Sećanje na prošli život: Studija o slučajevima navodne reinkarnacije došla do zapanjujućih otkrića
Komentari
Dodajte Euronews kao željeni izvor na Google-u
Pitanje postojanja života posle smrti postoji koliko i ljudski rod. Jedno od široko zastupljenih verovanja vezano je za mogućnost reinkarnacije, odnosno ponovnog rođenja.
Iako je taj filozofski i verski koncept uglavnom vezan za istočnjačke religije, njim se bavila i nauka.
Štaviše, istraživači već decenijama proučavaju ono što se naziva "slučajevima tipa reinkarnacije" (Cases of the Reincarnation Type, CORT), odnosno tvrdnje ljudi, uglavnom dece, da nose sećanja i pojedinosti iz života neke druge osobe.
Od šezdesetih godina prošlog veka istraživači sa Odeljenja za proučavanje percepcije Univerziteta u Virdžiniji prikupljaju podatke o hiljadama takvih neobičnih slučajeva, stvarajući najveću bazu podataka te vrste.
Nova analiza tog obimnog materijala sada je otkrila upečatljiv obrazac u ovim misterioznim događajima, piše Science Alert.
U slučajevima u kojima je identifikovana preminula osoba umrla iznenada ili neočekivano, "međuperiod", odnosno vreme između njene smrti i rođenja deteta koje tvrdi da se seća njenog života, bio je značajno kraći nego u slučajevima kada smrt nije bila neočekivana.
Unsplash/Liana S
Nalazi su objavljeni u časopisu "Psychology of Consciousness: Theory, Research, and Practice", a istraživači navode da ih nije lako objasniti.
"Ovo je do sada najveća sistematska studija vremenskih obrazaca u prijavljenim sećanjima na prošle živote", kaže vodeća autorka istraživanja, kognitivna neuronaučnica Saide Sadegji sa Univerziteta u Virdžiniji.
"Pojedinačni slučajevi mogu ostaviti prostor za različita tumačenja, ali obrasce koji se pojavljuju u velikom broju slučajeva mnogo je teže objasniti preuveličavanjem, fantazijom ili izmišljanjem".
Reinkarnacija nakon neočekivane smrti
U okviru istraživanja naučnici su analizirali svaki slučaj iz arhive CORT pri Odeljenju za proučavanje percepcije u kojem su istraživači uspeli da identifikuju poimence preminulu osobu, takozvanu "osobu iz prošlog života", čiji su život i biografski podaci odgovarali izjavama dece koja su navodno pamtila detalje iz njenog života.
"Obučeni istraživači sprovodili su detaljne intervjue sa više sagovornika za svaki slučaj, uključujući dete, roditelje, bliske rođake, a ponekad i porodične prijatelje i komšije. Istraživači su sistematski procenjivali dokaze iz više izvora kako bi detaljno ispitali uobičajena objašnjenja dečjih izjava, ali i mogućnost da je reč o anomalnim pojavama", navode autori rada.
Oni su analizirali 1.678 slučajeva u kojima je navodno identifikovana osoba iz prošlog života. Kod 1.319 slučajeva za koje su postojali vremenski podaci, medijalno vreme između smrti i novog rođenja iznosilo je 16 meseci.
Međutim, što je smrt bila neočekivanija: bilo da je reč o nesreći, nasilju ili iznenadnoj zdravstvenoj krizi, to je međuperiod bio kraći.
U slučajevima u kojima je smrt bila potpuno neočekivana, medijalno vreme između smrti i rođenja iznosilo je svega 12 meseci, što predstavlja približno 43 odsto kraći period u poređenju sa slučajevima smrti koje su bile najviše očekivane, gde je iznosio 21 mesec.
Pored toga, efekat je ostao prisutan i nakon što su istraživači uzeli u obzir niz drugih faktora, uključujući kvalitet potvrđenih informacija, stepen tačnosti dečjih izjava, prethodno poznanstvo porodica, društveni status i verska uverenja.
Unsplash/Yasin Arıbuğa
"Efekat je opstao čak i nakon što smo uzeli u obzir više kulturnih i psiholoških faktora, a bio je čak izraženiji u porodicama čije religije ne podržavaju verovanje u reinkarnaciju. Ovi rezultati ne podržavaju ideju da društvena uverenja pokreću ovaj obrazac", kaže socijalni psiholog Filip Kocolino sa Univerziteta u Virdžiniji.
Teško objašnjiv obrazac
Naravno, ništa od ovoga ne bi trebalo smatrati dokazom da se reinkarnacija zaista dogodila u ovim slučajevima. I sami istraživači priznaju da je uočena povezanost bila relativno slaba, pri čemu je stepen neočekivanosti smrti objašnjavao svega oko dva do tri procenta varijacija u dužini međuperioda.
Ipak, sama činjenica da se obrazac pojavljuje u podacima teško je objašnjiva, navode istraživači, ističući da ga postojeći psihosocijalni mehanizmi ne mogu lako objasniti.
"Važan nalaz nije to što okolnosti smrti snažno predviđaju trajanje međuperioda, već to što ga uopšte predviđaju, uprkos nepostojanju utvrđenog konvencionalnog mehanizma koji bi povezivao te dve stvari", navodi istraživački tim.
Istovremeno, autori primećuju da su mnoge kulturne i verske tradicije širom sveta prožete idejama prema kojima iznenadna smrt ostavlja "nezavršen posao" preminule osobe.
"U brojnim tradicijama koje prihvataju reinkarnaciju, uključujući hinduističke, budističke i starosedelačke severnoameričke okvire, iznenadna ili prerana smrt može ostaviti nerešene namere, vezanosti ili obaveze, stvarajući snažniji podsticaj za ponovno rođenje", pišu istraživači.
Čak i izvan okvira verovanja u reinkarnaciju, mnoge kulture smatraju da osobe koje umru nasilnom ili iznenadnom smrću ostaju snažnije povezane sa svetom živih.
Za sada nije poznato da li takva kulturna verovanja na neki način utiču na obrasce uočene u prijavljenim sećanjima na navodne prošle živote, ali buduća istraživanja ovog neobičnog fenomena mogla bi da pruže odgovore.
"Da li je ovo dokaz bilo čega metafizičkog? Podaci su posmatrački i veoma smo oprezni da ostanemo agnostični kada je reč o mehanizmu", kaže Sadegji.
"Ono što mogu da kažem jeste da je obrazac stvarno prisutan u podacima i da ga faktori kulture i psihologije koje smo ispitivali ne objašnjavaju lako. Za mene je to razlog da nastavimo da istražujemo, a ne da skrenemo pogled".
Povezane vesti
Bonus video:
Komentari (0)