Društvo

"Svi mi koji smo nosili Oluju na leđima živimo sa traumom": Ispovest žene koja je kao devojčica izbegla iz Krajine

Komentari
"Svi mi koji smo nosili Oluju na leđima živimo sa traumom": Ispovest žene koja je kao devojčica izbegla iz Krajine
"Svi mi koji smo nosili Oluju na leđima živimo sa traumom": Ispovest žene koja je kao devojčica izbegla iz Krajine - Copyright Tanjug/Komesarijat za izbeglice/ Dokumentaciono-informacioni centar Veritas

veličina teksta

Aa Aa

Operacija Oluja bila je najveći egzodus civila u Evropi posle Drugog svetskog rata. Među onima koji su svoj dom ostavili u Hrvatskoj bila je i Bojana Vučić, tada trinaestogodišnja devojčica sa Korduna, koja je sa porodicom izbegla iz svog mesta. Danas, 31 godinu kasnije, kaže da sećanja na 4. avgust ne blede, već da su emocije koje taj datum nosi i dalje snažne – od tuge i straha do potrebe da se sačuva sećanje na ono što se dogodilo.

Za Bojanu Vučić, koja je danas predsednica Zavičajnog kluba Kordunaša, 4. avgust i dalje nosi snažan emotivni naboj. Kaže da bi možda mnogi očekivali da sa protokom vremena takve uspomene oslabe, ali da se kod ljudi koji su prošli kroz izbeglištvo osećaj nepravde i dalje vraća.

"Trideset jedna godina je prošla i ljudi bi možda očekivali da takve stvari jenjavaju. Međutim, sve intenzivnija su sećanja na taj 4. avgust. Osećaj je pomešan – tuga, anksioznost, strah. Kad se bliži 4. avgust, svi mi koji smo doživeli tu nesrećnu Oluju na svojim leđima živimo u jednoj neizvesnosti, jer je to trauma kada ne znate da li vam se tako nešto može ponoviti", rekla je Vučić.

Ona kaže da, iako ljudi koji su preživeli izbeglištvo nastavljaju sa svojim životima, iskustvo koje su poneli ne može da se zaboravi. Ističe da su ona i mnogi drugi izbegli u Srbiju, gde su, kako kaže, dočekani srdačno.

"Mi smo došli u našu zemlju gde smo primljeni srdačno. To je ono što mogu da kažem. Ja uvek volim da naglasim, pošto sam zaista bila u toj koloni koja je i bombardovana i kamenovana, da nikad ne smemo da zaboravimo ko je nas ispratio kamenovanjem, a ko nas je dočekao sa hlebom", navela je.

DRAGAN MILOVANOVIC / AFP / Profimedia

 

Vučić dodaje da je jedan od pokazatelja solidarnosti građana Srbije bio veliki broj ljudi koji su tokom avgusta 1995. godine želeli da daju krv u slučaju potrebe.

"Možda je najbolji pokazatelj naše zahvalnosti, a i velike solidarnosti naroda iz Srbije, da je za vreme Oluje od 4. do 12. avgusta najveći broj ljudi koji su se javljali da dobrovoljno daju krv u slučaju nužde", rekla je.

"Nismo mislili da odlazimo trajno"

Ona kaže da porodica nije odmah napustila Kordun, već da su krenuli tek nakon što je situacija postala neizdrživa. Kako navodi, nisu bili svesni da je to poslednji put da napuštaju svoj dom.

"Mi smo tek 6. avgusta krenuli. Kada je Knin već uveliko pao, a tek 11. avgusta, zahvaljujući mudrosti ljudi koji su tada bili na čelu Korduna, mi smo ostali u jednom okruženju, znači 30.000 ljudi. Do poslednjeg momenta i kada smo krenuli iz kuće, mi nismo mislili da mi idemo trajno", rekla je.

Kako dodaje, verovali su da će se samo privremeno skloniti dok se situacija ne smiri.

Euronews Srbija

 

"Mi smo mislili – sad ćemo se tu malo skloniti, prosto dok se to smiri, jer pet godina pre toga vi ste stalno u ratnom stanju. Nismo do kraja puta bili svesni da je to bespovratno", navela je.

Govoreći o pozivima da stanovništvo ostane u svojim kućama, Vučić kaže da se toga seća drugačije.

"Oni su se čak uključivali i na naše radio stanice da mi nemamo potrebe da brinemo, da možemo slobodno da ostanemo. A pri tom, dok vam to dele, sve vreme ste pod pucnjevima", rekla je.

"To je danas uglavnom pusta zemlja"

Vučić kaže da danas povremeno posećuje svoj kraj, ali da je slika Korduna veoma drugačija nego ranije.

"To je, nažalost, jedna pusta zemlja. Tu su se zaista kada smo mi otišli doselili ljudi koji su izbegli iz Bosne, odnosno došlo je do jednog premeštanja stanovništva", rekla je.

Euronews Srbija

 

Prema njenim rečima, deo tog stanovništva kasnije je takođe napustio Hrvatsku u potrazi za boljim životom.

"Taj deo Krajine koji je velikim delom hranio veliki deo Hrvatske je nažalost sada pod šumama i potpuno pust", navela je ona.

Kao predsednica Zavičajnog kluba Kordunaša, Vučić kaže da je cilj udruženja da sačuva sećanje, običaje i tradiciju ljudi koji su živeli na tim prostorima.

"Mi želimo da gajimo sećanje na to. Čuvamo naše običaje, čuvamo našu tradiciju. Trideset jednu godinu posle mi više nismo izbeglice", rekla je.

Dodaje da ljudi koji su poreklom iz Krajine danas žele da očuvaju identitet i kulturu svog kraja.

"Mi smo Srbi koji su živeli u Hrvatskoj, u Krajini. Sada smo došli u svoju matičnu državu, ali sa jednim bogatstvom kulture, običaja, tradicije i svega", rekla je Bojana Vučić.

Više pogledajte u videu u tekstu ili na našem Youtube kanalu.

Komentari (0)

Srbija