Aktuelno iz kulture

Danilo Bata Stojković - 20 godina od rastanka sa gospodinom koji nam uvek izmami osmeh kad ga se setimo

Komentari

Autor: Euronews Srbija

16/03/2022

-

07:52

Danilo Bata Stojković - 20 godina od rastanka sa gospodinom koji nam uvek izmami osmeh kad ga se setimo
Bata Stojković - Copyright Martin Candir

veličina teksta

Aa Aa

Pre dve decenije, 16. marta 2002. godine, sa pozorišne i životne scene, zauvek je otišao

Danilo Bata Stojković, čije ime će poneti i Velika scena Zvezdara teatra. Prošlo je 20 godina od kada je odigrao i poslednju predstavu u teatru pod zvezdama i ulogom Luke Labana u "Profesionalcu" Dušana Kovačevića zauvek se oprostio od svoje publike.

U Zvezdara teatru je igrao u sedam predstava i ukupno 1.102 puta oživeo likove kojih se i dan
danas sećamo. Sava Odžačar u "Klaustrofobičnoj komediji", pomenuti Luka Laban u "Profesionalcu", Vasilije u "Urnebesnoj tragediji", tri lika u predstavi "Lari Tompson-tragedija jedne mladosti"...

"Prošlo je dvadeset godina od odlaska Bate Stojkovića iz pozorišnog i filmskog sveta koji

je bio njegov najvažniji deo života. Oprostili smo se sa velikim i dragim glumcem 16. marta
2002. godine. Sećanje na našeg prijatelja je skoro svakodnevno: gledamo ga u nezaboravnim
filmskim ulogama koje su antologija jugoslovenskog i srpskog filma, ili kad ulazimo na Veliku
scenu Zvezdara teatra koja nosi ime Danila Bate Stojkovića... Na toj sceni Bata je odigrao
više od hiljadu predstava.

Pozorište je Bati bilo njegova najlepša kuća i najvažnija vera. Brzo je prošlo dvadeset godina od rastanka sa gospodinom koji nam uvek izmami osmeh kad ga se setimo. Tako je bilo od kako nije sa nama i tako će biti za mnoga buduća vremena, jer su vredna umetnička dela najlepši i najdugovečniji trag našeg postojanja", rekao je Dušan Kovačević, Batin prijatelj i direktor Zvezdara teatra.

Martin Candir

U predstavi "Urnebesna tragedija"

Nedavno je javnosti postala dostupna biblioteka velikana srpskog glumišta u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju "Adligat".

Skoro stotinu knjiga sa posvetama - srce nevelike, ali probrane biblioteke, pričaju i svedoče o Batinim interesovanjima, prijateljstvima i uspešnim predstavama, pošto je naročito veliki broj knjiga dobio posle maestralnih izvođenja pojedinih dela u Ateljeu 212, kao i po dobijanju Oktobarske nagrade.

Tu su i poruke ispisane rukom Dejana Medakovića, Milovana Danojlića, Matije Bećkovića, Duška Kovačevića, Ljubomira Simovića, Vuka Vuča, Miće Popovića, Borislava Mihailovića Mihiza, Mila Gligorijevića, Vide Ognjenović, Mire Trailović.... Cele jedne generacije istaknutih intelektualaca i osvedočenih ljubitelja pozorišne i filmske umetnosti.

U okviru biblioteke se nalaze i prve Batine glumačke nagrade, ispisane na knjigama koje je Danilo Bata Stojković dobio početkom pedesetih godina, kao srednjošokolac i student.

Rođen je 11. avgusta 1934. u Beogradu. Završio je glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu, u klasi profesora Tomislava Tanhofera.

"Svaka predstava je praznik"

"Ti si sine, još u majčinoj utrobi postao glumac", rekao je jedan od najtalentovanijih glumaca svoje generacije, Dobrica Milutinović, kada je Stojković tek činio svoje prve glumačke korake, davne 1953. godine.

Stojković je bio je tumač tragike svakodnevnog čoveka, kralj izmanipulisanih ljudi kojima je toliko puta na sceni ili na filmskoj traci dao glas i obličje. Sve uloge je gradio temeljno i strpljivo, sa puno detalja koji su bili presudni. Uvek je imao svom liku nešto da doda i zbog
toga je tvrdio da se nikada nije zasitio nijedne svoje uloge.

"Neki kažu: Odigram jednu ulogu pet puta i više mi se ne igra. Meni se tek igra kad igram dvestotu. Samo mislim na tristotu! Kažu: kako ti nije dosadno? Kako dosadno? Pa stalno ima posla oko uloge. To je kao kad imaš stan pa ga jedanput počistiš i kažeš dovoljno je za ceo život. A prašina što popada, a što hoće da zarđa, a što mu treba novi detalj, a što mu treba ponekad cveće... Pa to je sve isto i s jednom ulogom. Svaki put joj fali ponešto. Kad dobro odigram predstavu, ja ne mogu da zaspim celu noć. Kad loše odigram, po mom nekom ubeđenju, odmah zaspim - da zaboravim. Mada me sutradan to kljuca", govorio je Stojković.

A prvi angažman nakon završenih studija dobio je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu
(1959). Karijeru je nastavio u Pozorištu Atelje 212 (1962), a poslednjih godina života
njegov pozorišni opus vezan je za Zvezdara teatar, gde je igrao od 1987. do 2002.

Oni koji su ga poznavali, kažu da je Bati svaki dolazak u pozorište predstavljao doživljaj. Bez izuzetaka, svečano se oblačio - odelo uz uvek brižljivo odabranu kravatu. A onda bi ušao u bife i rekao: "Dobro veče, deco, za vas sam se uredio, svaka predstava je za mene praznik i ja joj na ovaj način odajem počast."

Pozorište na prvom, kafana na drugom, a kuća na trećem mestu

Supruga Bate Stojkovića, Olga Stojković koja je preminula 2020, svojevremeno je za Nedeljnik otkrila da je Bati pozorište bilo na prvom, kafana na drugom, a kuća na trećem mestu. Nije je, kako je govorila, to nešto naročito bolelo, jer je i sama znala šta znači živeti u pozorištu - bila je inspicijent. U pozorištu su se i upoznali, a o svakodnevnom životu supruga govorila je da je izgledao kao na fabričkoj traci - ustajao je, pio kafu i odlazio na snimanja i probe.

Olga je za Nedeljnik kazala da, uprkos velikoj posvećenosti i radu, Bata nije video mnogo novca, baš kao ni generacija njegovih kolega, ali da je njima zapravo bilo jedino važno šta će da igraju.

Sam Bata je govorio: "Ne možete toliko dobro da me platite, koliko bih ja besplatno igrao. Ako vam se i dopadne to što uradim, platite nešto na kraju."

Poslednju predstavu u ovozemaljskom životu odigrao je 13. februara 2002. godine, tumačeći 416. put ulogu Luke Labana u "Profesionalcu" Dušana Kovačevića.

Martin Candir

U predstavi "Profesionalac"

Odigrao je preko 80 pozorišnih uloga i snimio 68 filmova, više od 50 televizijskih drama
i 20 serija. Mnoge od njih danas čine antologiju i istoriju srpskog pozorišta i kinematografije.

"Svi naši junaci kinematografije, kad pogledate od početka do danas, jesu jedno isto: izmanipulisan čovek. Čak i u tim `Kozarama` ili `Sutjeskama`, i to su izmanipulisani ljudi. Kud će jedna ideja oterati malog čoveka kada ga celog ispuni, čoveka koji van te ideje nema preostalog razuma da upotrebi, ni levo ni desno… za to je kriva ideja, a ne čovek. Jer da je ideja humana, ona bi čoveka povela bez takvih iskušenja, oplemenila bi ga. To je radilo i ovo naše vreme.

Umesto duše, razuma, humanosti, nama je ponuđena kolektivnost, pre svega da bi se umanjili naši elementarni duhovni prohtevi. Postali smo patuljasti. Hteli smo da izjednačimo svih pet prstiju na ruci. A to ne može. Ne možemo naterati ljude da budu isti, ali ih možemo naterati da mrze one koji se izdvajaju. Otud psovka koju sam upamtio, kad god se pomene neki autoritet: `Ma ko njemu j… mater!` Sve što se izdvajalo, bilo je izloženo podsmehu i pretnji…", govorio je Bata Stojković.

Kako je pre nekoliko godina ispričala Olga, Bata je pred smrt imao samo jednu želju.

"Rekao mi je: `Ni slučajno nemoj da ti se dogodi da me staviš tamo.` Mislio je na Aleju zaslužnih građana. To je bila njegova odluka. Valjda nije želeo da ima ništa sa vlastima, jer se nikada nije interesovao za politiku, niti je bio blizak sa političarima", izjavila je za Nedeljnik Olga dodajući da se ni poslednjih dana života njen suprug nije odricao dve stvari - cigareta i fudbala.

Preporuka za vas

Komentari (0)

Kultura