Aktuelno iz kulture

Kako je muzika Stinga inspirisala plesni komad o izbeglicama

Komentari

Autor: Guardian

08/10/2021

-

21:59

Kako je muzika Stinga inspirisala plesni komad o izbeglicama
Sting - Copyright EPA/DAVID BORRAT

veličina teksta

Aa Aa

Britanska koreografkinja Kejt Prins (47) i njena kompanija ZooNation su se tokom proteklih dvadesetak godina pozicionirali na domaćoj sceni iskrenim, porodičnim, ali i angažovanim predstavama koje su izvodili igrajući u stilu hip-hopa i uličnog plesa na pretežno soul muziku.

Likove iz poznatih bajki, junake mjuzikla "Začarana šuma" (Into the Woods) preselila je u tipične londonske blokove (Into the Hoods), koreografija u "Some Like It Hip-Hop" zapravo je drama-komedija o zamenjenim polovima, delimično zasnovana na filmu "Neki to vole vruće" (Some Like It Hot) Bilija Vajldera, dok se u komadu "Sylvia" bavila Silvijom Pankherst i istorijom feminizma ali tako da su većinu likova (uključujući i Silviju i Čerčila) tumačili tamnoputi izvođači.

Ovog puta, njena ideja da postavi plesni, hip-hop komad na muziku Stinga i njegovog benda "Police" deluje na prvu gotovo nemoguća misija ili, čak, "pomalo naopako", ali Kejt Prins kaže za Guardian da je za nju to jedan od najboljih sastava ikada i da je baš briga da li se drugi slažu s njom ili ne.

Kada je pomenula svoju ideju Alisteru Spoldingu, umetničkom direktoru londonskog teatra Sadlers Vels (gde se sada taj komad igra), nije mu trebalo mnogo da joj ugovori sastanak sa rok zvezdom.

"Verovatno nikada u životu nisam bila toliko nervozna", kazala je Prins za Guardian.

Sting joj je dao "zeleno svetlo" da koristi njegovu muziku za plesnu predstavu. Čak je prisustvovao jednoj od proba, nakon koje je izjavio da ima utisak da mu se sopstvena muzika sada predstavlja u 3D obliku.

Međutim, otprilike u isto vreme, u glavi koreografkinje počela je da se razvija druga ideja. Sirijska izbeglička kriza bila je udarna vest i Prins je saosećala sa tim pričama, a posebno je potresla  fotografija Alana Kurdija, koji se utopio zajedno sa majkom i bratom dok su pokušavali da stignu u Evropu septembra 2015.

Dve ideje su se tako spojile i nastala je "Message in a Bottle" (Poruka u boci), predstava o porodici koja je primorana da napusti svoj dom i potraži utočište.

Stingova pesma "Invisible Sun", koja je pisana u Irskoj tokom Severnoirskog sukoba (poznatog i kao Godine nevolje), u ovom komadu postaje priča o nekom drugom mestu razorenom nekim drugim sukobom; "Shadows in the Rain" je saundtrek za izbeglice zatvorene uz granični zidu, a "They Dance Alone" koja je inspirisana majkama nestalih za vreme Pinočeovog režima u Čileu, doživljava se poput himne nade i otpora.

"Message in a Bottle" premijerno je izveden u februaru 2020, pre nego što je pandemija paralisala engleska pozorišta. Osamnaest meseci kasnije, turneja se nastavlja i postaje i više nego aktuelna, budući da nova izbeglička kriza potresa svet.

U plesnom studiju u istočnom Londonu, mladi igrači usavršavaju lirske fraze nabijene emocijama, a sve je "začinjeno" piruetama na glavi i zamrznutim položajima. Uveliko se pripremaju da "Message in a Bottle" od 17. oktobra izvode na sceni Sadlers Velsa.

Iz pozicije bele Engleskinje, Prinsova je svesna da bi pričanje nečeg tako razarajućeg i stvarnog poput izbegličke priče na sceni kroz plesnu formu, moglo lako da pogodi pogrešne note.

"Generalno govoreći, prva bih kazala - pokušajte da pričate svoje priče, da govorite o onome što ste i sami na neki način doživeli. Ali s ovim komadom iskazujem svoj stav o tome koliko me ljuti to što, moja priča je zapravo o tome koliko se naljutim kad ljudi nemaju saosećanja prema izbeglicama. O ideji da ljudi dođu u poziciju da rizikuju svoje živote, čak i živote sopstvene dece, i da beže iz svojih domova. Znači, oni beže od nečeg goreg od tog rizika", zaključuje koreografkinja.

Svaka scena u ovom plesnom komadu inspirisana je stvarnim dešavanjima, koja su zabeležena bilo na fotografiji ili u dokumentarcu "Escape from Syria", koji prati mukotrpno putovanje u Evropu dvadesetogodišnjakinje Ranije Mustafe Alije.

Ali je gledala jedno od prvih izvođenja u Londonu i njen komentar, prema rečima Prins, bio je da je komad učinio da se oseća vrlo emitovino, ali i veoma radosnom.

Iako je uglavnom ne zanima mnogo šta će drugi reći, Prins priznaje da joj je zastrašujuća i sama pomisao da će i Sting jednog dana videti komad jer do njegovog mišljenja joj jeste stalo.

Preporuka za vas

Komentari (0)

Kultura