Nauka

Nešto opasno se možda vrti oko Venere: Naučnici predlažu slanje svemirskog broda u orbitu

Komentari
Nešto opasno se možda vrti oko Venere: Naučnici predlažu slanje svemirskog broda u orbitu
Nešto opasno se možda vrti oko Venere: Naučnici predlažu slanje svemirskog broda u orbitu - Copyright profimed

Autor: Science Alert

27/05/2025

-

18:44

veličina teksta

Aa Aa

Pre dvadeset godina, Kongres SAD je naložio NASA da pronađe 90 odsto asteroida u blizini Zemlje koji predstavljaju pretnju za našu planetu. Postignut je napredak u pronalaženju ovih asteroida koji orbitiraju oko Sunca i dolaze na udaljenost do 1,3 astronomske jedinice od Zemlje. Međutim, moguće je da će morati da prošire potragu, jer astronomi sada otkrivaju asteroide koji orbitiraju oko Venere i mogli bi da predstavljaju pretnju, piše Science alert.

Nova istraživanja pokušavaju da shvate koliko takvih asteroida može da "ko-orbitira" oko Venere i kako ih detektovati. Oni mogu biti skriveni u sjaju Sunca, pa se sve svodi na "prozore" za posmatranje u zavosnosti od toga kako se menja odsjaj.

Istraživanje pod naslovom "Nevidljiva pretnja: procena rizika od sudara koje predstavljaju neotkriveni ko-orbitalni asteroidi Venere“ dostavljeno je časopisu Astronomy and Astrophysics. Glavni autor je Valerio Karuba, docent na Univerzitetu Sao Paolo u Brazilu. 

"Trenutno je poznato dvadeset ko-orbitalnih asteroida Venere. Ko-orbitalni položaj štiti ove asteroide od bliskih susreta sa Venerom, ali ih ne štiti od susreta sa Zemljom“ pišu autori.

Ko-orbitalni asteroidi Venere se smatraju potencijalno opasnim asteroidima (PHA) ako imaju "minimalni prečnik od oko 140 metara i prilaze na manje od 0,05 astronomske jedinice orbiti Zemlje,“ objašnjavaju.

Da li oni predstavljaju rizik od sudara za Zemlju?

"Cilj nam je da procenimo moguću pretnju koju još neotkrivena populacija ko-orbitalnih asteroida Venere može predstavljati za Zemlju, kao i da istražimo njihovu detektabilnost sa Zemlje i iz svemirskih opservatorija,“ pišu autori.

Samo jedan od 20 poznatih asteroida ima "orbitalnu ekscentričnost" ispod 0,38. To je mera koja opisuje koliko orbita odstupa od savršenog kruga, tačnije koliko je "spljoštena". Idealno kružna orbita ima ekscentričnost od 0, dok 1 ukazuje na paraboličnu ili hiperboličnu putanju.

To ima smisla jer asteroidi sa širim orbitama dolaze bliže Zemlji i lakši su za otkrivanje. Dakle, njihovo otkriće je verovatno posledica pristrasnosti posmatrača. Nažalost, to znači i da može postojati mnogo više asteroida sa manjim orbitalnim ekscentričnostima koji su veoma teški za detekciju, navodi Science alert.

Jedan od problema u određivanju opasnosti je što ko-orbitalni asteroidi imaju nepredvidive orbite.

"Ko-orbitalni asteroidi Venere su veoma haotični, sa Ljapunovim vremenom od 150 godina,“ objašnjavaju autori.

Lajapunovo vreme označava koliko dugo treba orbitalnom putu objekta da postane nepredvidiv.

To znači da proučavanje jedne orbite objekta ne daje mnogo informacija o tome kako će se njegova orbita razvijati za više od otprilike 150 godina. Autori navode da statistička studija 'kloniranih' asteroida daje jasniju sliku.

Istraživači su kreirali mrežu sa različitim orbitalnim inklinacijama i popunili je sa 26 kloniranih asteroida sa različitim orbitalnim karakteristikama. Zatim su ih integrisali sa orbitama planeta Sunčevog sistema tokom 36.000 simuliranih godina. Nakon toga su proveravali da li je neki od kloniranih asteroida imao blizak susret sa Zemljom.

"Postoji opseg orbita sa ekscentričnošću manjom od 0,38, veći pri manjim inklinacijama, za koje ko-orbitalni asteroidi Venere mogu predstavljati sudarni rizik za Zemlju,“ pišu autori.

Zatim su proverili da li se oni mogu posmatrati sa Zemlje pomoću buduće opservatorije "Vera Rubin". Otkrili su da su ovi objekti vidljivi samo povremeno zbog sjaja Sunca. Ti prozori za posmatranje uglavnom se dešavaju kada su objekti u najbližoj tački Zemlji.

"Kombinacija ograničenja po visini i ograničenja solarne elongacije ograničava naša posmatranja na specifične periode tokom godine,“ pišu autori.

Solarna elongacija je ugaona udaljenost između nekog od ovih asteroida i Sunca, gledano sa Zemlje.

Studija pokazuje koliko može biti teško detektovati ove opasne asteroide sa Zemlje. Jedno rešenje bi moglo biti slanje svemirskog broda u orbitu Venere.

"Međutim, posmatranja iz orbite Venere, okrenute suprotno od Sunca, mogu poboljšati detekciju ovih tela,“ objašnjavaju istraživači i predlažu nekoliko svemirskih misija u različitim orbitama.

Poznato je da postoje asteroidi sa značajnom šansom da udare u Zemlju. Neki od njih su dovoljno veliki da unište čitave gradove. Čak i relativno mali asteroid prečnika 150 metara može udariti u Zemlju sa snagom stotina megatona TNT-a.

To je na hiljade puta jače od atomske bombe bačene u Drugom svetskom ratu.

"Među njima, ko-orbitalni asteroidi Venere sa niskom ekscentričnošću predstavljaju jedinstveni izazov zbog poteškoća u njihovom otkrivanju i praćenju sa Zemlje,“ zaključuju autori.

Opservatorija "Vera Rubin" trebalo bi da detektuje mnoge asteroide tokom redovnih posmatračkih kampanja. Međutim, pronalaženje potencijalno opasnih asteroida koji ko-orbitiraju Veneru moglo bi zahtevati poseban napor.

"Dok istraživanja poput onog u "Vera Rubin" opservatoriji mogu uskoro detektovati neke od ovih asteroida, verujemo da bi samo posvećena posmatračka kampanja iz svemirske misije blizu Venere mogla potencijalno mapirati i otkriti sve još 'nevidljive' potencijalno opasne asteroide među ko-orbitalnim asteroidima Venere,“ zaključuju istraživači.

AI Preporuka

Komentari (0)

Magazin