Planeta

Transplatacija organa kao put do besmrtnosti: Da li Putin i Si znaju nešto što mi ne znamo?

Komentari
Transplatacija organa kao put do besmrtnosti: Da li Putin i Si znaju nešto što mi ne znamo?
Transplatacija organa kao put do besmrtnosti: Da li Putin i Si znaju nešto što mi ne znamo? - Copyright Vladyslav Stepanov / Alamy / Profimedia, Tanjug/AP/Vladimir Smirnov

Autor: BBC

05/09/2025

-

19:48

veličina teksta

Aa Aa

Da li je moguće postati besmrtan uz pomoć transplantacije organa? To je bila neočekivana tema razgovora ove nedelje između kineskog predsednika Si Đinpinga i ruskog predsednika Vladimira Putina kada su se sreli na vojnoj paradi u Pekingu.

Prevodilac, govoreći na mandarinskom u ime Putina, rekao je Siju kako se ljudski organi mogu više puta transplantirati "tako da čovek može postajati sve mlađi i mlađi" uprkos godinama, i čak bi mogao da odloži starenje "na neodređeno vreme".

"Predviđa se da bi u ovom veku moglo postati moguće živeti do 150 godina", dodao je.

Njihovi osmesi sugerišu da je to bilo šaljivo ćaskanje, ali da li možda ima nečeg u tome?

Transplantacije organa svakako spašavaju živote - u Velikoj Britaniji je preko 100.000 ljudi spaseno u poslednjih 30 godina, podaci su Nacionalne službe za krv i transplantaciju. A stalni napredak u medicini i tehnologiji znači da transplantirani organi traju mnogo duže kada se nađu u ljudima. Štaviše, neki pacijenti imaju transplantirani bubreg koji funkcioniše više od 50 godina, piše BBC.

Životni vek organa zavisi od toga koliko su zdravi donor i primalac - plus koliko dobro vode računa o njemu. Na primer, ako biste dobili novi bubreg od živog donora, mogli biste očekivati da traje 20 do 25 godina. Ako ga dobijete od preminulog donora, to se smanjuje na 15 do 20 godina.

Vrsta organa takođe igra ulogu. Jetra bi mogla trajati oko 20 godina, srce 15 godina, a pluća skoro 10 godina, prema istraživanjima.

Karta za večni život?

Putin i Si možda govore o višestrukim transplantacijama organa, možda čak i ponovljenim.

Međutim, operacija je ozbiljan poduhvat, sa značajnim rizicima. Svaki put kada idete pod nož, bacate kockice.

Trenutno, ljudi koji dobiju novi organ moraju doživotno da uzimaju jake lekove protiv odbacivanja, takozvane imunosupresive. Oni mogu imati nuspojave, poput visokog krvnog pritiska, i povećavaju rizik od infekcija.

Odbacivanje, kada imuni sistem počne da napada transplantirani organ jer ga prepoznaje kao strano telo - ponekad se može dogoditi čak i ako uzimate propisane lekove.

Organi po meri

Naučnici rade na stvaranju organa koji neće biti odbačeni, koristeći genetski modifikovane svinje kao donore.

Koriste alat za uređivanje gena poznat kao CRISPR da uklone neke svinjske gene i dodaju određene ljudske gene kako bi organ bio kompatibilniji.

Uzgajanje posebnih svinja za ovu svrhu je idealno, kažu stručnjaci, jer su njihovi organi otprilike prave veličine za ljude.

Nauka je još uvek izuzetno eksperimentalna, ali operacije srca i bubrega su već izvedene.

Dvojica muškaraca koji su pristali na ove procedure bili su pioniri ovog novog polja transplantacione medicine.

Obojica su od tada preminula, ali su pomogli unapređenju ksenotransplantacije - presađivanja živih ćelija, tkiva ili organa iz jedne vrste u drugu.

Još jedan pravac koji se istražuje je uzgajanje potpuno novih organa korišćenjem naših sopstvenih ljudskih ćelija. Naime, matične ćelije imaju sposobnost da se razviju u bilo koju vrstu ćelija ili tkiva koja se nalaze u telu.

Nijedna istraživačka grupa još nije uspela da napravi potpuno funkcionalne, transplantabilne ljudske organe, ali naučnici se približavaju tom cilju.

U decembru 2020. godine, britanski istraživači sa UCL-a i Instituta Francis Crick rekonstruisali su ljudski timus - esencijalni organ imunskog sistema, koristeći ljudske matične ćelije i bioinženjerski okvir.

Kada je transplantiran u miševe kao test, činilo se da funkcioniše.

A naučnici iz bolnice Great Ormond Street u Londonu kažu da su napravili ljudske creva koristeći matične ćelije iz tkiva pacijenata, što bi jednog dana moglo dovesti do personalizovanih transplantacija za decu sa intestinalnom insuficijencijom.

Ali ovi napretci su namenjeni lečenju bolesti, a ne održavanju ljudi u životu do 150. godine.

U međuvremenu, tehnološki preduzetnik Brajan Džonson troši milione godišnje pokušavajući da smanji svoju biološku starost. On još nije probao da dobije nove organe, ali je sebi ubrizgao plazmu svog 17-godišnjeg sina.

Od tada je prestao s tim, nakon što nije video nikakve koristi i zbog povećanog medicinskog nadzora od strane organizacija poput Uprave za hranu i lekove (FDA).

Dr Džulijan Muk sa Kraljevskog koledža u Londonu kaže da se, pored transplantacije organa, istražuju pristupi poput zamene plazme, ali oni ostaju eksperimentalni.

"Da li će takve strategije imati značajan uticaj na životni vek, posebno na maksimalni ljudski životni vek, ostaje neizvesno, iako je to područje od značajnog naučnog interesa"

Prof. Nil Mabot, stručnjak za imunopatologiju sa Roslin instituta Univerziteta u Edinburgu, nagađa da bi život do 125 godina mogao biti gornja granica.

"Potvrđeno najstarija živa osoba bila je Francuskinja, Žan Kalman, koja je živela 122 godine, između 1875. i 1997", rekao je za BBC News.

I dok se oštećeni i bolesni organi mogu zameniti transplantacijom, kako starimo naša tela postaju mnogo manje otporna ili sposobna da se nose sa fizičkim stresorima.

"Počinjemo manje efikasno da reagujemo na infekcije, a naša tela postaju krhkija, sklonija povredama i manje sposobna da se oporave i zacele"

"Stres, trauma i uticaj transplantacione hirurgije, zajedno sa kontinuiranom upotrebom imunosupresivnih lekova potrebnih za sprečavanje odbacivanja transplantiranih organa, bili bi previše ozbiljni za pacijente tako napredne dobi"

On kaže da umesto fokusiranja na produženje životnog veka, trebalo bi da težimo zdravim godinama života.

"Živeti mnogo duže, ali patiti od višestrukih oboljenja koja mogu pratiti starenje, i stalno ulaziti i izlaziti iz bolnice zbog još jedne transplantacije tkiva ne zvuči kao privlačan način da provedem svoju penziju!", zaključuje prof. Mabot.

Komentari (0)

Svet