Fokus

Američki plan za afričko bogatstvo: Može li železnica koja povezuje Kongo i Angolu doneti razvoj i mir?

Komentari
Američki plan za afričko bogatstvo: Može li železnica koja povezuje Kongo i Angolu doneti razvoj i mir?
profimedia - Copyright profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Izvoz bakra i kobalta iz Demokratske Republike Kongo preko Angole dobija sve veći strateški značaj. Projekat koji podržavaju Sjedinjene Američke Države trebalo bi da unapredi trgovinu, privuče investicije i doprinese stabilizaciji regiona, ali ostaje pitanje koliko će od tog razvoja imati lokalno stanovništvo.

Železnica koja bi mogla da promeni trgovinske tokove u Africi

Dok vozovi natovareni hiljadama tona bakra iz Demokratske Republike Kongo prolaze kroz zajednice u Angoli, za pojedine stanovnike najvažnija promena nije geopolitička, već svakodnevna.

Dvadesetogodišnja Manuela Julija iz Katumele, mesta u blizini grada Lobita, kaže da joj je železnica olakšala putovanja i smanjila troškove prevoza.

"Ranije sam morala da koristim taksi, što je mnogo skuplje. Sada je putovanje jeftinije i jednostavnije", navela je ona za BBC.

Ipak, pruga koja prolazi kroz njeno mesto deo je mnogo ambicioznijeg projekta - Lobito koridora, infrastrukturne inicijative koja bi trebalo da poveže rudarska područja centralne Afrike sa atlantskom obalom Angole i omogući brži izvoz mineralnih sirovina na svetska tržišta. 

Projekat ima i značajnu geopolitičku dimenziju. Sjedinjene Američke Države podržavaju razvoj ovog transportnog pravca, između ostalog, kako bi diversifikovale snabdevanje strateški važnim mineralima i smanjile zavisnost od kineskih lanaca snabdevanja.

Prema analizi agencije Rojters iz maja 2025. godine, Vašington nastoji da kroz sporazume o mineralnim resursima i infrastrukturna ulaganja ojača svoje prisustvo u regionu Velikih jezera, gde su prirodna bogatstva povezana sa dugotrajnim političkim i bezbednosnim problemima. 

Bakar i kobalt u središtu globalne konkurencije

Lobito koridor povezuje jug Demokratske Republike Kongo, bogat nalazištima bakra i kobalta, sa lukom Lobito na atlantskoj obali Angole. Osnovu transportnog pravca čini železnica Benguela, koja je izgrađena početkom 20. veka, tokom portugalske kolonijalne uprave.

Unsplash

Bakar

Posle višegodišnjih prekida rada tokom građanskog rata u Angoli, pruga je obnovljena i u potpunosti ponovo otvorena 2015. godine.

Značaj ovog pravca dodatno je porastao zbog rastuće potražnje za bakrom i kobaltom, sirovinama koje imaju važnu ulogu u proizvodnji električnih komponenti, baterija i tehnologija povezanih sa energetskom tranzicijom.

Demokratska Republika Kongo najveći je svetski proizvođač kobalta i jedan od vodećih proizvođača bakra. Susedna Zambija takođe spada među najznačajnije proizvođače ovog metala na afričkom kontinentu.

Za Sjedinjene Države, razvoj Lobito koridora predstavlja mogućnost da deo snabdevanja ovim sirovinama preusmere ka zapadnim tržištima. Kina, koja ima dominantnu poziciju u velikom delu svetskih kapaciteta za preradu kritičnih minerala, ostaje jedan od ključnih konkurenata u ovoj oblasti. 

Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), Lobito koridor predstavlja strateški transportni pravac dug oko 1.300 kilometara, koji povezuje atlantsku obalu Angole sa rudarskim oblastima Demokratske Republike Kongo i severozapadnim delom Zambije. Organizacija ukazuje i na značaj planirane nove železničke veze koja bi Zambiji omogućila direktniji pristup luci Lobito. 

Više od 750 miliona dolara za obnovu železnice

U projekat je usmereno više od 750 miliona dolara, uz podršku američke Međunarodne finansijske korporacije za razvoj (DFC) i Razvojne banke južne Afrike.

Sredstva su namenjena modernizaciji železničke infrastrukture, signalizacije i vozova, kao i unapređenju transportnih kapaciteta.

Kompanija "Lobito Atlantic Railway" (LAR), koja upravlja teretnim saobraćajem na ovoj pruzi i mineralnim terminalom u luci Lobito, dobila je koncesiju na 30 godina.

Prema podacima koje je BBC prikupio tokom posete luci, voz sa oko 12.000 tona bakarnih katoda iz Demokratske Republike Kongo stigao je do terminala, gde su radnici istovarali metal pre njegovog transporta brodovima ka međunarodnim tržištima, prvenstveno Sjedinjenim Državama.

Tanjug/Jadranka Ilić

Pruga

Operativni direktor kompanije LAR Nikolas Gregoar izjavio je da se količina prevezene robe više nego udvostručila od kada je kompanija preuzela upravljanje u januaru 2024. godine. Kompanija je tada očekivala da će tokom 2026. godine koridorom prevesti oko 200.000 tona bakra.

Prema podacima iz izveštaja Inicijative za transparentnost u ekstraktivnim industrijama (EITI), objavljenog u maju 2026, razvoj koridora i dalje zavisi od koordinacije između država, institucija i finansijera. U izveštaju se upozorava da nedostatak transparentnosti, neusklađena pravila i infrastrukturna ograničenja mogu da uspore realizaciju projekta i umanje koristi koje bi zemlje kroz koje prolazi trebalo da ostvare.

Zambija želi pristup Atlantskom okeanu

Ambicije projekta ne završavaju se na postojećoj železničkoj vezi između Angole i Demokratske Republike Kongo.

Zambija, drugi najveći proizvođač bakra u Africi, planira da poveže svoj rudarski region Koperbelt sa Lobitom izgradnjom nove železničke pruge duge oko 830 kilometara.

Time bi se otvorio dodatni pravac za izvoz sirovina ka Atlantskom okeanu, što bi moglo da smanji troškove transporta i vreme potrebno za isporuku robe na međunarodna tržišta.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da bolja saobraćajna povezanost sama po sebi ne garantuje privredni razvoj.

Politički analitičar iz Johanesburga Velington Muzengeza ocenjuje da uključivanje neke zemlje u veliki transportni koridor nije isto što i njena industrijalizacija.

Ključno pitanje, prema njegovim rečima, jeste da li će nova infrastruktura doprineti razvoju domaće privrede, a ne samo omogućiti brži izvoz sirovina.

Slična očekivanja postoje i u Angoli, gde deo privrednika smatra da bi železnica mogla da bude važna za poljoprivredu i druge sektore.

Tanjug/Ap/STR

Angola

Angolski biznismen Aderito Arejas ukazuje na to da bi bolja povezanost unutrašnjosti zemlje sa lukama i velikim tržištima omogućila poljoprivrednicima da lakše plasiraju proizvode i smanje gubitke nastale zbog otežanog transporta.

Ipak, za ostvarenje takvih ciljeva neophodni su dodatni putevi, pouzdano snabdevanje električnom energijom, skladišni kapaciteti i redovne transportne usluge, piše BBC.

Može li ekonomska saradnja da doprinese miru u istočnom Kongu?

Jedan od najambicioznijih ciljeva Lobito koridora jeste da doprinese stabilizaciji istočnog dela Demokratske Republike Kongo, regiona koji je decenijama pogođen oružanim sukobima.

Kontrola nad prirodnim resursima jedan je od faktora koji podstiču nestabilnost, a poslednjih godina situaciju dodatno komplikuje delovanje pobunjeničke grupe M23, koja je zauzela više područja bogatih mineralnim sirovinama.

Vlada Demokratske Republike Kongo optužuje susednu Ruandu da podržava M23 kako bi ostvarila uticaj nad rudnim bogatstvima zemlje. Kigali odbacuje te optužbe.

Rojters je u maju 2025. godine ukazao na povezanost ilegalne trgovine mineralima i finansiranja oružanih grupa. Pozivajući se na istraživanje Međunarodne službe za informacije o miru (IPIS), agencija je navela da je 61 odsto rudarskih lokacija obuhvaćenih istraživanjem u istočnom Kongu bilo izloženo različitim oblicima oružanog mešanja i iznude. 

Sporazumi koje podržavaju Sjedinjene Države, a koji uključuju Demokratsku Republiku Kongo i Ruandu, predviđaju unapređenje ekonomske saradnje, transparentnije lance snabdevanja mineralima i razvoj regionalne infrastrukture.

Ideja je da se uspostavljanjem legalnih i kontrolisanih trgovinskih tokova smanji prostor za ilegalnu eksploataciju prirodnih bogatstava i finansiranje naoružanih grupa.

Ipak, ostaje pitanje da li ekonomski sporazumi i infrastrukturni projekti mogu da reše bezbednosne i političke uzroke sukoba.

Na sastanku u Parizu u novembru, predstavnici Demokratske Republike Kongo zatražili su od Vašingtona da strateško partnerstvo pretoči u konkretne investicije. Ministar privrede Daniel Mukoko Samba poručio je da bi uspeh saradnje trebalo meriti i kroz razvoj lokalne prerade minerala, dostupnost električne energije i uspostavljanje mira na istoku zemlje. 

Ko će imati najveću korist od prirodnih bogatstava?

Pored pitanja bezbednosti, jedan od najvećih izazova jeste raspodela ekonomske koristi od izvoza mineralnih sirovina.

AP Photo/John Bompengo

Kongo

Iako bi Angola mogla da ostvari prihode od tranzita robe, unapredi logistički sektor i otvori nova radna mesta, značajan deo dodate vrednosti nastaje izvan afričkog kontinenta, u zemljama u kojima se sirovine prerađuju i koriste u proizvodnji.

Ministar spoljnih poslova Angole Tete Antonio upozorio je u razgovoru za BBC da izvoz sirovina znači i izvoz potencijalnih radnih mesta i znanja.

Sličan stav izneo je i biznismen Aderito Arejas, koji smatra da bi afričke zemlje trebalo da razvijaju sopstvenu proizvodnju baterija umesto da se oslanjaju isključivo na izvoz litijuma i drugih sirovina.

Na taj problem ukazuje i izveštaj EITI iz maja 2026. godine. U njemu se navodi da bi Lobito koridor mogao da podstakne razvoj lokalnih dobavljača, preradu minerala i industrijsku proizvodnju, ali da to neće biti moguće bez odgovarajuće infrastrukture, jasnih propisa, transparentnog upravljanja i ulaganja u domaće proizvodne kapacitete. 

Upravo će sposobnost zemalja kroz koje prolazi koridor da razviju sopstvenu industriju biti jedan od pokazatelja dugoročnog ekonomskog značaja projekta.

Od jeftinijeg prevoza do trajnog mira

Za stanovnike poput Manuele Julije u Katumbeli, rezultati projekta već su vidljivi u svakodnevnom životu. Jeftiniji prevoz, nova radna mesta i bolja povezanost predstavljaju konkretne koristi koje ne zavise od međunarodnih političkih sporazuma.

Državna železnička kompanija "Benguela Railway" (CFB), koja upravlja putničkim saobraćajem, prema podacima BBC-ja prevezla je rekordnih 1,6 miliona putnika tokom 2025. godine. Kompanija "LAR" navodi da zapošljava gotovo 1.000 ljudi, od kojih su 98 odsto državljani Angole.

Ipak, krajnji uspeh Lobito koridora neće se meriti samo količinom bakra i kobalta koji će vozovima stizati do atlantske obale.

Mnogo važnije biće da li će projekat doprineti razvoju lokalne privrede, otvaranju novih radnih mesta i većem učešću afričkih zemalja u preradi sopstvenih prirodnih resursa.

Najveći izazov ostaje istočni Kongo, gde decenije sukoba pokazuju da bogatstvo prirodnih resursa ne garantuje stabilnost.

Lobito koridor zato predstavlja mnogo više od železničke veze između rudnika i luke. Njegov dugoročni značaj zavisiće od toga da li će infrastruktura koja danas ubrzava izvoz minerala sutra doprineti ekonomskom razvoju i trajnom miru u regionu.

Bonus video: 

Komentari (0)

Svet