Nauka

Zašto Srpska pravoslavna crkva nikada nije prihvatila Milankovićev kalendar

Komentari

Autor: Sonja Šulović

20/02/2022

-

13:51

Zašto Srpska pravoslavna crkva nikada nije prihvatila Milankovićev kalendar
Wikipedia.org/Nepoznati autor - Copyright Wikipedia.org/Nepoznati autor

veličina teksta

Aa Aa

Vek od usvajanja revidiranog julijanskog kalendara, poznatog i kao novojulijanski, čiji je tvorac srpski naučnik Milutin Milanković (1879-1958), navršava se naredne godine. 

Iako je 1923. godine na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu i to na predlog delegacije Srpske pravoslavne crkve (SPC) usvojen Milankovićev reformisani julijanski kalendar, ostaje nedovoljno jasno zašto SPC nije prihvatila svoj predlog.

"Razlozi za to su složeni i mnoge od činjenica u odnosu na vreme kada je ova reforma usvojena danas izgledaju dosta drugačije, pre svega zbog burnih istorijskih događaja i jakog uplitanja politike u odnose između verskih zajednica", kaže mr Slavko Maksimović, predsednik Udruženja Milutin Milanković.

Milankovićev kalendar važi za najprecizniji u odnosu na tropsku godinu (vreme koje treba da se dovrši ciklus godišnjih doba). 

Ovaj kalendar su primenile Grčka, Rumunska, Carigradska i Aleksandrijska pravoslavna crkva, ali do danas nisu Srpska, Ruska, Jermenska, Antiohijska, Jerusalimska pravoslavna crkva, kao ni Sveta Gora.

Prema rečima verskog analitičara Draška Đenovića, teško je reći zašto SPC 1923. nije prihvatila Milankovićev kalendar.

"Verovatno je razlog bio da se polako ne pređe u katoličanstvo. U Kraljevini SHS očigledno niko nije baš bio srećan zbog tog ujedinjenja, a uz odsustvo političke volje, to pitanje je odloženo uz obrazloženje da sad nije trenutak. Da li će doći do primene Milankovićevog, najtačnijeg kalendara rekao bih da to, pre svega, zavisi od situacije i odnosa sa Carigradskom patrijaršijom. I moguće je da ćemo prihvatiti kalendar, ukoliko to prvo urade Rusi", kaže za Euronews Srbija Đenović.

Sam Milanković je zabeležio da je Arhijerejski sabor SPC septembra 1923. u Sremskim Karlovcima u principu usvojio novi kalendar, ali je sprovođenje odloženo za vreme "kada reformisani kalendar prihvate i primene i sve ostale pravoslavne crkve".

Odluka bez žurbe i pritisaka

Sa gledišta naučne analize i stavova SPC, kako je na to ukazano pre nekoliko godina na velikoj konferenciji "Kalendarsko znanje i doprinos Milutina Milankovića", ne postoje nikakvi razlozi za suprotstavljanje primeni Milankovićeve reforme julijanskog kalendara, jer se radi o naučnoj metodologiji računanja vremena. 

"Pitanje primene Milankovićevog kalendara treba prepustiti mudrosti SPC, koja će u vezi sa tim uzeti u obzir i mišljenje bratskih pravoslavnih crkava i sve druge činjenice od značaja za njeno jedinstvo i njen status u odnosu na druge hrišćanske crkve i doneti odgovarajuće odluke bez žurbe i pritisaka, kada za to budu bile povoljne prilike", jedinstveno mišljenje izneto na pomenutoj konferenciji zabeleženo je i u knjizi "Srbi i kalendarsko pitanje" koju je izdalo Udruženje Milutin Milanković.

Ovo udruženje planira da naredne godine, kada se navršava 100 godina od usvajanja reformisanog julijanskog kalendara na Kongresu u Carigradu, uz sveobuhvatnu izložbu u Muzeju nauke i tehnike, ponovo u saradnji sa SPC organizuje skup posvećen pitanju Milankovićevog kalendara.

"Očigledno je da Milankovićev kalendar može biti primenjen u celini. Međutim, pitanje je kada to uraditi, pošto postoji ozbiljan rizik da bi se tom promenom potpomoglo izazivanje raskola u SPC u uslovima znatno različitim od vremena usvajanja Milankovićeve reforme kalendara. Konstatovana je potreba da se i dalje izučava ovo pitanje uz uvažavanje i isticanje činjenice da postojeći crkveni kalendar oslikava tradiciju srpskog naroda", smatra Maksimović.

Novojulijanski kalendar ne znači prelazak na gregorijanski, od kog je tačniji i u odnosu na koji će 2800. godine doći do odstupanja od jednog dana. 

Takođe, budući da Vaskrs ne izračunavaju na isti način u pravoslavnim crkvama i u Rimokatoličkoj crkvi, pa se u tome najočitije ogleda različitost gregorijanskog od Milankovićevog kalendara.

Najprecizniji kalendar

Kako julijanski kalendar svake četvrte godine i dalje ima prestupnu godinu, početkom 20. veka razlika od početnih 10 dana povećala se i iznosila je 13 dana. 

Ukoliko ne dođe do reforme julijanskog kalendara, razlika, odnosno kašnjenje u naredna tri veka iznosiće po jedan dan, pa će razlika u 24. veku biti 16 dana, a u 100. veku iznosiće 78 dana. Tada će rođendan Hristov (25. decembar) iz zime da ode u proleće - 13. marta gregorijanskog kalendara. Ako bi se dalje računalo, došlo bi se i do kašnjenja za celu jednu godinu, što znači da je julijanski kalendar propustio da registruje ceo jedan obilazak Zemlje oko Sunca.

Vaseljenski patrijarh Meletije IV stoga je sazvao Kongres istočnopravoslavnih crkava, uz poziv za hitnu reformu julijanskog kalendara. 

"Kongres u Carigradu u šest plenarnih i šest komisijskih sednica konstatovao je razlike između julijanskog i gregorijanskog kalendara i mogućnost njihovog otklanjanja. Utvrđena je opšta saglasnost da 'kalendar nije dogmatsko pitanje', jer se ne dotiče ni dogmi ni predanja, nego je stvar astronomske nauke.

Kongres je, takođe, zaključio da crkva može da prihvati svaki kalendar čija je godina tačnije usaglašena s tropskom godinom, kao što je svojevremeno primila julijanski kalendar. Međutim, pri tome mora da se zadrži struktura julijanskog kalendara: broj i raspopred meseci, broj dana u mesecu i nenarušen tok sedmičnih dana. Sve ostalo crkva može da prepusti nauci", navodi se u knjizi "Srbi i kalendarsko pitanje".

WikipediWikipedia.org/Nepoznati autora.org/Nepoznati autor

Milutin Milanković

Na predlog državnih i crkvenih zvaničnika, Milanković je, zajedno sa crnogorsko-primorskim mitropolitom Gavrilom Dožićem, učestvovao na Konrgresu. Zadatak je bio da zvanično predstave predlog države i SPC za reformu julijanskog kalendara koji je uradio kalendariograf Maksim Trpković.

Pošto učesnici Kongresa nisu prihvatili srpski, niti ostale predloge, Milankoviću je bilo povereno da potraži izlaz iz teškog stanja u koje je bilo zapalo kalendarsko pitanje. 

Milanković je pripremio i predložio Kongresu novi predlog srpske delegacije koji je usvojen jednoglasno. Na osnovu novog predloga rasporeda prestupnih godina, kalendar je dobio srednju dužinu godine od 365 dana, pet sati, 48 minuta i 48 sekundi. 

Time je dobijena do sada najveća tačnost kalendara u kome se kalendarska godina razlikuje za samo dve sekunde od sadašnje dužine tropske godine, što znači da će se dan viška pojaviti tek za 28.800 godine, dok će se kod gregorijanskog kalendara javiti već 2800. godine.

Važnost tropske godine

Vreme obilaska Zemlje oko Sunca, odnosno vreme za koje Sunce na prividnoj nebeskoj sferi izvrši jedan prividni puni obilazak iznosi 365 dana, 6 časova, 9 minuta, 9 sekundi (365,256 dana), naziva se sideričnom godinom.

Vreme koje je potrebno Suncu da se iz tačke prolećne ravnodnevice iz koje je pošlo ponovo vrati u nju, naziva se tropskom godinom koja je kraća od siderične i iznosi 365 dana 5 časova, 48 minuta i 46 sekundi (365,24220 dana).

Za potrebe računanja vremena koje bi bilo u skladu s tokom godišnjih doba, odnosno za potrebe svakodnevnog života, bilo je neophodno da se obrazuje kalendar u kome godina sadrži ceo broj dana, i pri tome se, što je moguće više približava vrednosti tropske godine. Ovaj problem prvo su uspešno rešili čuveni astronomi stare Aleksandrije.

Egipatska reforma kalendara (u doba Ptolomeja Euergeta, 238. godine pre naše ere, kada je kalendarska godina dobila srednju dužinu od 365 dana i 6 časova, čime se značajno približila tropskoj godini - razlika je iznosila 11 minuta i 14 sekundi) postala je osnova rimskog, potom hrišćanskog kalendara.

Prva reforma rimskog kalendara

Prvu reformu rimskog kalendara uveo je rimski car Julije Cezar, 47. godine pre nove ere, pa se taj kalendar zove julijanski. Korišćen je na teritorijama pod vlašću Rima, većem delu Evrope i evropskim kolonijama dok nije zamenjen novim gregorijanskim kalendarom 1582.

Na saboru u Nikeji 325. godine, hrišćanska crkva je usvojila julijanski kalendar astronoma Sosigena iz Aleksandrije, izbacivši tri dana iz kalendara za koliko je godina julijanskog kalendara zakasnila za astronomskom godinom od Cezarovog vremena do Prvog vaseljenskog sabora. 

Po julijanskom kalendaru, godina iznosi 365 dana i šest sati. Pošto kalendar mora imati dane koji su vezani za dnevni ciklus, tih šest sati se sabere za četiri godine, tako da svaka četvrta godina ima 366 dana. To je takozvana prestupna godina koja u februaru dobija taj jedan dan. 

Prilikom Sosigenovog izračunavanja julijanska kalendarska godina bila je nešto duža od tropske godine i ova razlika u početku ne znači mnogo, ali se akumulirala na jedan dan svakih 128 godina. 

Sinhronizacija sa godišnjim dobima 

Gregorijanski kalendar je uveden pošto je prosečna godina u julijanskom kalendaru bila neznatno duža od tropske godine, zbog čega se prolećna ravnodnevnica polako pomerala unazad u kalendarskoj godini, kao i lunarni kalendar koji se koristio za određivanje datuma Uskrsa.

Gregorijanski kalendar je rešio ove probleme izbacivanjem izvesnog broja dana, da bi se kalendar vratio u sinhronizaciju sa godišnjim dobima, odnosno, tropskom godinom, i malim skraćivanjem prosečnog broja dana u kalendarskoj godini, izbacivanjem tri julijanske prestupne godine svakih 400 godina.

Komisija Rimske crkve, pod predsedništvom Alojzija Liliusa, predložila je reformu kalendara, koju 1582. godine prihvata papa Grgur VIII, pa je i reformisani kalendar dobio po njemu naziv.

Gregorijanski kalendar prihvatile su zapadne hrišćanske crkve, ali je usvajanje trajalo preko tri stoljeća i bilo je praćeno sa puno konfuzija, polemika, pa čak i nasilja. 

S druge strane, ne koriste svi kalendari sunčevu godinu kao vlastitu jedinicu. U lunarnom kalendaru dani se broje unutar svakog ciklusa mesečevih mena ili faza. Budući da dužina lunarnog meseca nije jednaka odseku dužine tropske godine, čisti lunarni kalendar brzo prelazi godišnja doba.

Primer za lunarni kalenadar je Islamski koji počinje da broji vreme od 16. jula 622. godine kada se Muhamed preselio iz Meke u Medinu (hidžra). Ovaj kalendar se koristi za datiranje događaja u mnogim muslimanskim zemljama i univerzalno za određivanje islamskih svetih dana.

Lunisolarni kalendar je lunarni kalendar koji se dopunjuje dodavanjem viška meseca radi usklađivanja meseci s godišnjim dobima. Primeri su jevrejski kalendar koji koristi 19-godišnji ciklus i kineski koji je poznat kao poljoprivredni kalendar.

Komentari (1)

Srednjevekovna zatucanost

20.02.2022 16:26

Pravoslavna crkva je primer kako nauka i vera idu u suprotnom smeru. Loš primer.

Magazin