Zdravlje

San kao prirodni "metabolički reset": Otkriven mehanizam koji utiče na mišiće, masti i mozak

Komentari
San kao prirodni "metabolički reset": Otkriven mehanizam koji utiče na mišiće, masti i mozak
San kao prirodni "metabolički reset": Otkriven mehanizam koji utiče na mišiće, masti i mozak - Copyright Unsplash/iam_os

veličina teksta

Aa Aa

Kvalitetan san ne služi samo tome da ukloni umor od prethodnog dana. Dok telo odmara, mozak pokreće procese koji grade mišiće, jačaju kosti, sagorevaju masti i izoštravaju razmišljanje nakon buđenja.

Istraživači sa Univerziteta Kalifornije u Berkliju identifikovali su neuronski krug koji reguliše oslobađanje hormona rasta tokom sna, pokazuje studija objavljena u naučnom časopisu "Cell". Njihovi nalazi pokazuju da odnos između sna i hormona rasta nije, kako se često pretpostavlja, jednosmeran: san podstiče lučenje ovog hormona, dok hormon rasta zauzvrat pomaže u regulisanju trenutka buđenja.

Naučnici već dugo znaju da se značajna količina hormona rasta oslobađa tokom sna. Pored svoje ključne uloge u rastu dece i adolescenata, ovaj hormon i u odraslom dobu pomaže očuvanju mišićnog tkiva, održavanju zdravlja kostiju, regulaciji korišćenja uskladištenih masti i kontroli nivoa šećera u krvi.

Međutim, do sada nije bilo jasno kako mozak tačno reguliše oslobađanje ovog hormona tokom različitih faza sna i na koji su način povezani neuronska aktivnost, nivo hormona rasta i vreme buđenja, piše Euronews.

Sinlu Ding, istraživačica neuronauke na Univerzitetu u Berkliju i vodeća autorka studije, objašnjava da su naučnici ranije uglavnom proučavali vezu između sna i hormona rasta merenjem nivoa hormona u krvi. U novom istraživanju, nasuprot tome, direktno su snimali aktivnost nervnih ćelija u mozgu miševa.

Prema njenim rečima, takav pristup omogućio je timu da identifikuje konkretan neuronski krug koji bi mogao poslužiti kao osnova za razvoj budućih terapija.

Kako mozak tokom sna kontroliše oslobađanje hormona rasta?

Da bi pronašli odgovor, istraživači su se usredsredili na deo mozga poznat kao hipotalamus, malu ali izuzetno važnu regiju uključenu u regulaciju gladi, telesne temperature, proizvodnje hormona i ciklusa spavanja i budnosti.

U tom području mozga jedna grupa nervnih ćelija proizvodi hormon koji oslobađa hormon rasta (GHRH), a koji podstiče lučenje hormona rasta. Druga grupa proizvodi somatostatin, koji deluje inhibitorno. Međusobna interakcija ova dva hemijska glasnika fino podešava količinu hormona rasta koju hipofiza oslobađa u krvotok.

Pexels.com/Polina ⠀

 

Naučnici su utvrdili da aktivnost ovih ćelija nije ista tokom svih faza sna.

Tokom NREM sna, faze koja čini veliki deo dubokog i regenerativnog sna, opada aktivnost ćelija koje proizvode somatostatin, čime slabi njihov inhibitorni efekat. Istovremeno, ćelije povezane sa GHRH postaju nešto aktivnije, stvarajući povoljne uslove za povećano lučenje hormona rasta.

U REM fazi sna, koja se najčešće povezuje sa živopisnim snovima, obrazac aktivnosti ponovo se menja. Aktivnost povezana sa oba glasnika raste i, uprkos njihovim naizgled suprotnim ulogama, precizna koordinacija neuronske aktivnosti u ovoj fazi dodatno pojačava lučenje hormona rasta.

Drugim rečima, istraživači su pokazali da mozak može da koristi različite neuronske puteve u različitim fazama sna kako bi regulisao oslobađanje jednog esencijalnog hormona.

Kako hormon rasta utiče na buđenje?

Možda najzanimljiviji rezultat studije jeste to što hormon rasta nije samo proizvod onoga što mozak radi tokom sna. On istovremeno povratno utiče na neuronske krugove koji upravljaju budnošću.

Tim je otkrio da rast nivoa hormona rasta tokom sna podstiče aktivnost nervnih ćelija u području moždanog stabla poznatom kao "lokus coeruleus". Ova regija ima ključnu ulogu u budnosti, pažnji, koncentraciji i pripremi mozga da odgovori na dešavanja iz okruženja.

Pojednostavljeno rečeno, san povećava lučenje hormona rasta, a porast hormona zatim signalizira mozgu da je vreme da se postepeno približi budnom stanju. Naučnici ovaj proces opisuju kao povratnu petlju koja pomaže održavanju ravnoteže između sna, lučenja hormona i budnosti.

Danijel Silverman, koautor studije i istraživač na Univerzitetu u Berkliju, kaže da nalazi pokazuju kako san i hormon rasta čine deo izuzetno osetljivog regulatornog sistema: nedovoljno sna može da smanji lučenje hormona rasta, dok rast njegovog nivoa zauzvrat podstiče mozak da se probudi.

Održavanje te ravnoteže, dodaje on, presudno je za rast, obnavljanje tkiva i zdrav metabolizam.

Istraživači su takođe ukazali na jedno neočekivano zapažanje. Iako povećana aktivnost u lokusu coeruleusu obično čini osobu budnijom, prekomerna stimulacija nervnih ćelija u toj regiji može imati suprotan efekat i izazvati pospanost umesto budnosti.

To ukazuje da zdravo funkcionisanje mozga ne zavisi jednostavno od pojačavanja ili gašenja aktivnosti jedne grupe neurona, već od pažljivo usklađene ravnoteže između više različitih signala.

Veza između lošeg sna, gojaznosti i dijabetesa

Nalazi studije mogli bi da bace novo svetlo na vezu između nedostatka sna i pojedinih metaboličkih poremećaja.

Hormon rasta pomaže regulaciju korišćenja masti i nivoa šećera u krvi, a hronično narušavanje sna može poremetiti ravnotežu njegovog lučenja. Zbog toga nedostatak sna može biti jedan od faktora koji povećavaju rizik od gojaznosti, dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, iako ova stanja imaju i brojne druge uzroke.

B Y G/Unsplash

 

Istraživači takođe sumnjaju da veza između hormona rasta i moždanih centara odgovornih za budnost i koncentraciju može imati posledice koje prevazilaze fizičko zdravlje.

Sinlu Ding navodi da hormon rasta, osim što podržava izgradnju i održavanje mišića i kostiju i reguliše masno tkivo, može imati pozitivan uticaj i na kognitivne sposobnosti, poboljšavajući nivo budnosti nakon buđenja.

Prema mišljenju istraživačkog tima, identifikacija ovog neuronskog kruga mogla bi jednog dana otvoriti put razvoju novih terapija za poremećaje spavanja povezane sa metaboličkim bolestima i neurološkim stanjima poput Parkinsonove i Alchajmerove bolesti.

Ipak, naučnici naglašavaju da su eksperimenti sprovedeni na miševima i da još nije poznato da li isti mehanizam funkcioniše na potpuno isti način kod ljudi. Biće potrebna dodatna istraživanja kako bi se procenilo mogu li se ovi nalazi pretočiti u konkretne terapije.

Rezultati, dakle, ne dokazuju da neka nova tehnika spavanja može pomoći ljudima da smršaju ili izgrade mišiće. Oni pre predstavljaju važan korak ka razumevanju mehanizama koji povezuju ove procese sa snom.

Na kraju, rad tima sa Univerziteta Kalifornije u Berkliju podseća da je san, uprkos svom spoljašnjem miru, period intenzivne i precizno koordinisane aktivnosti mozga i tela. To je vreme u kojem nervne ćelije i hormoni neprekidno komuniciraju kako bi održali ravnotežu između rasta, oporavka, metabolizma i budnosti.

Bonus video:

Komentari (0)

Magazin