Fokus

Ruski "trgovac smrću" mogao bi da bude razmenjen za američke zatvorenike: Zašto ga Kremlj toliko želi nazad?

Komentari
Ruski "trgovac smrću" mogao bi da bude razmenjen za američke zatvorenike: Zašto ga Kremlj toliko želi nazad?
AP Photo/Apichart Weerawong, File - Copyright AP Photo/Apichart Weerawong, File

veličina teksta

Aa Aa

Američkoj košarkašici Britni Grajner preti devet i po godina u ruskom zatvoru. Njena poslednja nada je razmena zatvorenika između Moskve i Vašingtona, a u tom slučaju, u suprotnom smeru mogao bi da krene ruski preprodavac oružja sa nadimkom "trgovac smrću". Zbog načina života, Viktor But (55) je poslužio kao nadahnuće za holivudski film, a sada je ponovo u centru pažnje svetskih medija jer bi mogao da se vrati u Rusiju.

U zavisnosti od toga koga pitate, But je ili uspešni biznismen koji je nepravedno osuđen na kaznu u SAD, ili nemilosrdni trgovac oružjem koji je pomogao u raspirivanju nekih od najgorih sukoba u svetu u poslednjih nekoliko decenija. Trenutno je u američkom zatvoru, gde služi kaznu od 25 godina zbog svojih zločina, a uhapšen je nakon specijalne operacije na Tajlandu.

But je odrastao u Dušanbeu, prestonici Tadžikistana. Već sa 18 godina pristupio je vojsci tadašnjeg SSSR, nakon čega je učio portugalski jezik na Vojnom institutu u Moskvi, i naposletku postao deo ruske vazduhoplovne brigade. Nedugo pošto je napustio vojsku, SSSR se raspao a ekonomija Rusije naglo je propala, pa je But odlučio da se preseli u UAE i tamo je osnovao kompaniju za prevoz koja je narasla i do 60 aviona. Ova kompanija je, u početku, prevozila robu iz UAE do Afrike i Avganistana.

AP Photo/Apichart Weerawong

 

Vremenom, But je sve više prelazio na "crno tržište", zahvaljujući tome što je sovjetska vojna oprema postajala dostupna, i tužioci smatraju da je oružjem snabdevao pobunjenike, militantne pokrete i teroriste širom sveta uz pomoć svojih poslovnih veza. Optužen je da je prodavao oružje čak i terorističkoj grupi Al-Kaida, kao i talibanima i militantima u Ruandi. Prema nekoliko istraga, ali i presudi, But je sa svojim saradnicima oružjem snabdevao i vlast i pobunjenike tokom građanskih ratova u afričkim zemljama kao što su Sijera Leone, DR Kongo i Alžir. 

U intervjuu za jednu englesku televiziju 2009. godine, But je čvrsto negirao da je imao ikakve veze sa Al-Kaidom ili talibanima. Priznao je da je snabdevao oružjem Avganistan sredinom 1990-ih godina, rekavši da je to oružje zapravo korišženo za borbu protiv talibana. Takođe, tvrdio je i da je pomogao francuskoj vladi da preveze oružje u Ruandu posle genocida, kao i da je prevozio mirovne pregovarače Ujedinjenih nacija. Međutim, upravo iz UN su ga označili kao saradnika bivšeg predsednika Liberije Čarlsa Tejlora, koji je 2012. godine osuđen zbog toga što je potpirivao i podržavao ratne zločine u Sijera Leoneu.

Zloglasni nadimak

Butov nadimak, "trgovac smrću", dolazi od nekadašnjeg sekretara zaduženog za Afriku u britanskoj vladi, Pitera Hejna, koji je početkom 21. veka održao govor pred parlamentom u kom je upozorio na napade kojima su britanski vojnici izloženi u Africi, rekavši da se suočavaju sa "sofisticiranim oružjem". 

"Oni koji izbegavaju sankcije nastavljaju da raspiruju sukobe u zemljama kao što su Angola i Sijera Leone, a to za rezultat ima gubitak nebrojeno mnogo života i jezive zločine. Viktor But je zaista glavni u tom izbegavanju kazne. On je 'trgovac smrću' koji poseduje vazduhoplovne kompanije kojima se oružje doprema, a pruža i drugu logističku podršku za pobunjenike u Angoli i Sijera Leoneu, odakle uzima dijamante kojima mu plaćaju za to oružje. Pomaže onima koji oružjem napadaju britanske vojnike", rekao je Hejn u govoru 2000. godine.

Nadimak je Hejn smislio spontano, jer je bio pročitao još jedan izveštaj o Butovim aktivnostima, a medijima se to svidelo pa je tako i ostalo zapisano, navodi se u knjizi "Operacija neukrotivi: Lov na najbogatijeg, najsmrtonosnijeg kriminalca ikada", koju je napisao Demijen Luis, prenosi CBS.

I sa "druge strane bare" su uočili koliko je But opasan, pa je tako 2005. stavljen na listu sankcija SAD i njegovim kompanijama je zabranjeno da vrše bilo kakve poslove kroz američke banke. Međutim, njegova poslovna mreža bila je toliko zamršena da su na kraju same SAD sklopile ugovore sa dve kompanije koje su na kraju bile u Butovom vlasništvu, kako bi se naoružala američka vojska u Iraku.

Hapšenje na Tajlandu

Dugo je But izbegavao međunarodne organe pravde. Njegova sposobnost da beži obaveštajcima i policiji, ali i drugim suparnicima širom sveta postala je nadaleko poznata. Kada su talibani 1995. godine naterali jedan od njegovih aviona u Avganistanu da sleti, zaplenili su svu robu koaj se u njemu nalazila. But i njegovi saradnici su nekako, ipak, uspeli da odu nepovređeni. 

U jednom kasnijem intervjuu rekao je da su "bili izvučeni", a desetak godina kasnije jednostavno "da su pobegli". Takođe, nalog za njegovo hapšenje izdat je 2002. godine kada je živeo u Belgiji, ali je napustio tu zemlju čim je saznao da ga traže. Smatra se da je putovao pod nekoliko različitih imena, i prolazio kroz države poput UAE ili June Afrike, sve dok se nije ponovo pojavio u Rusiji 2003. godine.

Videvši da će im biti potreban detaljno osmišljena operacija za hvatanje Buta, američka Agencija za borbu protiv droga (DEA) je nakon nekoliko godina planiranja uspela u svom zadatku. Plan je bio da se But namami da izađe van Rusije navodnom ponudom za kupovinu oružja koju nije mogao da odbije. Prerušeni agent DEA je kontaktirao lojalnog Butovog saradnika sa ponudom, i sastao se sa njim na ostrvu Kurasao, nekoliko stotina kilometara daleko od Kolumbije.

AP Photo

 

Agenti DEA su se pretvarali da su članovi Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC), i Butov saradnik koji se sa njima sastao, Endrju Smulijan, nije video ništa sumnjivo. Nakon dve nedelje, ponovo se u Kopenhagenu sastao sa DEA agentima i rekao im da je Butu predstavio njihovu ponudu, koja mu se svidela.

Nekoliko nedelja kasnije, But je otputovao na Tajland, misleći da će se sastati sa zvaničnicima iz FARC kako bi se dogovorili u vezi sa transportom "arsenala oružja vojne proizvodnje", kojima je (navodno) trebalo da se napadnu američki helikopteri u Kolumbiji. 

Tokom sastanka u jednom hotelu u Bankoku, But je rekao prerušenim agentima da može da isporuči oružje u Kolumbiju, i da to oružje "može biti korišćeno za ubijanje Amerikanaca". Pošto je soba bila ozvučena, policija je tog trenutka upala u prostoriju i uhapsila Buta. On je isporučen u SAD 2010, a sledeće godine je osuđen zbog terorizma na 25 godina zatvora. 

"Pokušaće da me zatvore doživotno, ali ja ću se vratiti u Rusiju. Još ne znam kada, ali i dalje sam mlad", rekao je But za Njujorker pre nego što mu je izrečena konačna kazna zatvora.

"Kao iz Holivuda"

Sudeći po svemu što se dešava trenutno, Butova izjava Njujorkeru mogla bi da bude proročka. Odnosi između SAD i Rusije su najlošiji u poslednjih nekoliko decenija zbog rata u Ukrajini, ali uprkos tome visoki zvaničnici dvaju zemalja pregovaraju o potencijalnoj razmeni zatvorenika. U Moskvu bi tako trebalo da stigne But, a u Vašington Grajner i još jedan Amerikanac zatvoren u Rusiji, Pol Velan.

Da su pregovori u toku, potvrdio je izjavom nedavno i portparol Bele kuće za pitanja nacionalne bezbednosti, Džon Kirbi. On je, nakon što je javljeno da Grajner preti zatvorska kazna, rekao kako su SAD napravile "ozbiljnu ponudu" za Rusiju, i kako se nada "da će Moskva ovo prihvatiti, jer su prihvatili i prvi put kad je spomenuto", i nije dao više detalja.

Rojters navodi, pozivajući se na izvore upoznate sa slučajem, da se radi o direktnoj razmeni "But za Velana i Grajner". Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov rekao je samo da su u Moskvi "spremnid a razmotre predlog SAD". Međutim, posavlja se pitanje zbog čega je Rusija toliko zainteresovana da Buta vrati kući, čak i deceniju nakon njegovog hapšenja?

profimedia

 

Sam "trgovac smrću" je odbacivao optužbe koje se navode protiv njega, rekavši da "zvuče kao nešto iz holivudskog filma" (tri godine kasnije i snimljen je film "Gospodar rata" u kom glumi Nikolas Kejdž, a koji je zasnovan na Butovoj životnoj priči). Ruski zvaničnici su govorili slično, makar u svojim izjavama za javnost. Od njih se stalno moglo čuti da je But "preduzetnik koji je zatvoren nepravedno iz političkih razloga", a u vladinim objektima u Moskvi su prošle godine čak izložena i neka od umetničkih dela koje je But napravio u zatvoru.

Advokat koji zastupa Buta rekao je da je "vlada SAD htela da ga optuži za zločine zbog kojih može da mu se sudi pred američkim sudijama, pa su ga namamili na Tajland", kao i da je "stavljanje mee na ruskog državljanina viđeno u Rusiji kao direktni napad na suverenitet te zemlje". Međutim, smatra se da je Kremlj zainteresovan za Buta upravo jer su mu oni omogućili da postane prvak u svetu međunarodnog krijumčarenja oružja, piše Vašington post.

Ruski novinar Andrej Soldatov navodi i da, nakon svih ovih godina, ruska vlada želi Buta da vrati kući jer "nije samo povremeno pomagao ruskim obaveštajnim službama, već je bio veoma važana ličnost i za rusku vojsku". Soldatov dodaje i da u čitavoj priči postoji još jedan važan faktor - niakda nije ništa odao američkim istražiteljima uprkos svim ispitivanjima kroz koja je prolazio.

Komentari (0)

Svet