Nevidljivi neprijatelj u avionu: Šokantna studija otkriva zašto piloti i stjuardese mnogo češče obolevaju od raka
Komentari
Kada govorimo o profesionalnoj izloženosti opasnoj radijaciji, obično prvo pomislimo na nuklearne elektrane, rendgenske laboratorije ili mesta gde se aktivno koriste opasni radioaktivni materijali. Međutim, jedna nedavna američka studija u centar pažnje stavlja potpuno neočekivanu profesionalnu grupu: pilote i kabinsko osoblje aviona.
Analizirajući više od 12,7 miliona umrlica u Sjedinjenim Američkim Državama za period od 2020. do 2024. godine i proveravajući preko 500 različitih profesija, naučnici su utvrdili alarmantnu činjenicu. Smrtni slučajevi od određenih vrsta raka povezanih sa zračenjem bili su srazmerno mnogo češći među stjuardesama i pilotima nego čak i kod medicinara koji u bolnicama rukuju radioaktivnim elementima, navodi se u studiji Blavatnik instituta na Medicinskom fakultetu na Harvardu.
Preciznije rečeno, oko 6,9 odsto smrtnih slučajeva stjuardesa i 6,7 odsto među pilotima pripisano je kancerima koje medicina nedvosmisleno povezuje sa radijacijom. U ove maligne bolesti spadaju rak dojke, leukemija, tumori mozga, rak prostate i opasni melanom.
Ovi podaci dodatno intrigiraju naučnike iz jednog prostog razloga: identičan negativni obrazac se nije pojavio kod ostalih tumora, a nije primećen ni kod aviomehaničara na aerodromima. Oni čitav radni vek provedu okruženi letelicama, ali uvek bezbedno na zemlji.
Zračenje nipošto ne dolazi iz letelice
Objašnjenje se krije visoko na nebu. Naša planeta se neprestano bombarduje kosmičkom radijacijom koja putuje iz dubokog svemira. Dole na površini, debeli sloj atmosfere uspešno obavlja funkciju gigantskog i pouzdanog štita, apsorbujući gro energije opasnog kosmičkog zračenja.
Što se avion više penje, zaštitni sloj atmosfere je tanji, a rizik od zračenja drastično raste. Na krstarećim visinama putničkih aviona, doza zračenja se udvostručuje na svakih pređenih 1.830 metara visine. Metalni trup aviona ne pruža adekvatnu zaštitu i zaustavlja tek mali deo smrtonosnih kosmičkih čestica visoke energije.
Geografska širina rute kao ključni faktor
foto: pexels
Sama visina nije jedini faktor rizika. Snažno Zemljino magnetno polje, jače oko ekvatora a neuporedivo slabije prema hladnim polovima, odbija deo opasnih čestica. Iz tog razloga dugačke severne letne rute uvek donose osetno višu radijacionu izloženost.
Nivo radijacije zavisi i od solarne aktivnosti. Merenja pokazuju da let može zračiti od jednog do preko 60 mikrosiverta. Na primer, let od Atine do Njujorka nosi u proseku oko 67 mikrosiverta. Za običnog putnika to je beznačajna količina zračenja, međutim, kod stalnog osoblja ova kumulativna doza predstavlja ozbiljan rizik.
Kumulativna izloženost kao veliki problem
Studija procenjuje da vazduhoplovno osoblje godišnje upije oko tri pa do čak šest opasnih milisiverta nevidljivog zračenja. Radi komparacije, veoma čest putnik nakupiće svega 0,4 milisiverta godišnje. Ponavljanje leta pravi ogromnu razliku, zbog čega je avionska posada zapravo pod stalnim opasnim jonizujućim udarima zračenja.
Jonizujuća radijacija snažno deluje tako što kida elektrone iz zdravih atoma, nanoseći teška oštećenja DNK strukturi. Iako ćelije imaju napredan sistem brzog oporavka, ponekad dolazi do opasnih i kobnih mutacija. Nakupljanje mutacija je mehanizam koji vodi ka kanceru usled dugotrajnog izlaganja.
Istraživači ipak opominju javnost sa ogromnom odgovornošću, navodeći da za sada nemaju sto posto utvrđenu biološku uzročnu povezanost. Za nepobitan sud nedostajali su im tačni podaci o satima letenja svake osobe sa umrlice. Ovo je samo prvi korak u daljem obimnom istraživanju dugoročnih posledica po avionsko osoblje širom planete.
Za većinu putnika straha nema, jer letovi na odmor ne nose opasnost. Ipak, ovi zvanični podaci su ozbiljan alarm za celokupnu avio-industriju koja ima veliku obavezu da zaštiti posadu od zračenja. Uvođenjem novih propisa sprečili bi se tragični zdravstveni ishodi kod pilota i stjuardesa u bliskoj i daljoj budućnosti.
Komentari (0)