Nauka

Gospodar prastarih šuma Azije: Zašto je nestao najveći primat koji je ikada postojao

Komentari
Gospodar prastarih šuma Azije: Zašto je nestao najveći primat koji je ikada postojao
Gospodar prastarih šuma Azije: Zašto je nestao najveći primat koji je ikada postojao - Copyright MARK P. WITTON / Sciencephoto / Profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Visok gotovo tri metra i težak oko 230 kilograma, gigantopitek je bio najveći primat koji je ikada hodao Zemljom.

Ovaj džinovski majmun lutao je gustim tropskim šumama jugoistočne Azije pre 300.000 i više godina, a moguće je da je delio stanište sa novopridošlim homininima, poput vrste Homo erectus. 

Uprkos svojoj ogromnoj veličini, gigantopitek se uglavnom hranio biljkama i bio je blizak srodnik današnjih orangutana.

Pa šta bi se dogodilo kada bi se gigantopitek susreo sa ovim ljudskim precima?

Stručnjaci su izneli nekoliko mogućih scenarija, uključujući i mogućnost da se gigantopitek i ljudski preci možda nikada nisu ni sreli.

"Veoma je teško govoriti sa bilo kakvom sigurnošću, jer nemamo direktne dokaze koji dokumentuju interakcije između gigantopiteka i ljudskih predaka", rekao je za Live Science Reno Žoan-Bajo, direktor programa istraživačkih studija na Univerzitetu "Southern Cross" u Australiji i arheolog koji je opsežno proučavao ljudsku evoluciju.

"Međutim, ako posmatramo širu sliku ljudske evolucije, naša loza (Homo) se dosledno ponašala kao vrhunski predator. Ljudi i naši preci pokazivali su izuzetnu sklonost da istražuju, iskorišćavaju i ponekad eliminišu velike životinje koje su delile njihovo okruženje. Razumno je pretpostaviti da su takve interakcije mogle da uključuju mešavinu ravnodušnosti, radoznalosti i nasilja, u zavisnosti od okolnosti", rekao je Žoan-Bajo. 

Frideman Šrenk, profesor paleobiologije na Univerzitetu Johan Gutenberg u Majncu u Nemačkoj, smatra da bi gigantopitek verovatno pokušavao da izbegava ljude.

"Ljudi su bili i ostali najagresivniji primati na Zemlji, koristeći alatke i oružje, i verovatno su ulazili na staništa gigantopiteka", rekao je Šrenk za Live Science. 

Recimo, poznato je da je Homo erectus koristio ručne sekire, a možda i koplja sa pričvršćenim vrhovima.

Šrenk zamišlja da bi hipotetičke interakcije između ove dve vrste ličile na odnos savremenih ljudi prema orangutanima, gde je ljudsko širenje dovelo do ugrožavanja staništa i smanjenja brojnosti velikih majmuna.

"Na kraju krajeva, gigantopitek je bio džinovski orangutan", rekao je on, dodajući da bi, ukoliko bi došlo do neprijateljstva u direktnom susretu, rani ljudi najverovatnije bili agresori.

Možda se nikad nisu sreli

Ipak, moguće je i da su gigantopitek i hominini živeli u različitim delovima jugoistočne Azije, što bi značajno smanjilo broj njihovih međusobnih susreta, smatra Erve Bošerans, profesor biogeologije na Univerzitetu u Tibingenu u Nemačkoj.

Garcia/Joannes-Boyau (Southern Cross University) / AFP / Profimedia

 

Analize stabilnih izotopa ugljenika u zubima obe vrste ukazuju na to da su koristile različita staništa.

"Podaci sugerišu zatvorene šumske sredine za gigantopiteka i otvorene savane za Homo erectusa", rekao je Bošerans za Live Science.

Međutim, zbog ograničenog broja dostupnih uzoraka, "ne možemo isključiti mogućnost da su neki hominini takođe boravili u šumovitijim sredinama", dodao je on.

Obrasci habanja zuba pokazuju da je ishrana gigantopiteka bila gotovo u potpunosti zasnovana na biljkama, a moguće je da je uključivala i bambus.

Zašto je gigantopitek nestao?

U studiji objavljenoj 2024. godine naučnici su istraživali nestanak gigantopiteka i nisu pronašli dokaze da su hominini doprineli njegovom izumiranju.

Umesto toga, zaključili su da je glavni uzrok bila promena životne sredine koja je dovela do smanjivanja šumskih područja u kojima je gigantopitek živeo i pronalazio hranu.

Štaviše, moguće je da se hominini i gigantopitek nikada nisu ni sreli, rekao je za Live Science Jingći Džang, istraživač Kineske akademije nauka i prvi autor pomenutog rada.

Možemo samo da zamišljamo šta su hominini pomislili kada bi ugledali ova džinovska stvorenja.

Kako bi zaista izgledala interakcija između ljudskih predaka i gigantopiteka, ako je do nje ikada došlo, ostaje nepoznato, kaže Frido Velker, profesor biomolekularne paleoantropologije na Univerzitetu u Kopenhagenu.

On smatra da bi obe vrste verovatno izbegavale jedna drugu, ali da bi ljudi možda ostajali zapanjeni kada bi se slučajno našli licem u lice sa ovim ogromnim primatima.

"Verovatno bi osećali strahopoštovanje kada bi naišli jedni na druge", rekao je Velker.

Bonus video:

Komentari (0)

Magazin