Nauka

Neandertalci, "narod duhova" i zelena Sahara: Dve mumije stare hiljadama godina kriju tajnu izgubljene grane čovečanstva

Komentari
Neandertalci, "narod duhova" i zelena Sahara: Dve mumije stare hiljadama godina kriju tajnu izgubljene grane čovečanstva
Neandertalci, "narod duhova" i zelena Sahara: Dve mumije stare hiljadama godina kriju tajnu izgubljene grane čovečanstva - Copyright profimedia

Autor: Euronews

04/02/2026

-

19:50

veličina teksta

Aa Aa

Dve mumije iz Sahare stare 7.000 godina dovode u pitanje naše razumevanje rane ljudske istorije. Njihova DNK ukazuje na ranije nepoznato poreklo – i na vreme kada je današnja pustinja bila zeleni, naseljeni svet.

Danas je Sahara jedan od najsušnijih i najnegostoljubivijih regiona na svetu, ali je tokom takozvanog afričkog vlažnog perioda pre više hiljada godina, imala jezera, travnjake i savane i bila pogodna za poljoprivredu i stočarstvo.  

Nove studije ukazuju na to da bi misteriozna zajednica koja je živela u vreme "Zelene Sahare" mogla da promeni konvencionalno shvatanje o afričkoj istoriji. Genetički sastav ljudi koji su živeli na teritoriji današnje jugozapadne Libije tokom ovog perioda pružio je istraživačkom timu neočekivanu sliku.

Dve ženske mumije stare 7.000 godina, pronađene u oblasti Takarkori u Sahari, pripadaju ranije nepoznatoj grani ljudskog porodičnog stabla, piše Euronews na nemačkom.

Prema studiji, obe osobe su članovi grupe koju naučnici nazivaju i "populacijom duhova", što je termin koji se koristi za ljude čiji su tragovi prisutni isključivo u genima modernih ljudi, a čiji fizički ostaci nikada nisu pronađeni.

Tim, predvođen arheogenetičarkom Nadom Salem iz Instituta "Maks Plank" za evolucionu antropologiju u Lajpcigu, analizirao je DNK dve prirodno očuvane mumije neolitskih pastirica stare 7.000 godina, pronađene u pećini Takarkori u steni. Iako je očuvanje genetičkog materijala u Sahari veoma teško zbog sušne klime, fragmentarna DNK pružila je važne tragove.

Prema istraživačkom timu, genetsko poreklo Takarkorijaca zasniva se na ranije nepoznatoj lozi iz Severne Afrike koja se veoma rano odvojila od zajednica podsaharske Afrike. Analize pokazuju da su se preci Takarkorijaca odvojili od ljudskih zajednica u podsaharskoj Africi pre oko 50.000 godina. To se poklapa sa vremenom kada su moderni ljudi počeli da se šire iz Afrike.

Profimedia

 

Studija, objavljena u časopisu Nature, takođe pokazuje da su stanovnici Takarkorija usko povezani sa lovcima-sakupljačima starim 15.000 godina čiji su ostaci pronađeni u pećini Taforalt u Maroku. Genetičke razlike između obe grupe i zajednica podsaharske Afrike su sličnog obima, a to ukazuje na mogućnost da je u to vreme postojala samo ograničeno mešanje stanovništva između Severne i podsaharske Afrike.

Neandertalski geni

Još jedna zanimljiva stvar tiče se neandertalskih gena. Ljudi iz Taforalta imaju oko polovinu neandertalske DNK od modernih ljudi van Afrike, dok je kod jedinki Takarkorija ovaj proporcionalan udeo deset puta manji. Ipak, Takarkori i dalje nose više nasleđa neandertalaca nego zajednice podsaharske Afrike koje su živele u istom periodu.

Istraživači napominju da su Takarkori imali samo delimičan kontakt sa neandertalcima, ali moguće više indirektnih interakcija sa drugim grupama u regionu.

Takođe su pronađeni tragovi delimičnog genetskog mešanja sa poljoprivrednicima iz Levanta, odnosno sa Bliskog istoka. Osim toga, čini se da je zajednica Takarkori ostala uglavnom genetički izolovana.

Poljoprivreda i stočarstvo u Zelenoj Sahari

Ovi nalazi dovode do novog tumačenja širenja poljoprivrede i stočarstva u Zelenoj Sahari. Dugo se pretpostavljalo da su ove prakse u region uvedene putem ljudskih migracija.

Međutim, Nada Salem i njen tim predlažu drugačiji scenario. Prema njihovom istraživanju, ovčarstvo i poljoprivreda su se više širili kroz kulturnu interakciju nego kroz velika kretanja stanovništva. Preci naroda Takarkori potiču od zajednice lovaca-sakupljača koja je živela pre pripitomljavanja životinja. Uprkos tome, razvili su napredne veštine u grnčarstvu, pletenju korpi i proizvodnji alata od drveta i kostiju i trajno se naselili na istom području.

Naučnici veruju da je jedan od razloga zašto su Takarkori tako dugo ostali izolovani izuzetno raznovrsni ekosistemi zelene Sahare. Jezera, močvare, šume, savane i planinski regioni mogu predstavljati prirodnu barijeru između ljudskih zajednica.

Prema istraživačkom timu, još mnogo mumija i arheoloških ostataka iz ovog izgubljenog sveta možda je skriveno ispod saharskog peska. Ovi ostaci bi mogli da upotpune priču o tome kakav je bio život u Sahari pre nego što se pustinja osušila i postala ono što je danas.

Komentari (0)

Magazin