Kurdi iz Irana ostvarili kontakt sa CIA-om i traže podršku: Da li je moguć pokušaj unutrašnje destabilizacije Teherana?
Komentari
04/03/2026
-13:41
U trenutku kada Sjedinjene Američke Države i Izrael nastavljaju vazdušne napade na Iran, Teheran je uzvratio udarima na američke ciljeve u regionu – uključujući lokacije na kojima se nalazila komanda CIA-e u Iraku. Istovremeno, kako prenosi Times of Israel, iranske kurdske milicije sa zapada zemlje konsultuju Vašington o mogućoj kopnenoj operaciji protiv iranskih bezbednosnih snaga, u čemu bi bili podržani od strane CIA-e, a što bi moglo da pokrene širi građanski ustanak protiv režima.
Prema izveštajima Reutersa i CNN-a, napad na sedište CIA-e zabeležen je u Erbilu, glavnom gradu iračkog Kurdistana.
Irački izvori i američka Centralna komanda potvrdili su višestruke incidente, a jedna od pogođenih meta je navodno i hotel sa američkim vojnicima.
Zapadni Iran može da bude ugrožen iz pravca Iračkog Kurdistana
Istovremeno sa ovom eskalacijom na prostoru istočnog Iraka, u kojem su apsolutna većina Kurdi, Times of Israel donosi članak o tome da iranske kurdske milicije u poslednjih nekoliko dana intenzivno konsultuju Sjedinjene Države o tome da li i kako da napadnu iranske bezbednosne snage na zapadu Irana, u kojem su takođe etnička većina.
Tri izvora upoznata sa situacijom rekli su za Reuters da iranska kurdska koalicija grupa, sa sedištem na granici Iran-Irak u poluautonomnom regionu Iračkog Kurdistana, već trenira za takav scenario.
Cilj je da se oslabi iranska vojska u trenutku kada SAD i Izrael bombarduju iranske ciljeve, stvarajući prostor za građanski ustanak protiv islamskog režima.
Dva izvora su naglasila da bi operacija omogućila Irancima koji se protive režimu da ustanu, posebno sada kada je vrhovni vođa eliminisan. Konačna odluka o operaciji i njenom tajmingu još nije doneta, a razgovori se vode pod strogim uslovima anonimnosti zbog osetljivosti vojnog planiranja, navodi Times of Israel.
Tanjug/AP/Hogir Al Abdo
Kurdske grupe zatražile su američku vojnu i obaveštajnu podršku, uključujući pomoć CIA u obezbeđivanju oružja. Irački lideri u Erbilu i Bagdadu takođe su bili u kontaktu sa administracijom Donalda Trampa poslednjih dana, navodi medij.
CNN je prvi izvestio o kontaktima CIA sa ovim grupama i potencijalnoj kopnenoj operaciji. Prema tom mediju, kurdske snage imaju hiljade naoružanih članova u pograničnom regionu, a neke grupe su ove nedelje nagovestile da bi mogle da preduzmu akciju.
Iranski Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC) već je odgovorio napadima dronovima na kurdske snage, uključujući jedan u utorak.
Reuters nije mogao nezavisno da potvrdi obim uključenosti CIA, da li je oružje već isporučeno ili da li američke snage planiraju da uđu u Iran zajedno sa Kurdima. CIA, Bela kuća i Pentagon odbili su da komentarišu, dok kurdske regionalne vlasti nisu odgovorile na upite medija.
Svaka operacija zahtevala bi snažnu američku podršku
Stručnjaci upozoravaju da bi svaka kurdska operacija iz Iraka zahtevala značajnu američku vojnu i obaveštajnu podršku. Pentagon navodi da dve američke baze u Erbilu već podržavaju međunarodnu koaliciju u borbi protiv terorista Islamske države.
Kurdske grupe u Iračkom Kurdistanu imaju dugu istoriju saradnje sa SAD – od rata u Iraku do borbe protiv ISIS-a. Međutim, njihova promenljiva savezništva i ideologije ponekad su opterećivale odnose sa Vašingtonom.
Tanjug/AP/Hogir Al Abdo
Nije jasno koliko bi iranske kurdske grupe bile uspešne u borbi unutar Irana, s obzirom na različit stepen njihovog borbenog iskustva. Izvor citiran od CNN-a opisao je plan da "kurdske oružane snage napadaju iranske bezbednosne snage kako bi olakšale ustanak nenaoružanih Iranaca u gradovima". Naoružavanje bi zahtevalo podršku iračkih Kurda za transfer oružja preko granice, navode izvori.
Nije jasno kako bi takva operacija bila primljena u drugim zemljama regiona. Oružani ustanak iranskih Kurda mogao bi imati ozbiljne posledice po stabilnost Irana, podstičući separatističke pokrete među drugim manjinama.
Etnička raznolikost Irana: Preko 80 grupa čini ovu zemlju
Iran je jedna od najraznovrsnijih zemalja na Bliskom istoku po etničkom i verskom sastavu. Prema različitim procenama (uključujući CIA World Factbook i izveštaje Minority Rights Group), u zemlji živi više od deset glavnih etničkih grupa, a ukupno desetine manjih zajednica i podgrupa.
Persijanci čine oko 60-65 odsto stanovništva, Azeri oko 14-16 odsto, Kurdi 9-10 odsto, Luri 5-6 odsto, Gilaki i Mazandarani zajedno oko 8-9 odsto, Arapi i Baluči po oko 2 odsto, Turkmeni i druge turkijske grupe 1-2 odsto, dok ostatak čine Jermeni, Asirci, Jevreji i druge male zajednice (manje od 1 odsto).
Davoud Ghahrdar/ISNA
Ukupno se govori o preko 80 etničkih i jezičkih varijacija, iako se većina njih smatra integralnim delom iranskog društva.
Verski, zemlja je dominantno šiitska (90-95 odsto), sa sunitskom manjinom (5-10 odsto) i to uglavnom među Kurdima, Balučima, Arapima i Turkmenima. Male zajednice hrišćana čine Jermeni i Asirci. Jevreja je 9.000-20.000, a ostalo su Zoroastrijci, Bahaije i drugi.
Međutim, grupe koje su istorijski izražavale želju za većom autonomijom ili čak otcepljenjem su pre svega Kurdi (preko grupa poput PJAK), Baluči u provinciji Sistan i Balučistan (gde deluju separatističke grupe poput Džundallaha) i Arapi u Huzestanu, koji su se žalili na diskriminaciju i povremeno protestovali za veća prava.
Ove zajednice bi u slučaju uspešnog kurdskog ustanka mogle da stvore dodatne probleme za centralnu vlast u Teheranu, podstičući lančanu reakciju separatizma.
Kurdi i u Siriji odigrali ključnu ulogu
Primer Sirije i građanskog rata u toj zemlji pokazuje upravo koliko takva dinamika događaja može da bude složena. Tamo su upravo Kurdi, preko Sirijskih demokratskih snaga (SDF) i jedinica YPG/YPJ (Pešmerga), odigrali ključnu ulogu u borbi protiv ISIS-a uz podršku SAD, izgubivši hiljade boraca i oslobodivši velike delove severoistoka zemlje.
AP Photo/Baderkhan Ahmad
Na "svojoj" teritoriji oni su uspostavili de facto autonomiju, kontrolisali naftna polja, granice i zatvore sa ISIS zatvorenicima. Najvažnije od svega, delovali su nezavisno od centralne vlasti u Damasku, tada pod kontrolom Bašara el-Asada.
U trenutku ofanzive opozicionih grupa Hajat Tahrir al Šam (HTS) i drugih, držali su se po strani, što je pomoglo brzom padu Asadovog režima. Nakon pada, međutim, novi lider Sirije Ahmed al-Šara insistirao je na integraciji SDF pod centralnu vlast, uz pregovore o očuvanju nekih jedinica.
Komentari (0)