Tokom NATO agresije Aleksinac bombardovan tri puta: Poginula su 24 građanina, a na desetine ih je ranjeno
Komentari24/03/2026
-13:54
Vazdušni napadi NATO snaga na Srbiju, odnosno tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, počeli su na današnji dan 1999. godine. Procenjeno je da je poginulo oko 2.500 civila, među njima 89-oro dece, ranjeno je oko 6.000 osoba, od toga 2.700 dece.
Srušeni su mostovi, uništena infrastruktura, bombardovane škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, ambasade, spomenici kulture, crkve i manastiri, a gotovo da nema grada koji se nije našao na meti NATO bombi.
Svetskoj javnosti je predstavljeno da je razlog agresije bila teška humanitarna kriza na Kosovu i Metohiji, događaji u Račku, a potom i neuspeh pregovora u Rambujeu i Parizu.
U toku agresije na SRJ, NATO avijacija tri puta je bombardovala Aleksinac. U proleće 1999. poginulo je 24 meštana, od toga 18 civila, a povređeno je na desetine građana. Centar Aleksinca je razoren, u radijusu od 500 metara porušeno je nekoliko stambenih blokova, Dom zdravlja i Hitna pomoć.
Bombardovanje Aleksinca 5. aprila 1999. godine oko 21.40 predstavlja prvi slučaj direktnog bombardovanja stambenih četvrti na prostoru Jugoslavije, koju su zvaničnici NATO-a okarakterisali kao grešku u primeni vrhunske tehnologije vođenja projektila.
Nije bilo nikakvih vojnih ciljeva u centralnim gradskim ulicama koje su potpuno razorene i na kojima su ostali leševi prvih žrtava NATO agresije.
"Udarila je granata, odnosno raketa, i kad sam izašao, video sam oblak prašine u ovom delu grada. Sišao sam da pomognem, mislio sam da je pogođena Telekom centrala, međutim nije. Onda sam video da je mnogo srušeno, tu je bila Hitna pomoć", kazao je za Euronews Srbija penzioner Novica Zagorac.
Napomenuo je da su kuće bile potpuno srušene i da je bilo mnogo žrtava. Prema njegovim rečima, čitave porodice su stradale ispod ruševina.
Anesteziolog Dragan Branković je te noći bio dežurni lekar Hitne pomoći. Jedan projektil je pao, kako je naveo, na oko deset metara od zgrade. Od detonacije sanitetska vozila su ostala pod ruševinama, a on, kolege i pacijenti koji su se tu zatekli, preživeli su pukom srećom.
AP photo
"U tom prostoru gde se nalazi služba hitne medicinske pomoći, pa neposredno iza nje, gde je sada spomenik poginulima u tom bombardovanju, je pala jedna od raketa", rekao je Branković.
Dodao je da su srušene i privatne kuće. U trenutku udara su, prema njegovim navodima, poginule četiri osobe, odnosno dva bračna para.
"Strah i razmišljanje o svemu tome šta se desilo i šta je moglo da se desi dođe tek posle. I danas ja vidim slike tih poginulih, delova tela kako vire iz ruševina", istakao je anesteziolog.
Aleksinac je bio meta i 28. maja 1999. godine kada je gađano novo naselje. Tri osobe su poginule, a desetak je ranjeno i povređeno. Te noći pod ruševinama su ostali suprug i stric doktorke Nataše, a i sama se jedva spasila.
Tuga koju oseća nakon 27 godina steže jače i od betona i šuta koji su je umalo ugušili.
"To su bile najužasnije detonacije koje sam ja čula sve vreme rata. Prosto sam se probudila zatrpana. Ja ništa nisam čula, videla, ni osetila. U nekom trenutku sam videla da nema šanse da je moj muž živ jer su dve ploče i tone građevinskog materijala pale na njega. On je ostao tu sa 36 godina kao jedino dete svojih roditelja", objasnila je Nataša Stanković Nedeljković.
Na mestu stradanja odavno su nove kuće i zgrade i spomenik koji podseća na žrtve bombardovanja i večito pitanje "Zašto?".
"Niko tu nije morao da pogine jer je to prosto mala čaršija u kojoj se svi znamo, odrastamo zajedno, deca nam odrastaju zajedno. Niko od nas ništa loše nije učinio i ni sa čim nije zaslužio takvu sudbinu", zaključila je za Euronews Srbija Stanković Nedeljković.
Rudarski grad na Moravici se podigao iz ruševina, ali proleće 1999. godine nikada neće biti zaboravljeno.
Komentari (0)