac povezuje Persijski zaliv sa Arapskim morem i Indijskim okeanom, omogućavajući transport nafte iz luka u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu i Iraku ka svetskim tržištima.
Blokada Ormuskog moreuza značila bi prekid isporuke nafte pre svega prema Aziji, Evropi i Severnoj Americi, što bi izazvalo nagli skok cene nafte (po nekim procenama na preko 100 dolara po barelu, a nekim čak 200).
Takav skok cene doveo bi do rasta inflacije širom sveta, potencijalno do pada privrednog rasta i poremećaja u lancima snabdevanja.

profimedia
Zemlje zavisne od uvoza nafte, poput Kine, Indije, Japana i velikog dela Evrope, bile bi posebno pogođene, jer bi im se povećali troškovi energenata i smanjila konkurentnost na globalnom tržištu.
Isto tako, regionalni saveznici SAD, poput Saudijske Arabije i UAE, trpeli bi ogromne gubitke, jer bi im se izvoz nafte naglo smanjio, što bi dalje destabilizovalo region.
Kako stručnjaci procenjuju rizike po Srbiju, možete pročitati u našen posebnom tekstu.
Koliko je Iran sposoban da blokira tesnac?
Imajući u vidu da Iran i sam koristi taj moreuz za izvoz svoje nafte u Kinu (čak 90 odsto ukuonog izvoza) nameće se pitanje koliko je odlučan da sprovede blokadu, i pored današnjeg odobrenja parlamenta u Teheranu.
Pitanje je takođe koliko je Iran zaista sposoban da ozbiljno blokira Ormuski moreuz.
Iran bi mogao da pokuša da postavi mine preko moreuza, koji je na svom najužem delu širok 55 km. Vojska te zemlje ili Revolucionarna garda Irana (IRGC) takođe bi mogli da pokušaju da napadnu ili zaplene brodove u Persijskom zalivu, što su radili u nekoliko navrata poslednjih godina, piše Reuters i procenjuje da je Teheran sposoban da ostvari pretnju.
Iako Ormuz nikada nije bio potpuno blokiran, nekoliko puta je bio poremećen.
Tokom iransko-iračkog rata 1980-ih, dve strane su se uključile u takozvane "tankerske ratove“ u Zalivu. Irak je ciljao iranske brodove, a Iran je napadao komercijalne brodove, uključujući saudijske i kuvajtske tankere za naftu, pa čak i brodove američke mornarice.
Nakon apela Kuvajta, tadašnji predsednik SAD Ronald Regan rasporedio je mornaricu između 1987. i 1988. godine da zaštiti konvoje tankera za naftu, a operacija je nazvana "Iskrena volja“.
Okončana je nakon što je američki ratni brod oborio let 655 kompanije "Er Iran", ubivši svih 290 putnika.
Tenzije u moreuzu ponovo su se rasplamsale krajem 2007. godine u nizu okršaja između iranske i američke mornarice. To je uključivalo i jedan incident u kojem su se iranski gliseri približili američkim ratnim brodovima, iako nije ispaljen nijedan metak.
U aprilu 2023. godine, iranske trupe su zaplenile tanker za prevoz sirove nafte "Advantage Sweet", koji je koristio američki "Ševron", u Omanskom zalivu. Brod je oslobođen više od godinu dana kasnije.
Iranski poremećaj pomorskog saobraćaja kroz Persijski stoga svakako nije bez presedana, ali bi svaki pokušaj verovatno naišao na brz i snažan odgovor američke mornarice, ograničavajući verovatnoću trajnog šoka u snabdevanju, navodi Reuters.
Lekcije iz istorije
Istorija je pokazala da su ozbiljni poremećaji u globalnom snabdevanju naftom obično bili kratkotrajni.
Iračka invazija na susedni Kuvajt u avgustu 1991. godine dovela je do udvostručenja cene sirove nafte marke Brent na 40 dolara po barelu do sredine oktobra. Cene su se vratile na nivo pre invazije do januara 1992. godine, kada je koalicija predvođena SAD započela operaciju „Pustinjska oluja“, što je dovelo do oslobođenja Kuvajta sledećeg meseca.
Američka invazija na Irak između marta i maja 2003. godine imala je još manje uticaja. Rast od 46 odsto uoči rata između novembra 2002. i marta 2003. godine brzo je preokrenut u danima koji su prethodili početku vojne kampanje predvođene SAD.
Slično tome, ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. godine izazvala je nagli skok cena nafte na 130 dolara po barelu, ali su se cene vratile na nivo pre invazije od 95 dolara do sredine avgusta.
Ovi relativno brzi preokreti skokova cena nafte uglavnom su bili posledica obilnih slobodnih proizvodnih kapaciteta koji su bili dostupni u to vreme i činjenice da je brzi porast cene nafte obuzdao potražnju, kaže Tamas Varga, analitičar u naftnoj brokerskoj kući PVM.
Globalna tržišta nafte su takođe doživela šok tokom arapskog naftnog embarga 1973. godine i nakon revolucije u Iranu 1979. godine, kada su udari na naftna polja u zemlji ozbiljno poremetili proizvodnju. Ali oni nisu uključivali blokiranje Ormuza i nisu naišli na direktan vojni odgovor SAD.
Komentari (0)