Život

Pab u Londonu pun priča iz Srbije: Vlasnik nekadašnji taksista u Beogradu i umetnik koji je "progutao konjsku dlaku"

Komentari

Autor: Tila Milenović

01/10/2022

-

10:31

Pab u Londonu pun priča iz Srbije: Vlasnik nekadašnji taksista u Beogradu i umetnik koji je "progutao konjsku dlaku"
Pab u Londonu pun priča iz Srbije: Vlasnik nekadašnji taksista u Beogradu i umetnik koji je "progutao konjsku dlaku" - Copyright Euronews Srbija/T.M.

veličina teksta

Aa Aa

Ako vas put nekada navede u London, a nađete se u Čelsiju – krenite južno, pređite most preko Temze, gde ćete naći lokal ušuškan u parkiću, među manjim sivim soliterima, autentični britanski pab koji nosi naziv "Paya and the Horse". Unutra, pored brojnih slika koje prikazuju lokalnu elektranu, idilične seoske predele i konje, iza šanka dočekaće vas širok osmeh Miodraga Panića, poznatijeg kao Paja.

Lokalci koji svakodnevno svraćaju u pab na piće i partiju pikada nazivaju vlasnika "Mr. P", koji se njima obraća, kako sam kaže, "na tarzanskom engleskom", sa rečima: "What do you want?", dok ustaje sa svog radnog stola za slikanje, kako bi natočio pintu piva.

Gostima iz Srbije Paja sa zadovoljstvom nudi kriglu njegovog piva na račun kuće. Ipak, svako ko ovde uđe na osveženje, kroz razgovor sa vlasnikom izaći će obogaćen interesantnim pričama, koje najviše podsećaju na holivudske filmove. Naime, dečak sa asfalta iz Beograda, koji je mladost proveo na Hipodromu, završio je u ovom londonskom pabu preko avantura u Južnoj Africi, Australiji i na Novom Zelandu.

"Nisam ni bio svestan da sam, tragajući za uzbuđenjima i poslovima, nekoliko puta gazio, a više puta preskakao polutar ili takozvani ekvator, da bi mi se život zapetljao i zaustavio na nultom meridijanu – Griniču", rekao je Paja.

On i njegova supruga Nataša oduvek su želeli zajedno da otvore restoran, ali ih je život, i pre svega rat devedesetih godina, razdvojio. Kada je Paja na kraju završio u Britaniji čitavu deceniju je proveo radeći različite fizički zahtevne poslove, kako bi od ušteđenog novca na kraju otvorio svoj lokal. Tek se potom javio svojoj bivšoj devojci rekavši da je uspeo da ostvari san koji su zajedno sanjali, i pozvao ju je kod sebe. Nataša i Paja venčali su se 2009. godine, a danas imaju usvojenu ćerku Gabrijelu, koju od milošte zovu Ruža. 

Euronews Srbija/T.M.

 

Umetnik koji je "progutao konjsku dlaku"

"Umetnost je uvek bila prisutna u mom životu. Otkad znam za sebe ja sam crtao kauboje na konjima sa šeširama, po platnu bacao farbu i bojio metlom", rekao je Paja u lokalo koji je gotovo tapetiran njegovim delima.

Taksista iz Beograda svoj nadimak je dobio zbog neizmerne ljubavi prema konjima i hipodromu. "Sa šest godina sam se spustio sa Žarkova na Hipodrom. Za nas ljubitelje konja kažu da smo progutali konjsku dlaku i da nas nikada ništa ne može odvojiti od konja", našalio se Beograđanin u Londonu.

Počeo je sa šetnjom na poniju, ali mu se to toliko svidelo, da je naredne nedelje iz škole na Belim Vodama peške došao do Careve ćuprije, da bi upisao školu jahanja. Ta žar se nikada nije ugasila, i gde god da je putovao širom planete uvek je pronalazio konje, a plemenite životinje stalno se pojavljuju u njegovim delima.

Euronews Srbija/T.M.

 

Zaboravljene cipele

Kao mladić, Paja je imao mogućnost da se bavi baletom i da napravi karijeru kao maneken, međutim taj svet ga nije privlačio pa je završio kao vozač autobusa. Kasnije je postao taksista, a potom i osnovao svoju kompaniju "Plavi taksi". 

Zahvaljujući tom poslu je i upoznao svoju suprugu Natašu:

"Posle završenog fakulteta preselila sam se u Švajcarsku, ali kako se rat zahuktavalo, odlučila sam da se vratim kući. Kupila sam tetki koja je živela u Staroj Pazovi cipele u Švajcarskoj. Sa Ceraka, gde sam tada imala stan, pozvala sam taksi da bih stigla do Stare Pazove. Sa torbama i kesama u obe ruke, na kraju sam zaboravila cipele u gepeku belog mercedesa koji me je pokupio", priseća se Nataša.

Kada se vratila u Beograd pozvala je taksi stanicu, a vozač je pristao da ponovo dođe na Cerak da bi joj vratio cipele. "Kada smo se našli ja sam ga upitala da kako da mu se odužim, a on je odgovorio: 'Pa hajmo na kafu'. Tako smo se Paja i ja upoznali", ispričala je sagovornica.

"Nije svet mali, već je Srbija velika – i svuda je ima"

Paja i nekoliko njegovih prijatelja, svake večeri su se sastajali u kafani. Jedne noći 1992. godine, njegov kolega se javio sa idejom da oprobaju sreću u Johanesburgu. "Meni nikako nije jasno, kako nismo došli na ideju da odemo u London, nego smo otišli u Južnu Afriku. Umesto u gradu gde imamo sve, mi završimo u Južnoj Africi. Bez konkretnog plana", prisetio je Panić.

Ipak na kraju, Paja je dobio kartu za novi život u Africi, ali je cena te karte bila njegova veza sa Natašom. "Ja sam se tek tad vratila iz Švajcarske, nije mi bilo ni na kraj pameti da idem u Južnu Afriku, i tako smo se rastali, bez ikakve svađe", priseća se Nataša.

U Južnoj Africi je radio kao čuvar pre svega. Tu je upoznao prijatelja Radeta Majmuna, kako kaže, izuzetno interesantnu figuru sa kim je izmišljao različite ture za turiste: branje ananasa, splavarenje rekom Zambezi, šetanja po "dijamantskim poljima". U slobodno vreme dobrovoljno je radio u školi jahanja da bi bio blizu konja.

"Nije tačna izreka da je mali svet nego je Srbija velika i svuda je ima", ističe današnji vlasnik paba.

Euronews Srbija/T.M.

 

Njegov boravak u Johanesburgu se zakomplikovao zbog dokumenata, pa je Paja nastavio sa pustolovljem na Novom Zelandu, a kada se nagledao tradicionalnog plesa Maori naroda "hake", otplovio je do Australije, ne znajući da su se u tom trenutku na istom kontinentu nalazila i njegova buduća supruga.

Naime, nedugo nakon što je Paja otputovao južno, Nataša je dobila posao kao sekretarica Tomislava Karađorđevića. Zbog ovog posla je i ona obišla pola sveta, a završila je Čikagu, udata za Amerikanca.

Taksista kome je Beograd postao čaršija

Godine 1998, Paja se vratio u Beograd. "Trebalo je ponovo da odem u Australiju sa bivšom ženom, ali, kada je bombardovanje počelo, rekao sam joj da moram da ostanem, da vidim šta je moja sreća, da li ću da riknem". 

"Pamtim Beograd kada sam mogao da pogledam od glavne pošte prema Cvetku, a da nisam video nijedne farove od kola. Svi su se uplašili, a ja sam ostao sam. Ja od prve noći bombardovanja radim. Sećam se, specijalna je bila cena za prelazak preko mostova, a ljudi su se trpali u taksije, molili i klečali", ispričao je sagovornik.

Jedna scena mu je ostala urezana u sećanje, što je na kraju završio i kao detalj u njegovoj slici "Moje bombardovanje":

"Svake noći su padale bombe na Rakovicu. Mi smo to gledali s Petlovog brda. Sećam se, jedna žena je stajala napolju sa detetom. Mali dečačić, držao je flašicu. Upitah je zašto ga ne vodi kući, ali je rekla da dete hoće da bude gde su svi ostali".

Euronews Srbija/T.M.

 

Šta bi novo mogao da ponudi grad, koji je za ovog taksistu "postala čaršija", upitao se Paja. 

Početak od nule na nultom meridijanu

"Na kraju sam 25. decembra 1999. godine, na katolički Božić stigao u London. Dobio sam vizu, rekavši da želim da kupim britanske konje. I zaista, mnogo puta sam otišao na hipodrom u Njumarketu, ali cilj je bio da pronađem posao", objašnjava.

Kada je došao, sa jednom torbom u britansku prestonicu, odmah je nabavio kartu "A-Z" pa je peške obilazio grad i pokušao da zapamti što više ulica. Prvi posao je dobio u hotelu, koji je držao Srbin. "On mi je dao boks sobicu u kojoj sam u početku živeo. Nije bila veća od špajza. U tom hotelu sam vikendom kuvao doručak, a ostalim danima sam tražio druge poslove".

Tako je Paja radio brojne fizikalne poslove, radio kao moler, bio je čuvar u noćnom klubu; jedno vreme živeo je i u Brajtonu, a na kraju je sa svojim bivšim kolegom otvorio prvi pab. U tom lokalu posao nije dobro išao, međutim, posle zatvaranja, Paja nije mogao da otvori svoj pab, iako je imao dovoljno novca.

Euronews Srbija/T.M.

 

"Jako retko izdaju dozvole za pab jednoj osobi. Morate da imate nekog partnera. To mi nije bilo jasno, ja imam dovoljno novca, više nego dve osobe, a ne mogu da uložim u svoj biznis", ističe Panić. Na kraju je uspeo da ubedi nadležne da mu izdaju dozvolu. 

Otvorio je svoj lokal. Nataša se u međuvremenu razvela od svog muža, i vratila se u Beograd. Jednog dana, stigao joj je zahtev za prijateljstvo na Fejsbuku. Bio je to Paja. "Nije je bilo lako naći jer je zadržala muževo prezime, ali sam uspeo na kraju preko brata. Rekao sam joj da sam ostvario naš zajednički san i pozvao je da živi sa mnom".

Nataša je pristala, a par se ubrzo venčao u anglikanskoj crkvi. "Pop je bio indijskog porekla, a bio je voljan da ispuni sve naše želje. Venčali smo se po pravoslavnom običajima sa sve krunama, vezanim rukama i kruženjem tri puta oko oltara", ispičala je Nataša uz osmeh.

Gabrijela, njihova usvojena ćerka im je u život došla sasvim slučajno. Nataša i Paja poznavali su je od njene šeste godine, i ponudili su se kao rešenje kada je došlo do razvoda u porodici.

Na dan kada su dali intervju za Euronews Srbija, porodica je saznala da je Gabrijela primljena na fakultet. Da bi to proslavile, ona i Nataša otišle su na derbi pikada, koji igraju sa drugim lokalnim pabom.

Komentari (0)

Magazin